DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Ing. P. FUKAREK^ Zagreb: JEDAN PRILOG PRAKTIČNOJ PRIMJENI BILJNE SOCIOLOGIJE U ŠUMARSTVU EIN BEITRAG ZUR PRAKTISCHEN ANWENOUNG DER PFLANZENSOZIOLOGIE IN DER FORSTVVIRTSCHAFT. U našim visokim planinama, naročito na onim južne i zapadne Bosne te cijele Hercegovine, postoje velike površine kamenih sipina, koje narod zove »točila« ili »plasovi«. Ispod strmih stijena i pod samim vrhovima pružaju se takve kamene sipine i salaze duboko niz planinu. Pojedine hercegovačke planine, naročito Prenj i Cvrsnica, obiluju ovim kamenim tvorevinama. Ako iz veće daljine promatramo bijela kamena točila, čine nam se ona potpuno pusta i nenaseljena. A kad im dođemo ublizinu, vidjet ćemo, da se na njima naselio čitav niz sitnog, na oko bezznačajnog bilja. I. Horvat^ piše o tome slijedeće: »Kada je već davno okopnio snijeg i u nizini i na vrhovima naših planina, vide se na Velebitu na ličkoj strani podno visokih stijena velike bijele mrlje. To su točila Slika 1. Buseni Drypis Linneanae među sipkim kamenjem jednog točila. Foto ing. P. F. pokrivena snijegom. Samo u dubokim ponikvama održava se snijeg dulje nego na ovim točilima. Takva točila nalazimo u Dinarskim planinama pod Janskim Vrhom, a napose u velikom kotlu Troglava. To je stanište asocijacije Drypetum Linneanae.« Između sipkog i pokretnog kamenja i ogromnih blokova, koji su se nekada otkinuli sa strmih stijena nalazimo nekoliko vrsta niskih biljina, koje su pružile svoje razgranato korjenje među kamenje i s njime ga gotovo ispreplele. To je u prvom redu mali bodljikavi grm Drypis spinosa ssp. Linneana, po kojoj je čitavo to društvance dobilo svoje ime (vidi sliku 1 i 2). Njena grmolika razgranjena stabljika žutozelene boje, okićena je ljeti malim ružičastim cvijetićima, a njeno korjenje raširilo se je među kamenjem na sve strane i u potrazi za hranom prodire vrlo duboko. Uz nju nalazimo jednu pušnicu (Silene marginata), jednu kiselicu (Rumex scutatus), zatim šapiku sa širokim zelenim listovima (Heracleum Orsinii), jedan lopuh (Petasites Kablikianus) i druge vrste. Kamenje, koje^se stalno ruši i kotrlja niz kamena točila, znade vrlo često zatrpati ovo bilje, koje se tu razvija. Međutim njemu to ni najmanje ne smeta. Na ^ Horvat dr. Ivo: Vegetacijske studije u hrvatskim planinama (II. Zadruge na planinskim stijenama i točilima) »Rad« 241 jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb 1931. 258 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 37 <-- 37 --> PDF |
kon kratkog vremena stabljike se ponovno pojavljuju između kamenja i nastavljaju se razvijati. I zimski snijegovi unište stabljike, ali korjenju, koje se nalazi pod kamenjem ne mogu naškoditi. Stabljike trunu, stvaraju humus, a iz korjenja ponovno se razvijaju u proljeće mlade biljke. Vremenom radom ovog bilja počimlje se točilo smirivati. Po tome s pravom naznačujemo ulogu ove biljne zadruge pionirskom, pošto ona stvara mogućnost naseljavanja drugog bilja. Postepeno se uz naše pionire naseljuju razne vrste planinskih goljeti i rudina. Pioniri po malo gube svoju svrhu, a i drugo bilje ih znatno potiskiva. Od gibivog nenaseljenog točila preko pionirske zadruge Drypetum nastaje travom pokrivena površina, a konačno se razvoj završava sa šumom bukve, klekovinom bora, ili u izvjesnim planinama i sa sastojinom munike. Horvat^ razlikuje nekoliko tako zvanih faciesa zadruge Drypetum. U prvom redu na najvlažnijim točilima, uz rubove sniežnika, razvija se facies adenostye letosum u kome uz spomenute vrste nastupaju i Adenstyles alliariae, Festucunitida, Anemone alpina, Heliosperma quadrifidum, CampanuUa pusilla ssp. croatica i druge. Prema navedenim vrstama, koje rastu na trajno vlažnom tlu na kome se dugo održava snijeg, ovaj