DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 4     <-- 4 -->        PDF

li pak odpor kretanja lokomotive sa wt kg/t, na pruzi odpora s lokomotiva pokreće
samu sebe jednoličnom brzinom uslijed djelovanja sile: Z=(wi + s) L. Iz
ove formule izračunata sila Z izlazi u kilogramima, ako se u nju uvrsti težina lokomotive
L u tonama. Kako je kod iste lokomotive wi konstanta, a sila Z raste
sa odporom pruge s, to može narasti i do svoje najveće vrijednosti Zm , ako odpor
pruge iznosi;


si = Z^ : L— Wi (1)


U pravcu {Wr = o), odpor pruge identičan je sa nagibom {s = n). Poradi toga
i zovemo jednadžbom (1) definirani nagib graničnim usponom lokomotive,
t. j . najvećim usponom uz koji lokomotiva još može voziti samu sebe.


Najveća vrijednost sile potezanja može se odrediti iz adhezione težine lokomotive
Zm ^= Za = ^ La , ili iz parnog stroja: Zm = Zi .
Stavimo li La=QL, dakle ^ = L«: L, (2)
u slučaju Zm = Za = !A.La je Z,^: L =^ IA,Q, a jednadžba (1) prelazi u:


Si ^ flQ Wi . (3)


Koeficijent trenja između točkova i sinja ,u, kako je poznato, kreće se u širokim
granicama, 50 ^ /< ^ 250 kg/t (prof. Birk). Za uskotračne pruge postavlja
prof. Dr. W. Miiller računske granice 150 ^ f^ ^ 170 kg/t, dok se kod šumskih
pruga obično uzima u račun /t = 100 : 7 ^ 143 kg/t. Taj se koeficijent mijenja
sa vremenom i sa položajem sinja. Najmanji je na oleđenim šinjama, a najveći na
osušenim. Sipanjem pijeska može se povećati. Iz adhezione težjne izračunata sila
potezanja lokomotive nema praktičke vrijednosti, ako izlazi veća od indicirane sile
iz parnog stroja. Kako se pak ovdje radi o treoretski graničnom, najveće m
uspon u pruge, svrsi shodno i sigurno postupit će se, ako se stavi:


Z„: L^riZi:L= HQ, (4)


pa odatle izračuna /i. Pritom uzimamo u račun povoljniju vrijednost Zi, dakle onu
sa faktorom iskorišćenja tlaka pare 0,6. No kako ta sila gubi 4 do lO^/o od svoje
veličine na putu od parnog valjka do periferije pogonjenih točkova, gdje se ispo-
Ijuje, treba ju smanjiti na iznos i]Zi, a J/ uzeti u račun sa 0,90 oo 0,96 (Hiitte,
MuUerj.


Tako na pr. računska vrijednost sile potfezanja naše lokomotive mjeri, ako računamo
sa srednjim gubitkom od 70/0 Z« == 0,93 Zi = 0,93 X 2150 CN3 2000 kg. Onda
je juQ = Zm : L = 2000 : 16 = 125 kg/t. Kako je ^ = La : L = 12 : 16 = 0,75, to je
(1= /iQ : Q = 125 : 0,75 = 167 kg/t, a granični uspon lokomotive Si = fi Q —


— Wi = 125 — 15 = 110%o. Pri tom računamo, kako se to obično čini, odpor kretanja
šumske lokomotive ivi sa 15 kg/t.
2. Koeficijent iskorišćenja lokomotive Z^:—K:L. Kad lokomotiva ukupne težine
L t, poteže vlak, koji sastoji od kola ukupne težine K tona, uz jednolično gibanje
sila potezanja mjeri:
Z={w,+s)L + ^w, + s)K. (5)


U ovoj jednadžbi wi i s imaju već opisano značenje, a Wk označuje odpor kretanja
kola u kilogramima po toni. Iz te jednadžbe slijedi:


;i ^ K = -ŽT/L — (wi + s)
L tvi, -^ s ´


Poteže li lokomotiva vlak svojom najvećom silom, onda je obzirom na jednadžbu
(1) ZjL = ZmjL = si + wi , a posljednja jednadžba predlazi u:


Z = ^ = ´-i^. (6)
L Wk-j-s


Ovako definirani koeficijent iskorišćenja lokomotive pokazuje kolikoput veći
teret od vlastitog može potezati lokomotiva na pruzi odpora s = Wr + n, ako radi
sa punom parom (t. j . sa najvećom svojom silom potezanja). Za s = — Wk je


226