DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 39 <-- 39 --> PDF |
PREGLED BOSANSKO-HERCEGOVACKA SEOSKA KOLA (PRILOG POZNAVANJU UNIŠTAVANJA NASiH SUMA) Einer der landsiiblichen primitiven riesigen Wagen, welche rollenđen Tribunen gleichen, erfordert zu seiner Herstellung 20 und mehr Stamme Holz. Im Winter aber wenn Holzmangel eintritt, verfeuert man diese Vehikel, um im nachsten Jahre neue zu bauen! v Primitivna volovska kola, kojima se u kraškim krajevima još i danas služi naš seljak, potječu još iz pradavnih vremena. Ne ćemo pogriješiti ako ustvrdimo, da su to još ona ista kolesja, kojima su stari Rimljani prevozili robu iz Primorja na Levant i obratno. *^" y SS * .´ ´^ A. Geschwind. u Zupanjačkom elaboratu 1891. čito se cijene glavnje izrađene iz munikovine ili mrčevine (Pinus Heldreichii), te u krajevima gdje ovo drvo raste stradaju zbog toga najljepše i najvrijednije sastojine. »Paoci« ili žbice vezuju glavnju sa perifernim obručem. U jednom točku nalaze se 4 Seoska volovska kola. (Lakat.) Foto ing. P. F. Kao što je sav seoski poljoprivredni alat građen grubo i glomazno, tako isto i volovska seoska kola su nešto što se sa svojom glomaznošću ne može s ničim sličnim usporediti. Redovno istesana sva samo sa sjekirom na najprimitivniji način i sastavljena iz samih krupnih drvenih dijelova, bez komadića željeza, ona već samom svojom težinom zahtjevaju veliku snagu za pokretanje. Opterećenje koje mogu takva kola podnositi redovno je manje od vlastite težine, a kod vuče potrebna su najmanje tri para volova. Na teškim i strmim putevima i kod najmanjeg tereta u njih valja uprezati 5 pa i 6 pari volovEt, ako ih se želi s mjesta maknuti. Najviše pažnje vrijedni su na tim kolima točkovi, koji se sastoje iz tri dijela: glavnje, paoca i gobelja. »Glavnja« je centralni dio točka, kroz koji prolazi osovina. Izrađuje se iz borovine i to poglavito iz drveta starih panjeva, a u pomanjkanju ovih i bazalnih dijelova debla. Za izradu služi samo sjekira, pa je zbog toga otpadak vrlo velik i ostaje neiskorišten. Naro paoca, koji idu s nutarnje strane jednog do drugog obruča, po dva paralelno. Izrađuju se iz jasenovine, a u krajevima krša upotrebljava se za njih i drvo crnog jasena (Fraxinus ornus), kojeg zbog toga sve rijeđe susrećemo u našim šumama. >Gobelji« su pak najveći zator šuma. To su vanjski obruči točka na kojima se cijela kola pokreću. U svakom točku obruč je sastavljen iz 4 dijela. Za izradu gobelja upotrebljavaju se isključivo samo sabljasto rasla bukova stabla iz kojih se gobelj lahko izteše. Na strmim planinskim padinama uslijed pritiska snijega nalazimo većinu stabala sabljaste osnove. Redovno su to izričito šumska zemljišta, ili najviši predjeli ispod gornje granice šuma, gdje šuma ima naročitu zaštitnu zadaću. Prirodno podmlađivanje je ovdje redovno znatno otežano, a svaka i najmanje pretjerana sječa može izazvati ispiranje i zakršavanje podloge. Najteža poslijedica nerazumne sječe u takvim šumama je potiskivanje gornje šumske granice i stvaranje novih površina krša. 261 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Za izradu gobelja uzima se samo sabljasti dio stabla, a ostatak ostaje u šumi ležati. Za jedna kola potrebno je 16 gobelja, redovno isto toliko, ako ne i više stabala. U jednom selu od oko 30 domova, mora svako domaćinstvo imati bar jedna volovska kola. Za trideset domova, trideset kola odnosno 480 bukovih sabljastih stabala. Za više domova ili za više sela treba cijele šume posjeći. Točkovi se ovih kola redovno ne okivaju, pa uslijed nejednoličnog trošenja nastaju na njima izbočine i udubine. Svaki