DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 41 <-- 41 --> PDF |
tng: PAVAO FIJKAREK (Nevesinje) O NAVODNOM RAŠIRENJU MOLIKEU BOSNI I HERC (PINUS PEUCEEGOVINI GRISEBACH) (t)BER BAS IN DEK OTERATtJR ANOEGEBENE VOEKOMMEJST DER BALKANSTROBE (F. PEUOE GRISB) IN BOSNIEN UNB DER HERZEaOWlNA.) Jedan članak Ing, S. Raduloviča o molici na planinama Nidže-Kožuf, koji je tiskan u Šumarskom Listu (br. 7: iz 1939. str. 373.), upozorio me je na neke netočnosti u pogledu raširenosti molike, balkanskog borovca, u našim krajevima. U tom članku pisac među ostalim navodi; da je najsjevernije dopiranje molike na planinama Bosne, pozivajući se pritom na radove Karla Maly-a u »Glasniku zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu« (ne označuje u kojam broju) i prof. Dr. N. Košanina u »Glasniku srpskog geografskog društva« (također bez oznake broja i godišta). . Ove tvrdnje prenosi ing. Radulovič iz monografije bugarskog dendrologa Dr. Dimitrova o molici^, u kojoj, uz navod iste literature, stoji napisano, da se geografsko´ raširenje molike pruža među ostalim i u nekim krajevima Bosne i Hercegovine. Osim toga spominje Dimitrov", da molika raste »prema nalazima Dr. J. Pančića na bivšoj granrci Austro-Ugarske i Crne Gore«. Nije na odmet ako spomenemo da i Dr. T. F. Hanausek" naznačuje, da je molika otkrivena »negdje« i u Zapadnoj Bosni. Obrnuto pak od prednjih Dr F. Miiller^ tvrdi, da se prema G. v. Bečku raširenje molike u planinama dinarskog sistema pruža samo u području Komova na crnogorsko-albanskoj granici i na planini Peristeru u srcu Makedonije. Navodi 0 p r i d´O ia ž e n j u molike u ^šumama Bosne i Hercegovine potpuno su netočni. Karlo Maiy, a Dr N. Košanin, premda su mnogo pisali o raširenju šumskog drveća u ilirskim krajevima mgdje, a najmanje na spomenutim mjesdma, nisu, napisali neku takvu ili sličnu tvrdnju. Nego šta vJše, naći ćemo kod njih još naročito podvučeno, da se molika sa svojim najsjevernijim dopiranjem u zapadnom dijelu Balkanskog poluostrva drži prilično daleko od granica Bosne i Hercegovine. Do ove netočne tvrdnje moglo je doći jedino na taj način, što je prenesen jedan sumnjiv podatak o´ staništu nekihborova na planini Durmitoru na krajnjem sjeveroistoku Crne Gore u blizini bosanske granice, koji su isprva bili označeni da pripadaju molici. Prema jednom usmenom navodu ornitologa Re´sera zabilježio je J. Rohlena^ da po pričanju mještana raste P. Peuce i u području planine Durmitora i to iznad sutjeske potoka Sušice kod sela Crna Gora (Mala Crna Gora) u sjeveroistočnom dijelu planine. Sam Reiser m´je bio na tom staništu niti se je uvjerio o istinitosti navoda mještana, da baš tamo raste molika, pa Rohlena misli, da bi se to stanište još trebalo preispitati i potvrditi. U knjizi u kojoj je objavljen spomenuti članak J. Rohlena, a koja se nalazi i u knjižnici Botaničkog zavoda Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nalazi´ se po strani teksta 0 navodu ovog staništa, olovkom pripisana bilješka O. Reisera, prema kojoj na označenom mjestu ne raste molika nego munika (»Pinus leucodermis«) »koja ^ T. Dimitrov — Molika Pinus Peuce Grisebach. Preveo sa bugarskog- ing. O. Krstić, Skoplje s. 25—26. - T. Dimitrov — loco citato s. 29. ^ Dr. T. F. Hanausek — Wulfenia und die Pendulationstlieorle — Oesterrelchisciie botanische Zeitschrift, 1908. s. 489. . 4 Dr. F. Miiller — Pinus peuce und P. leucodernais in ihren bulgarischen Wuchsgebieten — Mitteilungen aus đer Staatsforstverwaltung Bayera 19 (1028) s. 73. 313 -^j-^---.--fflt^^´^-^g-.^^^-ii^aiBSj^fj |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 42 <-- 42 --> PDF |
