DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 28     <-- 28 -->        PDF

Dr. Ina. ZLATKO VAJDA, Zagreb:


RAZMATRANJA O NEKIM UREDAJNIM PROBLEMIMA PREBORNIH


ŠUMA


BETRACHTUNGEN UBER EINIGE FORSTEINKICIITUNGSPROBLEME


DER PLENTERWiiLDER.


Za naše je "šumsko gospodarstvo pitanje uređivanja prebornih šuma od posebne
važnosti, jer se velik dio naših šumskih sastojina, pogotovo one na kršu, nalazi na
stojbinama, gdje se radi zaštite tla i trajnog održavanja njegove proizvodne sposobnosti
moraju vršiti preborne sječe. Uređivanje takovih šuma traži primjenu
jednostavnih, ali dovoljno sigurnih metoda u određivanju one količine drvne mase,
koja se u tim sastojinama smije godišnje sjeći, da bi se (uz čuvanje temeljne drvne
zalihe) što prije došlo do maksimalnog kvantitativnog i kvalitativnog prirasta i da
bi se taj stalno održao na postignutoj visini.


Pri tom se mora imati u vidu, da uređivanje šuma ne može biti sebi svrhom,
već samo sredstvo, kojim se uz pravilnu primjenu šumsko-uzgojnih mjera i uz iskorišćavanje
svih raspoloživih prirodnih snaga, podiže proizvodnja drvne mase i
njezine vrijednosti do najveće visine.


Metode uređivanja prebornih šuma nisu još ni približno tako ustaljene i razrađene,
kao metode za uređivanje drugih načina gospodarenja pravilne visoke šume.
Uzrok tomu je sama bit preborne šume. Dok pravilnu visoku šumu sačinjavaju na
jednakim površinama, po dobnim stepenima, odnosno po dobnim razredima pravilno
poredane jednako stare sastojine, to prebornu šumu sačinjavaju raznodobna stabla,
koja su na jedinici površine izpremiješano — pojedince i u skupinama — uzraisla
zajedno sa podstojnim podmlatkom. Zbog toga nejednolikog i na oko nepravilnog
razporeda drvnih masa i stabala razne starosti (po jedinici površine) kao i zbog nejednoličnog
rasta tih stabala, teško je za prebornu šumu odrediti temeljne faktore
potrebne za uređivanje šuma. Pogotovo je to teško, kada se radi o tom, da se sastojine
prašumskog karaktera, nek m izabranim prielaznim gospodarenjem, preobraze


´u više ili manje pravilnu prebornu šumu.


Bit preborne šume jest, da u njoj mora stalno postojati izvjesna t e m e 1 j n a
drvn a zaliha . Izkorišćavati se smije samo prirast te drvne zalihe, koji je pretežno
sadržan u stablima najjačeg debljinskog razreda.


li ovoj razpravi razmotrit ćemo način, na koji bi se temeljna drvna zaliha konkretne
preborne sastojine dala ustanoviti. Kod toga nam je potrebno odrediti:


1. prosječn u staros t stabala unutar pojedinih debi jinskih stepena, čime
je ujedno određen i prosječni broj godina, koji je potreban, da stabla uzrastu do
određenih dimenzija i budu zrela za sječu, t. j . obhodnja;
2. p r o s j e č n i broj godina, koji je potreban, da stabla iz nižeg debljinskog
razreda urastu u viši, što nam kod predzadnjeg i zadnjeg debljinskog razreda
određuje visinu obhodnjice;
3. prosječni dobni prirast svakog pojedinog debljinskog stepena,
koji — zbrojen — daje ukupni prosječni prirast sastojine.
Određivanjem prosječn e starost i pojedinih debi jinskih stepena u prebornoj
šumi dalo bi se ustanovljivanje njezine temeljne drvne zalihe, kao i prosječnog
prirasta njezinih sastojina, postaviti na dosta sigurnu podlogu.


Mnogi pisci i iztraživači osporavaju m.ogućnost određivanja starosti stabala u
prebornoj šumi, kojom bi se moglo poslužiti u uređajne svrhe. Tako Balsiger *
tvrdi, da nebrojene mogućnosti, koje individualni razvoj pojedinog drveća sobom
donaša, daju svim računskim podatcima, koji se temelje na starosti, karakter slučajnosti.
Pošto starosti pojedinih stabala mogu diferirati više nego za lOO^/o unutar
jednog te istog debljinskog razreda, to da one ne predstavljaju mnogo veću važnost
od statističke. Balsiger daje za izračunavanje gospodarske starosti stabala formulu:


(n -\- w´)


B —
u kojoj r znači promjer stabla na kraju periode potištenosti, R je čitav promjer
stabla, n je broj godina, tokom kojih je stablo bilo potišteno, dok je n´ broj go


* R. Balsiger: Der Plenterwald 1925. Str. 25. . ´ _ . ^
. 250




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 29     <-- 29 -->        PDF

dina, tokom kojih je stablo raslo na slobodi. Ali ovako izračunana gospodarska starost
mogla bi se sa svojim srednjim brojevima upotriebiti samo za uzpoređivanje sa
starošću stabala uzraslih u jednoličnim sastojinama, dok se kao sastojinska starost
u taksatorskom smislu i kao temelj za izračunavanje prihoda ne može upotriebiti.


