DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10-12/1942 str. 29 <-- 29 --> PDF |
u našem primjeru (uzdužan profil koturace, si. 3), je h = 268,0 — 262,0 m ^^ -- 36,0 m; L = 1206. m; a = K : Q == 2,4 : 2,775 = 0,865; /i = 6 kg/t :::^i 0,006. U tablici 6, u stupcu i^;!,/r izračunata je pak i iskazana 2Vx 4 =^ 2,986. Visina radnje iznosi: H = (36,0 + 2,986) : 0,865 + Ofim X 1206 = 52,31 m, a sama radnja: A =: KH -=i 2,4 X 52,31 = 125,54 mt ili km.kg. Poradi razdiobe koturače na više zgodnih dijelova s pomoću ugibalšta potrebno je konstruirati »liniju visina radnje« ili ukratko H-liniju´<. U^ tu svrhu može poslužiti i uzdužan profil, izrađen na običan način za potrebe zemljoradnja. No pregledniji od ovoga je u manjem mjerilu naročito izrađen uzdužan profil, u kojem je izostavljeno sve nepotrebno (na pr. crta tla, kote zemljoradnja itd.), a izneseno samo potrebno u rečenu.svrhu kao: gradijanta i linija koturače sa oznakama nagiba, kriyosti i smjera, sa visinskim i dužinskim kotama prema slici 3. Kod ovog posla zgodno i pregledno izvršuje se potreban račun u obliku tablice 6. U prvi stupac te tablice unose se profili, u kojima se lomi gradijanta i mijenja smjer linije koturače (lom gradijante, početak i kraj svakog luka). U drugom stupcu označen je nagib u permilima, u trećem stupcu izkazana je dužina (L), a u četvrtom visinska razlika (ft) gradijante od loma do loma. U slijedećim stupcima (r, lic,Wc) izkazani su: polumjer, dužina i odpor krivosti dijelova koturače u krivuljama, a u stupcu Wf 4 taj produkt za svaku krivulju zasebno. Za svaki potez koturače istog nagiba sumirani su ti produkti u stupcu-S^^/^ ^ a prvi član desne strane formule {21) izkazan je u stupcu h : a. Daljnja dva stupca iznose produkte fiL i »visine« radnje H, također za svaki potez istog nagiba zasebno. Ordinate H-linije nalaze se u posljednjem stupcu. Početna točka te linije identična je sa početnom točkom gradijante: leži s ovom u istom profilu (0 + 00), na istoj visini (262,0). Sto dalje, to više odmiče H-linija od gradijante, jer u svakoj točki loma odskoči od gradijante za »visinu« radnje, izkazanu u predposljednjem stupcu tablice, H-linija nije nego gradijanta idealne pruge, na kojoj ne bi bilo ni odpora kretanja ni odpora krivosti, nego bi samo uslijed nagiba na njoj izvršena radnja bila jednaka radnji izvršenoj u zbilji, na koturači sa svim tim odporima. Visinska razlika krajnje točke Jf-linije i krajnje točke gradijante (314,31 — 298,00 = 16,31 m) jednaka je »visini« radnje utrošene samo na svladavanje odpora kretanja i odpora krivosti, a visinska razlika krajnje i početne točke if-linije (314,31 — 262,00 = 52,31 m) jednaka je visini radnje, utrošene na svladavanje sviju odopra na koturači u zbilji. Prije neposredno po form. (27) izračunati iznos te visine može poslužiti kao kontrola. Preostali podaci su ovi: Težina voza odmjerena je prema luku najmanjeg polumjera, na najstrmijem potezu koturače, od prof. 2 + 80 da prof. 3 -j- 10. Na tom mjestu je TO n = 39,6%o, a w, = 9,2 kg/t, dakle nagib pruge s = 39,6 -f 9,2 = =:= 48,8%o. Kako je na svim ostalim mjestima ove gravitacione koturače nagib pruge manji, najčešće i znatno manji, predvidjeli smo, da sprega radi na ovom mjestu sa dvostrukom normalnom silom. Onda je o ^=^ 400%o, a uz /t = 6 kg/t po form. (21): A=^ (400 — 48,8) : (6 ´+ 48,8) = 6,41. U račun smo uzeli X= 6,4; K= Z G=:^ 6,4 X 0,375 = 2,4 t; Q = K + G =-2,775 t; a = K : G = ´0,865 i. fi ^^ G : Q = 0,135. Iz jednadžbe radnje izlazi, da prosječna sila potezanja, sa kojom sprega radi (poteže voz) na ovoj koturači, iznosi: Z^ ^ A : L =:^ 125,54 kg.km : 1,206 km = 104 kg; dakle je samo e^ = Z, : Zo =^ 104 : 75 = l,387sputa veća od normalne sile potezanja. >, 6. Uređenje proraeta na gravitacionoj koturači. Zapravo radi sprega samo na putu tarno, dok poteže voz i to silom Z^ === e^Zg, Pravo radno vrijeme (t) iznosi samo polovicu na koturači sprovedenog dnevnog vremena i to nakon odbitka vremena utrošenog na krmljenje. Pritom može biti najviše ^i :=i 2. Uz tu vrijednost — vidi se iz tablice 1 — sprega postizava najveći dnevni efekt, ako je T = 0,655, dakle ako pravo radno vrijeme iznosi t := 0,655 X 8 = 5,24 h, dotično, ako vraćanja i krmijenja radi na koturači sprovedene dnevno vrijeme iznosi 2X5,24 -{- 2 = 12,5 h. Najveći dnevni efekt mjerio bi u tom slučaju E^ ^= 0,69 Eo. Ako je pak ^i < 2, a opet se želi postići maksimum efekta, vidi se iz te iste tablice, da bi pravo radno vrijeme trebalo biti još i duže i to s tim duže, što je s-^ manje spram 2. No kako se jedva može još racionalno timariti sprega, ako se trajn o i redovn o zaposli ^ 301 ´ ´ |