točak tada vuče na svoju stranu, a koja se kod kretanja Književnost previjaju, krive i kod svake neravnosti strahovito drmaju, a to prati zaglušno škripanje, koje se čuje na veliku daljinu. Volovska kola redovno ne traju duže od dvije godine, a onda valja nova graditi. Gobelji se najprije moraju izmjenjivati, a jedino glavnje mogu dosta dugo potrajati. Ako još k tome dodamo da nije rijedak slučaj, da se ovakva kola, kad zavlada oštra studen, sasjeku i njima loži ognjište, onda nam tek može biti jasno, koliko nas ovakva kola skupo koštaju. Ing. Pavao Fakarek »I N T E R S Y L V A« II. GODISTE, BR. 1. i 2. Časopis »Intersylva« ima zadaću, da međusobno upozna šumarstva pojedinih država, te u tom pravcu donosi i suradnju. U drugom godištu formiran je ovaj časopis onako kako je način njegovog uređivanja i zamišljen. Budući da k nama dolazi srazmjerno vrlo mali broj primjeraka donosimo kratke sadržaje članaka tiskane u prva dva ovogodišnja broja i to iz broja prvog prema izdanju na franceskom, a iz drugog broja prema izdanju na njemačkom jeziku. >INTERSYLVA« 1943. II. godina, broj 1. Louis Ceballos y Fernandez de Cordoba: APER^U DES TYPES DE FORET ET DE VEGETATION EN ESPAGNE (Pregled vegetacionih i šumskih tipova u Španjolskoj) Na temelju termo-pluviometričkog indeksa dieli Dantin y Revenga (»Las zonos Isoxeras de Espana«) čitavu Spaniju u tri pojasa: 1) mesofitni, 2) kserofitni i 3) mesokserofitni prelazni pojas. I stvarno sve ove pojase nalazimo u Spaniji razpodieljene u pravcu sjeverozapad — jugoistok, pa se tako naročito iztiču mesofitne značajke na sjeverozapadu, a kserofitne na jugoiztoku, dok u unutrašnjosti prevladava mesokserofitna prolazna zona. Ovim područjima odgovaraju dvije glavne vegetacione skupine. Za mesofitnu su zonu značajne listače (prije svega Fagus, Quercus Robur i Castanea) i nekoje zasjenu podnoseće četinjače. Za kserofitnu su pak zonu značajne tvrde listače (Quercus ilex. Quercus suber i Olea) i pinije (Pinus pinea i halepensis). U mesokserofitnom području nalazimo listopadnu bjelogoricu (osobito Quercus Toza i lusitanica) i nekoje posebne vrste borova (Pinaster, sylvestris i laricio). One pak listače, koje u Spaniji čine vegetaciju klimaksa, dolaze tu vrlo riedko, jer ih je čovjek reducirao na minimum. Premda se čitava zemlja može računati u šumsko područje, ipak je visoka šuma ograničena na tek UVo državnog teritorija, pa i taj je mali dio u glavnom obrašten vrstama Pinusa. Kao vegetacija klimaksa trebala bi u Spaniji listnata šuma zapremati STVo dok bi samo V/o moglo odpasti na borove šume. Da se uz male izuzetke ima listnata šuma shvatiti kao optimalna vegetacija, dade se izvesti iz sliedećeg bioložkog promatranja: A. Howard Gron: LE REBOISEMENT DES Kupulifere, koje ovdje prije svega dolaze u obzir, postizavaju mnogo višu starost od drugih vrsta, a imaju i jaku izbojnu snagu. Osim toga i malo trpe od požareva. Njihovo malobrojno i težko sjemenje nije prikladno za brzo razprostranjenje, nu sadnice vrlo dobro uspievaju pod zaštitom starih stabala, u toliko bolje, što odbacivanje lista nadstojnih stabala popravlja zemljište u pravcu podržavanja iste vrste. Borovi naprotiv nikada ne postizavaju visoku starost, nemaju izbojne snage iz panjeva i često stradavaju od požareva. Oni doduše radjaju obilno, ali njihovo je sjeme providjeno perutkom i potom sposobno za pomladjenje velikih areala te u glavnom dobro uspieva na tlu izvan šume. Kako je poznato, bor ništa ne doprinaša za popravljanje zemljišta, — tvrdi autor — ali mi se ne bismo lako priključili tome nazoru, jer izpitivanja našega kraškog tla