Biolle y uzima starost stabala (kod uređivanja prebornih šuma kontrolnom
metodom) samo kao jedan od sporednih oslonaca za određivanje odnosno prosuđivanje,
da li je postignut cilj gospodarenja. On joj dakle pridaje samo sporedno značenje.


Drugačijeg je mišljenja Flury. * On drži, da bi kontrolna metoda, kad bi za
svoju računsku podlogu uzimala starost i obhodnju, bila sposobna da se dalje usavršava.


Zaista se posvemašnje izključenje starosti kod uređivanja prebornih šuma
uobće, a i kod primjene kontrolne metode ne može opravdati. Nitko ne može
tvrditi, da visina, promjer i drvna masa stabla nisu funkcije starosti. Da bi pojedino
stablo postiglo određene dimenzije, potreban je izvjestan prosječni broj godina.
Nije ništa neobično, što jednako debela stabla u prebornoj šumi nisu jednako
stara kao ni što u pravilno uzrasloj jednakoj staroj visokoj šumi nemaju sva stabla
jednake promjere.


U šumiskom je gospodarstvu nemoguće, a nije ni potrebno, da se računa s nekim
absolutno točnim veličinama i vrijednostima, već su podpuno dovoljne izpravnim
metodama ustanovljene prosječne vriednosti. To tim više što znamo,
da je količina proizvedene drvne mase zavisna od više faktora, čiji pozitivni ili negativni
upliv na tu proizvodnju leži izvan dohvata naših šumsko-uzgojnih i šumskogospodarskih
mjera, tako da i najprecizniji obračuni prihoda mogu vriediti samo
za razmjerno malene šum.sko-gospodarske jedinice i za najbližu budućnost, a i to
ne uv´ek.


Kao što se u jednako staroj šumskoj sastojini ustanovljuje (po izračunanim
prosječnim dimenzijama) drvna masa srednjeg stabla za pojedini debljinski
stepen, razred ili sastojinu, tako se i u nejednako staroj šumskoj sastojini prebornog
tipa može podesnom metodom ustanoviti prosječna starost pojedinog debljinskog
stepena. Ova prosječna starost dovoljno je točna podloga za jednostavne računske
operacije pri određivanju prosječnih iznosa za temeljne drvne zalihe sastojina
i njihovih u budućnosti više ili manje promjenljivih prirasta.


Prosječne vriednosti prirasta obračunate na osnovi prosječne starosti razlikovat
će se za izvjesni veći ili manji postotak od zbiljnog stanja, ali ta razlika nikad ne
može biti tako velika, da bi mogla bitno odlučivati o uspjehu gotspodarenja, koje
se temelji ne na apsolutnoj točnosti u obračunu drvnih masa, već na pravilno provedenim
šumsko-uzgojnim mjerama.


Iztraživanja u svrhu ustanovljenja prosiečne starosti stabala unutar pojedinog
debljinskog stepena imaju se provesti u tipičnim prebornim sastojinama podpunog
obrasta i to za svaku vrst drveća kao i za svaki stojbinski bonitet.


U pojedinom debljinskom stepenu konkretne sastojine odabere se po nekoliko
zdravih, normalno uzraslih stabala, izključujući pri tome očito potištena stabla kao
i stabla na potpuno slobodnom položaju (sa nerazmjerno velikom krošnjom).


Za svako se odabrano stablo točno izmjeri u prsnoj visini promjer, te se pomoću
lokalne skrižaljke ili izravnom izmierom u oborenom stanju ustanovi drvna
masa deblovine, a na panju što točnije izbroje godovi i tomu pribroji prosječni broj
godina koje je biljka trebala, da doraste do visine panja. Od starosti ustanovljenih
na više stabala jednog te istog prsnog promiera odnosno debljinskog stepena odredi
se aritmetska sredina. Na taj način dobivene aritmetski srednje starosti pojedinih
debljinskih stepena nanesu se, u povoljnom mjerilu, u koordinatni sistem tako,
da svaki na apscisi naznačeni prsni promier odnosno debljinski stepen dobije svoju
na ordinatu nanesenu srednju starost. Spajanjem točaka srednje starosti od najnižeg
do najvišeg debljinskog stepena dobiva se izprekidana crta, koja grafičkim
izravnanjem prelazi u pravilnu krivulju prosječne starosti za debljinske
stepene preborne šume. Predmnijeva se, da je ta krivulja za pojedinu vrst
drveta uzraslu u sličnim stojbinskim i sastojinskim prilikama jednaka, tako da se.