facies označuje vlažno točilo. Cesto se u točilu na naj- Slika Z. Busenima Drypis Linneanae obraslo točilo u Velikom Kotlu na planini Bjelašnici. Foto ing. P. F. vlažnijim mjestima ne nalazi Drypis, koja daje ime i karakter zadruzi. Na najgibivijem točilu razvija se tipički facies ili subasocijacija u kojoj su obilno zastupljene sve vrste, koje daju karakter ovoj pionirskoj zadruzi. U subasocijaciji senecietosum nastupaju vrste Senecio Doronicum, za koji je već g. Beck (prema Horvatu) isticao, da je tipična biljka točila. Ovaj stadij označuje napredak u smirivanju točila, jer se pojavljuje na takvim mjestima, gdje se je kamenje međusobno povezalo i omogućuje naseljavanje i drugih biljnih vrsta. Uz Senecio dolazi Scutellaria alpina i Biscutella laevigata, koje su značajnije za zadrugu planinskih goljeti Festucetum pungentis. Po prisutnosti ovih vrsta može se ova subasocijacija smatrati kao prelazni stadij u zadrugu planinskih golieti. Najviše se je odmakla subasociacija juniperetosum, u kojoj su zastupljene vrste koje čine prielaz u zadrugu vjetru izloženih položaja (Bunium alpinum — Iberis carnosa). Tu se već pojavljuju i grmovi Juniperus nana i vrsta Linaria alpina. Razvoj (tako zvana sukcesija) od pionirske zadruge Drypetum Linneanae k mjesnom klimaksu´ bukove subalpinskešume ili zadruge klekovine bora prikazuje Horvat u skrižaljci, koju radi ilustracije prenosimo. 2 Horvat loco citato. 259 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Pinetum mughi (Fagetum suffeuticosum) Adenostyletum alliariae Caren sempervirens Festucetum pungentis asoc. t r Drypetum senecietosum o Ranunculus thora stadij Scutellaria-Achillea stadij Festuca pungens Juniperus nana stadij t Drypetum adenostyletosum Drypetum typicum Drypetum juniperetosum t t Drypetum Linneanae. Zadruga Drypetum nalazi se (prema Horvatu) u Hrvatskoj na svojoj zapadnoj granici dopiranja. »Njezina karakteristična grupacija iznosi 12 vrsta. Od toga su mnogi istaknuti ilirski endemi ili vrste raširene u glavnom u ilirskoj vegetacijskoj provinciji« (Horvat). U spomenutoj raspravi Horvat opisuje još neke druge biljne zadruge kamenih točila [Cerastietum dinaricae, Bunieto-Iberetum carnosae, Seseletum Malyi (?), Dryoptericletum Villarsii iz reda Thlaspeetalia rotundifolii (Braun-Blanquet)] no mi smo opisali u glavnom samo jednu i to najkarakteristični]u zadrugu. Vidjeli smo da je njeno djelovanje neobično važno u stvaranju vegetacijskog pokrivača i konačnom prirodnom osvajanju viših biljaka, grmova i drveća nenaseljenih kamenih točila. Trebamo se samo sjetiti naših bujica, koje svojim nanosom stvaraju slične sipine i točila, kao što je to slučaj u visokim planinama. Mnoge takve bujice imaju svoj početak u visokim planinskim predjelima i ovdje razarajući površinu vrlo često stvaraju točila jednaka onima koja se stvaraju ispod okomitih stijena. Praktično značenje opisane zadruge Drypetum Linneanae može biti vrlo veliko, ako se s njome priđe uređivanju bujica i stvaranju retenzivnog biljnog pokrivača na dijelovima gdje se nalaze veći deponiji vapnenog kamenja. Vrste opisane zadruge trebalo bi pokušat aklimatizirati i u nižim položajima, te tako iskoristiti školu prirode u našem gospodarsko-tehničkom nastojanju. U najmanju ruku, opisana zadruga Drypetum Linneanae, odnosno svi njeni sastavni dijelovi, trebaju ući u popis bilja, kojim se može smiriti tlo planinskih bujica. » Klimaks = ekološkim faktorima staništa uvjetovani konačni stadij vegetacije. ZUSAMMENFASSUNG Ing. P. Fukarek stellt nach Prof. Dr. Ivo Horvat die Assoziation đes Drypetum Linneanae auf Schutthalden dar, und weist dahin, dass dies ein guter Wegweiser fiir pflanzliche Pioniere sei, besonders bei Wildbachablagerungen, dle zum Still štand gehalt werden sollen. 260 |