pokazuju upravo protivno (prof. Gračanin). Autor je članku dodao i dvije pregledne table. Tabla I. daje pregled najvažnijih faktora asociacije klimaksa sa svima stepenima degradacije počev od visoke šume (foret dense) pa do pustinje (desert). Tabla druga prikazuje razdiobu ovih vegetacionih tipova na 16 subzona, na koje se diele tri spomenuta glavna pojasa. Osim toga članku prileže i četiri profila španjolskih provincija u idealnom i konkretnom stanju (vegetation optimale et actuelle), koji prikazuju, kakova je sadanja vegetacija a kakova bi trebala biti. U obzir su uzete provincije Logrono, Segovia, Toleđo i Sevilla. LANDES DANS LE JUTLAND (Pošumljavanje vriština na Jutlanđu) U toku posljednjih 100 godina Danska je radovi započeli oko 1790. godine, ali tek nakon podvostručila svoj šumski areal, čemu je najosnutka Danskog đružtva za pošumljivanje vriviše doprineslo pošumljivanje vriština, Prvi su ština (societe danoise des landes, — Danske 262 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Hedeselskab), koje je god. 186f. osnovao E. M. D a 1 g a s (1828—1894) počime pravi polet u ovom podhvatu. Iza 1885. godine pokretu pristupa i država sa znatnim svotama pa uporedo s privatnom akcijom izvodi svoja vlastita pošumljavanja. Sveukupno je iza 1790. a pogotovo iza 1866. godine pošumljeno vrištinskih pustoši (de landes incultes) oko 125.000 hektara te oko 30.000 hektara sipina (des dunes). Sto se dakle tiče prostornog obsega vrištinskih kultura danska danas stoji posve blizu postavljenog cilja. Za vrieme posljednje ledene periode (l´epoque glaciaire) stajala je medja leda na Jiitlandu dugo vremena na liniji Flensburg—Viborg— Nissum. Zapadno je od ove medjašne linije poplavila voda otopljenog leda i napunila pieskom granične prostore stvorivši tako vrištinske ravnice (Hedeflader). dok su više partije ostale izolirane kao »humoviti otoci« (Slots de collinnes po Bakkeeru). Iztočno od navedene granice dolazi područje morena. Itoje je prije bilo kao i djelomično same vrištine pod šumom. Uspjesi su pošumljavanja na području morena kao i na spomenutim humovitim otocima u glavnom dobri i zadovoljavajući, dok se na vrištinskim ravnicama nalaze samo čiste borove šume (Bergkiefer). Sadanji se problem postavlja na uzgoj druge generacije. Marius Petitmermet: QUELQUES CONSIDERATIONS SUR LA(Razmatranja o šumskom Autor najprije donosi kratak poviestni pregled šumarskih zakona i propisa, koji su važili u pojedinim kantonima. Sve do godine 1874., u kojoj je švajcarski ustav dao konfederaciji izvjestna ovlaštenja i nadležnost na šumskogospodarskom sektoru, bilo je šumsko gospodarstvo izključivo unutarnja stvar pojedinih kantona. Kod ovih se ovlaštenja, danih konfederaciji, radi o pravu šumskog nadzora nad planinskim šumama (art. 24, surveillance sur la police des endiguements et des forets dans les regions elevees) te .o pravu donošenja zakonskih odredaba za vršenje lova i ribarstva (art. 25, le droit de statuer des dispositions legislatives pour regler rexercice de la peche et de la chasse). Na osnovi ovih dvaju ustavnih propisa donesen je zakon od 24. ožujka 1876., koji odredjuje vrhovni nadzor nad planinskim šumama. Isto šu tako donesena oba zakona, t. j . od 18. rujna 1875. za ribarstvo (izmjenjen zakonom od 21. prosinca 1888.) i za lovstvo (izmjenjen zakonima od 24. lipnja 1904. i od 10. lipnja 1925.). Godine 1897. proširen je propis čl. 24. saveznog ustava na pravo nadzora za sve šume saveznog teritorija. Na toj je bazi donesen zakon od 11. listopada 1902., koji je izuzev nekoliko manjih popravaka i danas na snazi. Dalje razpravlja autor o dvama važnim pitinjima zakonodavstva, naime o razlici izmedju zaštitnih šuma (les forets đe protection) i onih redovnog gospodarenja te o čuvanju .