DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 37 <-- 37 --> PDF |
kon kratkog vremena stabljike se ponovno pojavljuju između kamenja i nastavljaju se razvijati. I zimski snijegovi unište stabljike, ali korjenju, koje se nalazi pod kamenjem ne mogu naškoditi. Stabljike trunu, stvaraju humus, a iz korjenja ponovno se razvijaju u proljeće mlade biljke. Vremenom radom ovog bilja počimlje se točilo smirivati. Po tome s pravom naznačujemo ulogu ove biljne zadruge pionirskom, pošto ona stvara mogućnost naseljavanja drugog bilja. Postepeno se uz naše pionire naseljuju razne vrste planinskih goljeti i rudina. Pioniri po malo gube svoju svrhu, a i drugo bilje ih znatno potiskiva. Od gibivog nenaseljenog točila preko pionirske zadruge Drypetum nastaje travom pokrivena površina, a konačno se razvoj završava sa šumom bukve, klekovinom bora, ili u izvjesnim planinama i sa sastojinom munike. Horvat^ razlikuje nekoliko tako zvanih faciesa zadruge Drypetum. U prvom redu na najvlažnijim točilima, uz rubove sniežnika, razvija se facies adenostye letosum u kome uz spomenute vrste nastupaju i Adenstyles alliariae, Festucunitida, Anemone alpina, Heliosperma quadrifidum, CampanuUa pusilla ssp. croatica i druge. Prema navedenim vrstama, koje rastu na trajno vlažnom tlu na kome se dugo održava snijeg, ovaj facies označuje vlažno točilo. Cesto se u točilu na naj- Slika Z. Busenima Drypis Linneanae obraslo točilo u Velikom Kotlu na planini Bjelašnici. Foto ing. P. F. vlažnijim mjestima ne nalazi Drypis, koja daje ime i karakter zadruzi. Na najgibivijem točilu razvija se tipički facies ili subasocijacija u kojoj su obilno zastupljene sve vrste, koje daju karakter ovoj pionirskoj zadruzi. U subasocijaciji senecietosum nastupaju vrste Senecio Doronicum, za koji je već g. Beck (prema Horvatu) isticao, da je tipična biljka točila. Ovaj stadij označuje napredak u smirivanju točila, jer se pojavljuje na takvim mjestima, gdje se je kamenje međusobno povezalo i omogućuje naseljavanje i drugih biljnih vrsta. Uz Senecio dolazi Scutellaria alpina i Biscutella laevigata, koje su značajnije za zadrugu planinskih goljeti Festucetum pungentis. Po prisutnosti ovih vrsta može se ova subasocijacija smatrati kao prelazni stadij u zadrugu planinskih golieti. Najviše se je odmakla subasociacija juniperetosum, u kojoj su zastupljene vrste koje čine prielaz u zadrugu vjetru izloženih položaja (Bunium alpinum — Iberis carnosa). Tu se već pojavljuju i grmovi Juniperus nana i vrsta Linaria alpina. Razvoj (tako zvana sukcesija) od pionirske zadruge Drypetum Linneanae k mjesnom klimaksu´ bukove subalpinskešume ili zadruge klekovine bora prikazuje Horvat u skrižaljci, koju radi ilustracije prenosimo. 2 Horvat loco citato. 259 |