u sjevernoj Crnoj Gori ima isti naziv kao na jugu P. peUce«, — K. iVIaIy^´ preiria usmenoj izjavi O. Reisera ispravlja ovu »zabludu« koja je nastala u radu Rohlena i označuje ovo stanište na Durmitoru kao stanište »P. leucodermis<<. Međutim treba istaći da nije ni ova posljednja tvrdnja potpuno točna, bar^ što se tiče užeg mjesnog masiva. Na spomenutom mjestu iznad sutjeske potoka Sušice, u strmim klisurama vapnenca rastu vrlo zanimljivi primjerci borova, za koje sam, ali, mogao utvrditi da pripadaju našem crnom boru (Pinus nigra Arn.), nikako muniki (P. Heldre.chii Christ), a najmanje možda moliki. Uzgred rečeno, ne vjerujem da je od ovih borova ostao danas još i jedan ljepši primjerak, posto je baš na njih bacila oko jedna » firma«, koja je u tim predjelima eksploatirala šume. U neposrednoj blizini, ali na jiažnom dijelu planine Durmitora ispod Boljske ili Žute Grede nalazi se jedna omanja oaza munike koju je Dr. K. Bošnjak´ otkrio, ali tek u 1934. godini. Prema tome može se smatrati da se ovo stanište na krajnjem sjeverozapadu Crne Gore, odnosno u blizini >>bivše Austro-Ugarske i Crnogorske gran ce« ne proteže na moliku nego na muniku. N. Košanin´ opet izričito tvrdi da »Pinus peuce, kao stanovnik pretežno silikatne podloge ne prelazi na sjever Prokletije, dok je sa već m prostiranjem silikatne podloge prema jugu i istoku sve češći«. Na drugom pak mjestu" podvlači da »najsjevernija, a u isto vrijeme i najzapadnija točka njenog današnjeg prostiranja jeste planina Sjekirica sjeverno od Plavskog Jezera«. Po svemu tome dakle otpada tvrdnja da se molika nalazi i u šumama Bosne ili Hercegovine. U prvom redu ovo ne potvrđuju nikakvi - radovi K. Maly-a ni N. Košanina, a os^m toga šumsko područje Bosne i Hercegovine i ako još nije detaljno floristički proučeno ipak je toliko botanički poznato, da u njemu ne bi izmakla pažnji jedna tako izrazito okarakterizirana vrsta kao što je molika. 2, .; Ovom prilikom međutim iznosimo sva do danas poznata staništa molike i to prema već navedenim radovima Košanina, Dimitrova i Miillera. Glavno raširenje molike obuhvaća bugarske i makedonske planine. U Bugarskoj u njenoj, kako je Dimitrov^** naziva »glavnoj ishodnoj oblasti rasprostranjenja « na Riisko-Rodopskom i Pirinskom planinskom masivu raste u prostranim šumama između Musale i Rilskog manastira, u gornjem toku Crnog Iskra (državna šuma Cam-Korija), u izvorištu rijeke Marice (državne šume Cemberlija i Coravica), na sjevermm i sjeveroistočnim padinama planine Pirina, na Ali-Botušu, na Vitošu i na Staroj planini (na Piridopskim, Tekijskim, KUsurskim, Tetevenskim i Trojanskim planinama). U Makedoniji raste u prekrasnim sastojinama na Peristeru. Ovo je njeno klasično stanište u kojem juje prvi put našao. Grisebach. Zatim raste još na planinama N´dže-Kožuf, Karađici i Sar planini. U Albaniji raste na sjevernim Prokletijama na Maja Kopaču, zapadno od Gusinja, na planinama istočne Mirchite kod Oroša i na Korabu. U Crnoj Gori raste na Komovima, Sjek^rici i na planinama između Berana i Peći. Prema Rohleni^^ u području Komova nastava desne obale riječice Peručice (stanište koje se je često zamjenjivalo sa staništem munike) zatim dolazi u području Zlorječice i Lima. Dr. K. Bošnjak´´ navodi njena staništa (pod nazivom 6 K. Mal^ — Saopštenja o dešavanju nekojih Pinus — vrsta na balkanskom poluostrvu —- Glasnik zem. muzeja za B. i H. XXXII (1920) s. 212. -.nol´^%^´^" ^^^^^^^ — Prilog poznavanju durmitorske vegetacije. Acta Botanica Vol. X. lyo5 s. IT. a N. Košanin --Geološki 1 geografski momenti u razviću flore Južne Srbije — Zbornik radova posvećen J. Cviji<5u 1924. 46 (1^23f^s^^icr ^ ^´´´´´^ tercijernih biljaka u današnjoj flori - Glas srpske kr., Akademije 1^0 Dimitrov — loco eitato str. 26. « Dr. K, Bošnjak - Botanička ekskurzija u Prokletlje ~ »Priroda« XXVn (1937) br. 1. 314 ´ " |