šumskog areala. Nakon razmatranja o pojmu zaštitnih šuma i njegovim raznolikim shvatanjima priobćuje autor, da gotovo % svih švi Prosudjujemo li čitavo ovo pitanje s prlvatno- gospodarskog stanovišta, dolazimo do zaključka, da je pošumljavanje vriština bio loš posao. Pustimo li s vida ukamaćivanje uloženog kapitala moramo istaknuti, da je danas kod jednog velikog diela kultura moguće pokriti sve tekuće troškove i dapače posjedniku ostaje na razpoloženju i izvjestni suvišak prihoda. Naprotiv se kod loših kultura postavlja pitanje, da li se uobće može održati propis prisilnog ponovnog pošumljenja. Narodno-gospodarski podpuno drugčije izgleda bilanca pošumljavanja vriština. Tu treba dodati još i jedan čitav niz klimatskih i ostalih liorisnih upliva, a netreba zaboraviti ni činjenicu, da je ovo pošumljavanje omogućilo vrlo korisnu promjenu u razdiobi domaće kupovne snage. Novac je izdan ponajviše iz ruku imućnika ali ne za luksuzne artikle inozemnog podrijetla već za stvaranje kapitalnih vriednosti Istina, nijedan privatni vlastnik nije pošumljavanjem vrština postao bogatiji, ali je z?to postala bogatijom sama Danska (aucun entrepreneur n´a accru sa fortune en reboisant les landes, quelques-uns ont meme subi des pertes considerables; mais le Danemark est devenu plus riche). LEGISLATION FORESTIERE EN StJISSE zakonodavstvu Švicarske) carskih šuma pripada kategoriji zaštitnih, — i tako ova ogromna većina šuma podlieže nadzoru savezne vlade. Čuvanje je šumskog areala bila glavna briga saveznog zakonodavstva, koja je izražena u prvoj stavci čl. 31. zakona od 11. listopada 1902. riečima: »Šumski se areal Švicarske ne smije umanjiti« (l´aire forestiere de la Suisse ne doit pas etre diminuće). Autor opisuje sve mjere za primjenu ovog zakona. Kod nje.f^ovog provadjanja a uslieđ točnijih omedj a šivanja ukazao se je na šumskoj površini višak prema stanju iz 1902. t. j . da 1 milijon hektara odnosno A državnog teritorija pripada šumskom gospodarstvu. Šumska se površina povećala ali ne na račun unosnijih poljskih zemljišta nego uslied bilo prirodnih bilo umjetnih ponovnih pošumljavanja. Osim toga je poboljšano i samo gospodarenje napose u planinskim područjima, što je brdskom žiteljstvu donielo posebnih koristi. Autor skreće pažnju, da važnost šumsko-gospodarskih pitanja iza 1902. stalno raste te da se savezno vieće sada bavi s pitanjem vlastitog šumskog gospodarstva. Iza 1910. godine izdaju savezne oblasti šumsko-brojitbene podatke po masi i vriednosti za sve javne šume (les forets publiques). Brojitbeni će se posao iz godine u godinu proširivati daljnjim materialom. Dakako, da će u liniji novih gospodarskih naziranja biti potrebno u zakonu iz 1902. provesti izvjestne revizije naročito u pogledu, da se konfederaciji omogući kontrola nad proizvodnjom i izkorištavanjem samog drveta kao glavnog šumskog prihoda. 263 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 42 <-- 42 --> PDF |