* Th. Flury: Kritische Betrachtung iiber đie Methode du controle. Schweizerische Zeitschrift
fur Forstwesen 1901. Str. 279.
251




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 30     <-- 30 -->        PDF

ako je za izvjestni stojbinski razred već jednom ustanovljena, može upotriebiti za
sve sastojine jedne te iste stojbinske vrstnoće, pa je onda samo potrebno pomoću
visinske krivulje odrediti, u koji stojbinski razred pojedina sastojina spada.


Na taj se način krivuljom prosječnih starosti odredi prosječna starost svakog
debljinskog stepena pojedine vrste drveća na pojedinom stojbinskom razredu. Podatci
očitani sa te krivulje služe ujedno kao podloga za određivanje obhodnje, obhodnjice
kao i prosječnog prirasta preborne šume.


Obhodnj a u prebornoj šumi znači onaj prosječni broj godina, koji je potreban,
da stabla postignu prosječni promjer najjačeg debljinskog razreda, unutar
kojeg će se po gospodarstvenoj osnovi (kao stabla zrela za sječu) redovno posjeći.
Ispod dolnje granice toga najjačeg debljinskog razreda ostavljaju se sva normalno
razvijena i zdrava stabla, te ona čine temeljnu drvnu masu preborne šume.


Obhodnja je određena prosječnim brojem godina potrebnim da stabla postignu
određene prosječne dimenzije. Obhodnja je dakle ovisna o prosječnoj debljini stabala,
do koje želimo stabla uzgojiti. Ona za isti bonitet, za istu vrst drveća, za isti
prosječni jpromjer najjačeg debljinskog razreda predstavlja jednak prosječni broj
godina.


Imamo li u jednoj te istoj gospodarstvenoj jedinici više stojbinskih razreda,
to — uz istu obhodnju — na svakom stojbinskom bonitetu postizavaju stabla u
doba sječe različite prosječne promjere. Oni od prvog prema posljednjem bonitetu
padaju. Ova se činjenica kod formiranja debliinskih razreda u gospodarstvenoj jedinici
prebornog oblika, koja obuhvaća više oštro razlučenih stojbinskih razreda,
mora uzeti u obzir, t. j . da se na lošim bonitetima uz istu obhodnju uzgajaju stabla
sa slabijim promjerima.


Obhodnjic a je onaj prosječni broj godina, koji je potreban, da prosječno
debela stabla predposljednjeg debljinskog razreda postignu prosječni prsni promjer
najjačeg debljinskog razreda, t. j . onog, u kojem postaju zrela za sječu.


Obhodnjica se za konkretnu sastojinu određuje iz razlike prosječnih starosti,
što ih imaju stabla posljednjeg i predposljednjeg debljinskog razreda. Ona nam
ujedno pokazuje i prosječni broj godina, koji je potreban, da stabla iz predposljednjeg
debljinskog razreda urastu u posljednji debljinski razred.


Osim obhodnje i obhodnjice važan je za ustanovljivanje temeljne drvne zalihe
i onaj prosječni broj godina, koji je potreban, da stabla postignu najmanji prsni
promjer posljednjeg debljinskog razreda. Taj broj godina jednak je razlici između
ustanovljene obhodnje i obhodnjice.


Prije određivanja prosječnog dobnog prirasta za stabla pojedinog debljinskog
stepena treba osim prosječne starosti ustanoviti i drvnu masu prosječnog stabla
unutar svakog debljinskog stepena, u koliko nemamo za nju dovoljno točnih podataka
u lokalnim skrižaljkama. Ta se prosječna drvna masa srednjeg stabla za pojedini
prsni promjer odnosno debljinski stepen dade očitati iz krivulje prosječnih
drvnih masa, koja se određuje za pojedinu vrst drveća i stojbinski razred — na
analogan nač´n — kao i krivulja prosječne starosti.


Prosječni dobni prirast srednjeg stabla unutar pojedinog debljinskog
stepena dobije se diobom drvne mase toga stabla sa brojem godina očitanim
iz grafikona prosječnih starosti za taj debljinski stepen, dakle po formuli:


Tako dobiveni prosječni prirasti također se još i grafičkim putem izravnaju,
pa se njihove konačne prosječne vrijednosti za pojedini debljinski stepen očitaju
iz krivulje prosječnih prirasta. Da se za konkretnu prebornu sastojinu olakšaju
obračuni prosječnog prirasta, valjalo bi za izvjesni ograničeni predjel izraditi lokalne
skrižaljke drvnih masa ili ako takove već postoje, onda bi ih trebalo upotpuniti
sa podatcima o prosječnoj starosti stabala svakog prsnog promjera, kao i sa
podatcima o prosječnom dobnom prirastu tih stabala.


