DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Hedeselskab), koje je god. 186f. osnovao E. M. D a 1 g a s (1828—1894) počime pravi polet u ovom podhvatu. Iza 1885. godine pokretu pristupa i država sa znatnim svotama pa uporedo s privatnom akcijom izvodi svoja vlastita pošumljavanja. Sveukupno je iza 1790. a pogotovo iza 1866. godine pošumljeno vrištinskih pustoši (de landes incultes) oko 125.000 hektara te oko 30.000 hektara sipina (des dunes). Sto se dakle tiče prostornog obsega vrištinskih kultura danska danas stoji posve blizu postavljenog cilja. Za vrieme posljednje ledene periode (l´epoque glaciaire) stajala je medja leda na Jiitlandu dugo vremena na liniji Flensburg—Viborg— Nissum. Zapadno je od ove medjašne linije poplavila voda otopljenog leda i napunila pieskom granične prostore stvorivši tako vrištinske ravnice (Hedeflader). dok su više partije ostale izolirane kao »humoviti otoci« (Slots de collinnes po Bakkeeru). Iztočno od navedene granice dolazi područje morena. Itoje je prije bilo kao i djelomično same vrištine pod šumom. Uspjesi su pošumljavanja na području morena kao i na spomenutim humovitim otocima u glavnom dobri i zadovoljavajući, dok se na vrištinskim ravnicama nalaze samo čiste borove šume (Bergkiefer). Sadanji se problem postavlja na uzgoj druge generacije. Marius Petitmermet: QUELQUES CONSIDERATIONS SUR LA(Razmatranja o šumskom Autor najprije donosi kratak poviestni pregled šumarskih zakona i propisa, koji su važili u pojedinim kantonima. Sve do godine 1874., u kojoj je švajcarski ustav dao konfederaciji izvjestna ovlaštenja i nadležnost na šumskogospodarskom sektoru, bilo je šumsko gospodarstvo izključivo unutarnja stvar pojedinih kantona. Kod ovih se ovlaštenja, danih konfederaciji, radi o pravu šumskog nadzora nad planinskim šumama (art. 24, surveillance sur la police des endiguements et des forets dans les regions elevees) te .o pravu donošenja zakonskih odredaba za vršenje lova i ribarstva (art. 25, le droit de statuer des dispositions legislatives pour regler rexercice de la peche et de la chasse). Na osnovi ovih dvaju ustavnih propisa donesen je zakon od 24. ožujka 1876., koji odredjuje vrhovni nadzor nad planinskim šumama. Isto šu tako donesena oba zakona, t. j . od 18. rujna 1875. za ribarstvo (izmjenjen zakonom od 21. prosinca 1888.) i za lovstvo (izmjenjen zakonima od 24. lipnja 1904. i od 10. lipnja 1925.). Godine 1897. proširen je propis čl. 24. saveznog ustava na pravo nadzora za sve šume saveznog teritorija. Na toj je bazi donesen zakon od 11. listopada 1902., koji je izuzev nekoliko manjih popravaka i danas na snazi. Dalje razpravlja autor o dvama važnim pitinjima zakonodavstva, naime o razlici izmedju zaštitnih šuma (les forets đe protection) i onih redovnog gospodarenja te o čuvanju .šumskog areala. Nakon razmatranja o pojmu zaštitnih šuma i njegovim raznolikim shvatanjima priobćuje autor, da gotovo % svih švi Prosudjujemo li čitavo ovo pitanje s prlvatno- gospodarskog stanovišta, dolazimo do zaključka, da je pošumljavanje vriština bio loš posao. Pustimo li s vida ukamaćivanje uloženog kapitala moramo istaknuti, da je danas kod jednog velikog diela kultura moguće pokriti sve tekuće troškove i dapače posjedniku ostaje na razpoloženju i izvjestni suvišak prihoda. Naprotiv se kod loših kultura postavlja pitanje, da li se uobće može održati propis prisilnog ponovnog pošumljenja. Narodno-gospodarski podpuno drugčije izgleda bilanca pošumljavanja vriština. Tu treba dodati još i jedan čitav niz klimatskih i ostalih liorisnih upliva, a netreba zaboraviti ni činjenicu, da je ovo pošumljavanje omogućilo vrlo korisnu promjenu u razdiobi domaće kupovne snage. Novac je izdan ponajviše iz ruku imućnika ali ne za luksuzne artikle inozemnog podrijetla već za stvaranje kapitalnih vriednosti Istina, nijedan privatni vlastnik nije pošumljavanjem vrština postao bogatiji, ali je z?to postala bogatijom sama Danska (aucun entrepreneur n´a accru sa fortune en reboisant les landes, quelques-uns ont meme subi des pertes considerables; mais le Danemark est devenu plus riche). LEGISLATION FORESTIERE EN StJISSE zakonodavstvu Švicarske) carskih šuma pripada kategoriji zaštitnih, — i tako ova ogromna većina šuma podlieže nadzoru savezne vlade. Čuvanje je šumskog areala bila glavna briga saveznog zakonodavstva, koja je izražena u prvoj stavci čl. 31. zakona od 11. listopada 1902. riečima: »Šumski se areal Švicarske ne smije umanjiti« (l´aire forestiere de la Suisse ne doit pas etre diminuće). Autor opisuje sve mjere za primjenu ovog zakona. Kod nje.f^ovog provadjanja a uslieđ točnijih omedj a šivanja ukazao se je na šumskoj površini višak prema stanju iz 1902. t. j . da 1 milijon hektara odnosno A državnog teritorija pripada šumskom gospodarstvu. Šumska se površina povećala ali ne na račun unosnijih poljskih zemljišta nego uslied bilo prirodnih bilo umjetnih ponovnih pošumljavanja. Osim toga je poboljšano i samo gospodarenje napose u planinskim područjima, što je brdskom žiteljstvu donielo posebnih koristi. Autor skreće pažnju, da važnost šumsko-gospodarskih pitanja iza 1902. stalno raste te da se savezno vieće sada bavi s pitanjem vlastitog šumskog gospodarstva. Iza 1910. godine izdaju savezne oblasti šumsko-brojitbene podatke po masi i vriednosti za sve javne šume (les forets publiques). Brojitbeni će se posao iz godine u godinu proširivati daljnjim materialom. Dakako, da će u liniji novih gospodarskih naziranja biti potrebno u zakonu iz 1902. provesti izvjestne revizije naročito u pogledu, da se konfederaciji omogući kontrola nad proizvodnjom i izkorištavanjem samog drveta kao glavnog šumskog prihoda. 263 |