J. A. V a n S t e i i n; L´ECONOMIE FORESTIfcRE ET L´APPROVISIONNEMENT EN BOIS DES PAYS-BAS (Šumsko gospodarstvo i obskrba đrvetom u Nizozemskoj) U početku donosi autor kratki historijski | pregled o državnom nadzoru u šumskom go-[ spodarstvu. Tek se pod konac XIX. stoljeća počima u Nizozemskoj gospodariti na bazi teorije i prakse liberalističkog prirada, pa je i zemaljski ustav odredio, da i država ima na području šumskog gospodarstva izpuniti svoj zadatak. God. 1899. ustrojena je uprava drž. šuma, koja je prije svega povela borbu protiv otudjivanja državnih nekretnina, pa je uspjela i kupiti nekoja područja za svrhe pošumljavanja. Tečajem minulih 40 godina uprava je silno razvila svoju djelatnost. Ona neposredno upravlja šumskom površinom od 59.500 ha, a osim toga vrši nadzor nad primjenom zakona i naredaba o uzgoju šuma, šumskom gospodarstvu, šumarskoj nastavi i zaštiti prirodnih ljepota. Zakonske su baze njezine akcije: 1) Šumski zakon od 1922. godine, koji je* doniet umjesto prijašnjeg specijalnog šumskog zakona nužde iz 1917. god. 2) Zakon o zaštiti prirodnih ljepota iz 1928. godine. 3) Zakon o zemljišnoj proizvodnji iz 1939. godine. Nadležnost se državne uprave šuma proteže i na vodjenje šumske brojitbe (statistigue forestiere), koja obuhvaća 256.000 hektara odnosno 1.18"/« sveukupnog teritorija. Na pošumljavanje golog zemljišta sili potreba povećavanja šumske površine. Povrh toga ovi radovi smanjuju i nezaposlenost. Najvaž Prof. Viktor Die te rich: niju granu u ovom poslu čini pošumljavanje sipina kao obrana od navale mora. Taj je posao provadjan već iza 1894. godine, pa je do danas pokazao vidne uspjehe. Učešće uprave državnih šuma naročito je važno u svim poslovima oko zaštite prirodnih ljepota. Zato s upravom državnih šuma suradjuje i družtvo za očuvanje prirodnih spomenika zajedno sa svojim podružnicama u provinciji. Šumarska je visokoškolska nastava organizirana kod Visoke škole za zemljodjelstvo u Wageningenu. Potrebna se pak sprema za šumske pomoćne poslove stiče u posebnim tečajevima Družtva za melioraciju vriština. Domaća proizvodnja drveta može pokriti potrebu samo u jednom neznatnom dielu. Njezin se kapacitet kreće u pravilu od 600.000 do 900.000 m3, pa stoga ogromni manjak od oko 5,000.000 m" treba nadoknaditi uvozom. Odatle i dolaze veliki napori uprave, da se podigne dtmaća proizvodnja napose kod privatnih šuma. Za sva pitanja, koja se tiču obskrbe drvom nadležan je posebni državni ured za drvo. Ova ustanova zajedno s državnom šumskom upravom i povjerenikom za proizvodnju u šumarstvu čini skupinu istovrsnih oblasti, jer sve ove ustanove rade zajednički. Stoga je bilo potrebno, da se imenuje posebni opunomoćenik za sve poslove šumarstva, obskrbe đrvetom i lovstva. Njemu pripada direktiva u svim poslovima. LES BUTS DES RECHERCHES ET L´ENSEIGNEMENT DE L´ECONOMIE DE L´EXPLOITATION FORESTIERE (Svrha studija i iztraživanja nauke o ekonomičnosti šumarstva — Forstliche Betriebswirtschaftslehre) Teorija se čistog prihoda kao i njezine formule, koje su trebale biti indikatorom za prosuđivanje gospodarskog uspjeha, moraju danas kao izražaj jednog statičkog, nerealnog, trgovačkog i kapitalističkog shvatanja podpuno napustiti. Nauka se o ekonomičnosti šumarstva bavi na prvom mjestu s najvažnijim problemom: shvatiti gospodarsku osebujnost šumskog prirada. Tu se odmah pojavljuju krupne protivnosti, koje treba utvrditi prije nego se mogu spoznati i dokučiti bilo obćenita bilo pak barem samo za pojedine slučajeve i područja mjerodavna pravila. Ipak nam solidno iztraži VValdemar Opsahl: L´ECONOMIE FORESTIfcRE(Šumarstvo i drvni vanje gospodarske stojbine otvara vidike za prosuđivanje uspjeha gospodarenja i ustanovljivanje vriednosti. Glavna je predpostavka poznavanje prirodnih i tehničkih osebujnosti šumarstva. Odatle nauka o ekonomičnosti uzima u prvom redu u razmatranje odnošaj šumskog gospodarstva i posjednika a u drugom redu traži puteve k prirodoznanstveno utemeljenoj i tehnički uzkladjenoj ekonomskoj nauci. Autor pomoću čitavog niza primjera ilustrira pojedine fundamentalne radove u šumskom gospodarstvu. ET DU BOIS EN NORVfeGE prirađ u Norvežkoj) Već je u IX. stoljeću bila Norvežka poznata trgovačku flotu. Nakon što je zavedena t. zv. kao izvozna zemlja đrvetom, a godine 1200. »vodena pilana« u XVI. stoljeću, dobiva kobila je eksportna trgovina drva već solidno načno drvni prirad veleobrtnu podlogu. Sve do organizirana struka, koja je imala i svoju XIX. stoljeća zauzima Norvežka prvo mjesto 264 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 43 <-- 43 --> PDF |
