DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Za izradu gobelja uzima se samo sabljasti dio stabla, a ostatak ostaje u šumi ležati. Za jedna kola potrebno je 16 gobelja, redovno isto toliko, ako ne i više stabala. U jednom selu od oko 30 domova, mora svako domaćinstvo imati bar jedna volovska kola. Za trideset domova, trideset kola odnosno 480 bukovih sabljastih stabala. Za više domova ili za više sela treba cijele šume posjeći. Točkovi se ovih kola redovno ne okivaju, pa uslijed nejednoličnog trošenja nastaju na njima izbočine i udubine. Svaki točak tada vuče na svoju stranu, a koja se kod kretanja Književnost previjaju, krive i kod svake neravnosti strahovito drmaju, a to prati zaglušno škripanje, koje se čuje na veliku daljinu. Volovska kola redovno ne traju duže od dvije godine, a onda valja nova graditi. Gobelji se najprije moraju izmjenjivati, a jedino glavnje mogu dosta dugo potrajati. Ako još k tome dodamo da nije rijedak slučaj, da se ovakva kola, kad zavlada oštra studen, sasjeku i njima loži ognjište, onda nam tek može biti jasno, koliko nas ovakva kola skupo koštaju. Ing. Pavao Fakarek »I N T E R S Y L V A« II. GODISTE, BR. 1. i 2. Časopis »Intersylva« ima zadaću, da međusobno upozna šumarstva pojedinih država, te u tom pravcu donosi i suradnju. U drugom godištu formiran je ovaj časopis onako kako je način njegovog uređivanja i zamišljen. Budući da k nama dolazi srazmjerno vrlo mali broj primjeraka donosimo kratke sadržaje članaka tiskane u prva dva ovogodišnja broja i to iz broja prvog prema izdanju na franceskom, a iz drugog broja prema izdanju na njemačkom jeziku. >INTERSYLVA« 1943. II. godina, broj 1. Louis Ceballos y Fernandez de Cordoba: APER^U DES TYPES DE FORET ET DE VEGETATION EN ESPAGNE (Pregled vegetacionih i šumskih tipova u Španjolskoj) Na temelju termo-pluviometričkog indeksa dieli Dantin y Revenga (»Las zonos Isoxeras de Espana«) čitavu Spaniju u tri pojasa: 1) mesofitni, 2) kserofitni i 3) mesokserofitni prelazni pojas. I stvarno sve ove pojase nalazimo u Spaniji razpodieljene u pravcu sjeverozapad — jugoistok, pa se tako naročito iztiču mesofitne značajke na sjeverozapadu, a kserofitne na jugoiztoku, dok u unutrašnjosti prevladava mesokserofitna prolazna zona. Ovim područjima odgovaraju dvije glavne vegetacione skupine. Za mesofitnu su zonu značajne listače (prije svega Fagus, Quercus Robur i Castanea) i nekoje zasjenu podnoseće četinjače. Za kserofitnu su pak zonu značajne tvrde listače (Quercus ilex. Quercus suber i Olea) i pinije (Pinus pinea i halepensis). U mesokserofitnom području nalazimo listopadnu bjelogoricu (osobito Quercus Toza i lusitanica) i nekoje posebne vrste borova (Pinaster, sylvestris i laricio). One pak listače, koje u Spaniji čine vegetaciju klimaksa, dolaze tu vrlo riedko, jer ih je čovjek reducirao na minimum. Premda se čitava zemlja može računati u šumsko područje, ipak je visoka šuma ograničena na tek UVo državnog teritorija, pa i taj je mali dio u glavnom obrašten vrstama Pinusa. Kao vegetacija klimaksa trebala bi u Spaniji listnata šuma zapremati STVo dok bi samo V/o moglo odpasti na borove šume. Da se uz male izuzetke ima listnata šuma shvatiti kao optimalna vegetacija, dade se izvesti iz sliedećeg bioložkog promatranja: A. Howard Gron: LE REBOISEMENT DES Kupulifere, koje ovdje prije svega dolaze u obzir, postizavaju mnogo višu starost od drugih vrsta, a imaju i jaku izbojnu snagu. Osim toga i malo trpe od požareva. Njihovo malobrojno i težko sjemenje nije prikladno za brzo razprostranjenje, nu sadnice vrlo dobro uspievaju pod zaštitom starih stabala, u toliko bolje, što odbacivanje lista nadstojnih stabala popravlja zemljište u pravcu podržavanja iste vrste. Borovi naprotiv nikada ne postizavaju visoku starost, nemaju izbojne snage iz panjeva i često stradavaju od požareva. Oni doduše radjaju obilno, ali njihovo je sjeme providjeno perutkom i potom sposobno za pomladjenje velikih areala te u glavnom dobro uspieva na tlu izvan šume. Kako je poznato, bor ništa ne doprinaša za popravljanje zemljišta, — tvrdi autor — ali mi se ne bismo lako priključili tome nazoru, jer izpitivanja našega kraškog tla pokazuju upravo protivno (prof. Gračanin). Autor je članku dodao i dvije pregledne table. Tabla I. daje pregled najvažnijih faktora asociacije klimaksa sa svima stepenima degradacije počev od visoke šume (foret dense) pa do pustinje (desert). Tabla druga prikazuje razdiobu ovih vegetacionih tipova na 16 subzona, na koje se diele tri spomenuta glavna pojasa. Osim toga članku prileže i četiri profila španjolskih provincija u idealnom i konkretnom stanju (vegetation optimale et actuelle), koji prikazuju, kakova je sadanja vegetacija a kakova bi trebala biti. U obzir su uzete provincije Logrono, Segovia, Toleđo i Sevilla. LANDES DANS LE JUTLAND (Pošumljavanje vriština na Jutlanđu) U toku posljednjih 100 godina Danska je radovi započeli oko 1790. godine, ali tek nakon podvostručila svoj šumski areal, čemu je najosnutka Danskog đružtva za pošumljivanje vriviše doprineslo pošumljivanje vriština, Prvi su ština (societe danoise des landes, — Danske 262 |