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 43 <-- 43 --> PDF |
»muljika«) u Rugovsko-Metohijskim planinama — pred Kulinom, iznad Rožaja, na Ibrovoj glavi u Rugovskoj klisuri te Vilinskim kršima na Stedimu, Ascherson i Graebner^^ pribrajaju ovdje još i staništa na Zeletinu, Asancu* Mojanu te Trojanu kod Gusinja. Re´ser^^ značuje njena staništa na planinama između Berana i Peći u području Sekulara, zatim kod Hana Begova Drekalovica (Dtekalove Skali?) i na Vjetreniku. Osim toga Reisner navodi, da su ga seljani iz sela Peijev brijeg uvjeravali da se u planinama »Platije Rovačko« nalazi u velikoj množini »balkanski bor« Pinus peuce, ističe, da se mora s ovakvim saopćenjima naročito oprezno pristupati, pošto su naredni nazivi za P. Heldreichii -— »milka.^, a za P. peuce »molika« međusobno vrlo slični. ´ Ovaj posljednji podatak za centralne Crnogorske planije nije još do danas po n´kome potvrđen, te nam prema tome ostaje kao najsjevernije u tim predjelima sigurno utvrđeno stanište molike, ono koje je već i Košanin označio na planini Sjekiricl nešto malo sjevernije od Plavskog jezera. ZUSAMENFASSUNG In der forstlichen und botanisclien Literatur finden wir oft verzeiclinet, dass die Balkan- strobe auch in den VValdern Bosniens uBd der Herzegovina vorkomrat. Indessen ist es ganz bestimint, dass diesen Behauptungen jede Richtig-kelt fehlt. Zu dieser irrig-en Behauptung konnte es bloss durch die Aufzeichnng- Rohlena´s komrrLen, der nach mtindlicber Mitteilung des. Kustos O. Relser verzeiciinete, dass die Bauem im Durmitor Gebiete von einer Pinus Peuce erzahlen, die dort auf steilen Felsen der Schlucht des Baches Sušica vorkommen soli. Diese Waldern befinden sich unweit von der b osnisch-her2eg-owinisclien Grenzen. " Die An gabe-liber dass Vorkommen der Balkanstrobe wird von Reiser seibst und spater von Mal;^ dahin ausgebessert, dass dieser Standort bloss der Panzerkiefer gehort. Der Verfasser 18 p. Ascherson und P. Graebner — Synopsis der Mltteleur´opaischen Flora — 2. Auflag´e Bd. I. 1913, s. 318. i< O. Reiser u. L. Fuhrer — Materialien zu einer Ornis balcanico Bd. IV. Montenegro 1896. s. 28. I Z P R A V C I : P r-o f. I n g. S t a n k o F1 5 g 1 (Zagreb): " ´ DINAMIKA ŠUMSKE ŽELJEZNICE U članku koji je pod gornjim naslovom otisnut u Hrv. Šum. Listu za mjesec kolovoz i rujan 1942., treba čitati: - Str. 236, 11 redak odozgo, desno: t\ mjesto tk » 238, 5. redak odozgo, z = ivv — s mjssto z == ^z — s. » 240, tablica 4, 6. stupac, 4-ta brojka: 265 mjesto 255. » 241, tablica 5, 4. stupac, posljednja brojka: — 6180 mjesto — 5180. » 244, 5. redak odozdo:´ASA i aSa mjesto ABS i abS. » 247, 13. redak odozgo: (6QS — t^) mjesto (eeS + tv ) Dr; Ing. Zlatko Vajda (Zagreb). RAZMATRANJA O NEKIM UREDAJNIM PROBLEMIMA FREBORNIH ŠUMA U raspravi, koja je pod gornjim naslovom odtisnuta u Hrvatskom šumarskom Listu za mjesec kolovoz i rujan 1942. uvukla se u primjeru navedenom na koncu stranice 255 pogrješka. Posljedak tog primjera iznaša 469 m^ a ne 419 m^. Uslied toga ispravlja se i prva rečenica na str. 256 koja izpravljena glasi: »Pošto je zbiijna drvna zaliha procijenjena na 666 m3, to bj se tokom sliedeče obhodnjice moglo u toj sastojini posjeći po ha 197 m^ t. j . intezitet sječe iznašao bi prosječno 29%. ,, 315 ..." |