tnedju izvoznim zemljama Evrope. Pod konac ovog vieka počima nastojanje za intenzivnijim izkorištavanjem drveta: 1866. osniva se prva tvornica drvenjače, 1874. prva tvornica sulfatne celuloze a 1883. prva tvornica sulfitne celuloze i prva tvornica papira. Izvoz je drvne gromade, celuloze i papirnih proizvoda iznosio 1939. svega 1.1 mil. tona u vriednosti od 175 mil. norvežkih kruna. Pilanski je veleobrt medjutim dosta nazadovao. Dvije trećine površine šuma pripadaju malom i srednjem privatnom posjedu, 13% pripada veleobrtu a nešto oko . 20Vo državi. Potrošnja je drveta iznosila god. 1870. svega 6 m´ po jednom žitelju a god. 1936. tek polovinu toga iznosa t. j . 3 m´. Ukupni je potrošak drveta u zemlji danas oko 5 mil. m´ dok za izvoz ostaje oko 3.5 mil. m´. Cjelokupna površina šuma iznosi 7.6 mil. ha odnosno 2.8 ha po jednom žitelju. Medjutim produktivni areal četinjača, koji zapravo čini pravi objeltt šumskog gospodarstva, iznosi samo 3.7 mil. ha ili 1.2 ha po stanovniku. Ova se površina dieli na smreku (65´´/o), bor (20Vo) s nešto listača (15"/o). prosječna drvna zaliha iznosi 78 m-´´ po hektaru, prirast 2.9 m´ po hektaru i godini. Obzirom na razmjer dobnih razreda valja iztaći, da prevladavaju srednji i viši dobni razredi. U prijašnja se vremena pokušavalo više puta primieniti oštre mjere protiv neracionalnih sječa, medjutim tek suvremeno veleobrtno izkorištavanje drveta stvara predpostavke za uredjeno šumsko gospodarstvo, kakovo u jače napučenoj Danskoj i Njemačkoj postoji već 150 godina. Kulturni radovi, uredjene prorede, dokidanje paševinskih servituta i pošumljavanja (pa i izvan područja četinjača) stoje danas na dnevnom redu i nalaze se već u punom toku. Godišnji je etat na četinjačama u razdoblju od 1919—1939. iznosio 8.32 mil. m´ tako da postoji sigiirno ravnovjesje izkorištavanja i prirašćivanja. Proizvodnja drva listača iznosi oko 2 mil. m´ i rabi se u glavnom kao ogrievno drvo. >INTERSyLVA^ 1942. II. godina, broj 2. Paavo Aro: DIE PRAKTISCHE AUSWERTUNG DER ERGEBNISSE ĐER SAEGEUNTERSUCHUNGEN IN DEN NORDISCHEN tJND MITTEI.EUROPAEISCHEN LAENDERN (Praktično izkorišćavanje rezultata iztraživanja Zahvaljujući arheološkim iztraživanjima možemo danas pratiti razvitak pile od najstarijih vremena do danas. U kamenom se doba drvo pililo pomoću oštrobridnog kamenja. U bakrenom se i brončanom doba razvija pila sve do podpunog današnjeg oblika, a već u toku željeznog doba nastaju razni tipovi pile već prema raznolikim vrstama uporabe. Medjutim, kad se je u toku prošlog stoljeća pojavila tvornička izrada pile, nastala je mogućnost većeg razmjera za upotrebu pile kod radova u šumi. Zajedno s ovom pojavom nastaje i poseban interes za iztraživanje same pile i njezine funkcije (Micklitz. Kayser, Ihrig, Hess, Gayer, Betzhold, Lorey, Exner, Eberts, Kast, Heuer i Weise). Sva su ova izpitivanja imala svrhu stvoriti normalni tip pile, pa je tako tvrdka »Dominicus« pokušala izraditi takovu normalnu pilu na osnovi Gayerovih pokusa, poznatu pod imenom »non plus ultra«. Ipak, u koliko se više radilo na takovim pokušajima, sve se više dolazilo do uvjerenja, da je nemoguće stvoriti jedinstveni tip pile, koji bi mogao udovoljavati raznim zadaćama. Radi toga su ovakova izpitivanja konačno napuštena i čitav se rad usredotočuje na povećanje rad EugenGagarin: pila u zemljama sjeverne i srednje Evrope) nog efekta pile pomoću prikladnog rukovanja, pri čemu se naročito vodi računa o raznim kvalitetama drveta. U tom su pogledu već prikupljena mnoga izkustva, koja su kao na pr. u velikom njemačkom Reichu (»Iffa«) objavljivana u obliku popularnih naputaka i ustmenih predavanja kod tečajeva za manuelni rad u šumi. U drugim su zemljama kao na pr. u SvajcarskoJ i Skandinaviji ova pitanja uzeta u razpravu tek poslije svjetskog rata. Najnovija su njemačka iztraživanja pokazala, da je vrlo težko doći do sigurnih rezultata, pošto kod rada s pilom djeluje vrlo mhogo raznolikih čimbenika, koji svaki za se utječe na konačni uspjeh. U Finskoj je upravo sam autor uzevši u obzir sve potežkoće poduzeo iztraživanja na svoju ruku. Slični su radovi poduzeti i u Švedskoj koristeći se tekovinama njemačkih iztraživanja. Rezultati se mogu sažeti u sliedeće dvije činjenice: a) Normalna se pila za sve poslovne svrhe ne može konstruirati, i b) kod rada je s pilom mnogo važnije pravilno rukovanje i uzdržavanje pile nego njezin model ili vrsta. DIE ENTAVICKLUNG DER SOWJETRUSSICHEN HOLZBEARBEITUNGSINDUSTRIE (Razvitak veleobrta za preradu drva u Sovjetskoj Rusiji) Razvitak jedne grane veleobrta u Sovjetnapose važi za podizanje veleobrtne prerade skoj Rusiji uviek se prikazuje s raznih stanodrveta, obzirom na okolnost, da se drvne revišta. Njemu se u pravilu daje značaj osvajazerve u velikom dielu nalaze u sjevernim i donja i kultiviranja novih zemalja, osnivanja žesad neizkorištavanim oblastima. ljezničke mreže i ustrajanja novih ;iaselja. Ovo Prvi dio ove razprave prikazuje obćenitu 265 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 44 <-- 44 --> PDF |
evoluciju šumskog gospodarstva i drvnog veleobrta u Rusiji. Počimajući s predrevolucionarnom epohom autor obrazlaže, zašto plan o izkorišćavanju šuma sjevernih oblasti nije još do danas podpuno ostvaren. U sliedećem pak poglavlju nastavlja s prikazom o propadanju veleobrta za vrieme prvih godina poslije revolucije i njegovog ponovnog dizanja u doba t. ZV. industrializacije zemlje, koji uzpon traje sve do 1927. godine. Autor obširno iznosi teoretske razprave, koje su se u to vrieme održavale u Rusiji, a njihova je bila svrha udariti osnovne linije šumsko? gospodarstva (prva pjatiljetka 1927—1932, druga 1932—1937). U obćem je gospodarstvu odredjen šumarstvu i drvnom priradu sekundarni položaj. Prva je naime bila briga nabaviti strane devize. Na taj je način kao i radi nedostataka u metodičkoj geografskoj razpodjeli novog veleobrta te Heinrich Eberts: radi nehaja za otvaranje neizkorištenih rezerva pomoću mreže transportnih sredstava stvorena kriza u sovjetskom drvnom veleobrtu. Proizvodnja nije mogla pokrivati domaću potrebu. Tu leži začetak tendencije za favoriziranje racionalnog šumskog gospodarstva. U drugom dielu razprave donosi autor brojčane podatke o razdiobi, obskrbi 1 kapacitetu drvnog i celuloznog veleobrta. Proizvodnja .je drveta u poredjenju s onom prije prvog svjetskog rata utrostručena, dok je celulozni veleobrt upeterostručen. Sigurno je, da je povećanje proizvodnje u veleobrtu za drvnu preradu nemoguće bez izkorištavanja udaljenih rezerva. Ali na to se u dogledno vrieme ne može računati. Inače bi po mišljenju autora ruski drvni veleobrt mogao još dugo godina podržavati bez potežkoća svoj današnji kapacitet. DEUTSCHE FORSTGESETZGEBUNG (Njemačko šumarsko zakonodavstvo) U kratkom uvodu o idejama i zadatcima njemačke šumarske politike, čiji glavni substrat šumsko zakonodavstvo ima podpuno obuhvatiti glavna politička i gospodarska načela vladajućeg sustava, autor pobliže definira šumarsku politiku kao posredni ili neposredni utjecaj države na šumsko gospodarstvo u cilju, da ga učini sposobnim za vršenje njegovih zadataka prema narodnoj cjelini (die unmittelbare oder mittelbare Einwirkung des Staates auf die Forstwirtschaft mit demZiele, sie zur Erfiillung ihrer Aufgaben gegenuber der Volksgesamtheit fahig zu machen). U ostalom dielu prikaz zaprema tri poglavlja: 1) Protivnosti izmedju njemačkog zakonodavstva prije i poslije 1933. godine (šumarskopolitička naziranja prije 1933., sustav šumarskog zakonodavstva do 1933. i temeljne misli nacionalno - socialističkog šumarskog zakonodavstva). 2) Njemačko šumarsko zakonodavstvo iza 1933. (organizacija šumskog gospodarstva, jedinstvena personalna politika, podržavanje i dizanje vriednosti šume, poboljšavanje načina dobivanja, razdiobe i uporabe šumskih proizvoda). 3) Projekat jedinstvenog šumarskog zakona za čitav njemački Reich (Reichsforstgesetz) s prikazom obćih utjecaja na šumsko gospodarstvo, utjecaja na vrste posjeda i posebnih načina upliva te napokon izvodjenja. ad 1) Prije 1933. godine šumsko je zakonodavstvo spadalo u nadležnost pojedinih zemalja (Lander) tako, da su na čitavom državnom teritoriju postojale velike raznolikosti. Obzirom na to stanje te uslied nedostatka valjanih šumskih zakona u prostranim dielovima Reicha nacionalni je socializam odmah nakon svog dolazka na vlast udario put k podpuno novom uredjenju šumskog zakonodavstva. Ovo je zakonodavstvo trebalo preurediti u unitarističkom smislu i osposobiti ga za sve zadatke, koji su mjerodavni u nacionalnoj kulturi, obradbi zemljišta, narodnoj obrani, socialnoj politici i populaciji. Ovim zadaćama moraju biti podredjeni svi pojedinačni probitci. ad 2) Njemačko se zakonodavstvo iza 1933. može obilježiti sliedećom rečenicom: organizacija, čovjek, šuma i drvo (Organisation, Mensch, Walđ und Holz). U organizaciji je šumskog gospodarstva trebalo obrazovati jedinstvenu upravu šuma za čitavi Reich. Ta bi uprava bila nadležna za sve državne šume, samouprave, drvni prirad, lovstvo i zaštitu prirode. Sve je to našlo izražaja u mnogobrojnim zakonskim odredbama, koje autor iznosi prilično detaljno i sredjuje ih na instruktivan način. Da bi se pak doniela jedinstvena pragmatika za sve osoblje, koje je zaposleno u šumarstvu, donesene su uredbe o statusu i izpitima za postignuće raznih stepena u službi, te za jedinstvena nazive funkcija i zvanja. Naročita je pažnja posvećena uredjenju i zaštiti šumskih radnika. Analogni su propisi izdani i za drvni prirad, lovstvo i za zaštitu prirode. Da bi se očuvao i pojačao prihod šume, predvidjene su posebne mjere protiv neracionalnog izkorištavanja i protiv požareva. Poznati zakon o uzgoju šumskih rasa (forstliches Artgesetz) predstavlja poseban napredak u čuvanju i poboljšavanju prirasta. Restrinkcija šumskih servituta pogoduje povećanju proizvodnje gradjevnog drveta. Izdane su i mnogobrojne naredbe o uredjenju drvnog tržišta i šumskih produkata. Njihov je cilj povećanje prihoda sječe, usavršavanje izkorišćavanja i obrade drveta, uredjenje drvnog tržišta, prodaje i ociene, uredjenje razpodjele drveta, proširenje aktivnosti drvnog veleobrta. ad 3) Treći dio razpravlja o projektu jedinstvenog šumskog zakona za čitavi Reich te iznosi osnovne ideje koje će biti značajne za ovaj zakon. On će konačno stvoriti podpuno novo pravno stanje u njemačkom šumarstvu. 266 |