Ovakove skrižaljke sadržavale bi prema tome za svaki prsni promjer iznad


10 cm — po vrsti drveća i stojbinskom razredu — prosječnu starost, drvnu masu,


prosječni dobni prirast i prosječnu visinu.


252




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Prosječni prirast pojedinog debljinskog stepena unutar konkretne prebome sastojine
jednak je umnošku broja stabala toga debljinskog stepena sa prosječnim
dobnim prirastom pojedinog stabla, očitanim iz skrižaljke, dakle:


Za = tla Zp


Prema tome je prosječni prirast konkretne prebome sastojine jednak zbroju prosječnih
dobnih prirasta svih debljinskih stepena u sastojim, dakle:


Zj, ^= n^ Zi -\- n^ z^ -{- n^ Zi -\- -\- n^ Zj,


=" Zii -\- Za2 -{- -\- 2!rix


ili još kraće:


Zp^ sl z, . . : . . (2)


gdje se Zj, može svesti i na samu jedinicu površine.


Konačno se na temelju spomenutih podataka može prieči na ustanovljenje
temeljne drvne zalihe za prebornu sastojinu. Pod tom drvnom zalihom
razumjeva se ona drvna gromada po jedinici površine (naravski zdravih, za daljnji
uzrast i uzgoj sposobnih stabala), koja u šumama sa prebomim načinom gospodarenja
mora nakon sječe zrelih stabala ostati, da bi se u visini prirasta, koji na njoj
nastaje, mogao nakon ustanovljene obhodnjice ponovno izkoristiti i užiti prihod te
šume.


Ta temeljna drvna zaliha postaje istovjetna sa B i o 11 e y-evom* »racionalnom
zalihom« kada se trajnim racionalnim gospodarenjem sa izvjesnom prebornom
šumom ustali kao temeljna, ona drvna masa, koja obzirom na dani stojbinski bonitet
i vrst drveta daje trajno najveće prihode.


B i o 11 e y* naziva tu drvnu zalihu »racionalnom zalihom«.


Metode za određivanje visine temeljne drvne zalihe nijesu ustanovljene. Po
Biolleyevo m mišljenju ona bi se imala odrediti na osnovu drvne mase jedne
tipične sastojine, sa kojom se do sada gospodarilo urednom prebornom sječom, ali
on ne navada metodu, po kojoj bi se ona imala odrediti.


U propisniku (uputstvima) za doznaku stabala i određivanje prihoda u našim
prebomim šumama, što ga je izdalo bivše ministarstvo šuma (god. 1935. pod br.
14642/35), određene su za glavne vrste drveća naše prebome šume ove minimalne
drvne mase, koje bi poslije sječe imale ostati po jednom hektaru:


´Bukva Jela i Smreka


Nadmorska visina!


Minimalna drvna masa poslije sječe (po i ha) za bonitet ;


dob ar srednji loš dobar srednji loš


500 — 800 280 230 190 480 360 290
800—1200 230 190 150 360 290 220
1200 i više 190 150 110 -290 220 160


prirast po i ha :


500—800 5,6 4,6 3,8 9,6 7,2 5,8
800—1200 4,6 3,8 3,0 7,2 5,8 4,4
1200 i više 3,8 3,0 2,2 5,8 4,4 3,2


Ove tabele služe samo radi orijentacije, te se za ekstremne slučajeve — kao
na p-r. za suhe, vrlo plitke položaje jugoistočnih ekspozicija — ne mogu upotrebiti.


Metoda, kojom se došlo do podataka ove skrižaljke, nije pobhže opisana, već
se iz obrazloženja propisnika vidi, da su ovo grafički izjednačeni prosječn i
podatci raznih tabela. ´»^ ,; ,


* H. Biolley: Das Abnorme im Begrife »Normalvorrat« str. 64.
253




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 32     <-- 32 -->        PDF

Pravilno ustanovljenje temeljne drvne zalihe za konkretne sastojine prebornog


tipa može se izvršiti samo na osnovu određene obhodnje, obhodnjice i sume pro


sječnih prirasta svih debljinskih stepena poiedine sastojine. Pri tom se ne mo^u


upotriebiti bUo kakove općenite skrižaljke prihoda i prirasta, koje vriede za jednako


staru pravilnu visoku šumu. Ne mo.su se uootriebiti ni prosječne (izjednačene) vri


jednosti od više takovih skrižaljaka. Visine temeljnih drvnih zaliha unutar izvjesnog


ograničenog šumskog prediela moraju imati svoju podlogu u konkretnim sastojinama


tog šumskog prediela, te se moraju posebno ustanoviti za svaku glavnu vrst drveća


i za svaki stojbinski razred.


U zbiljnoj šumskoj sastojini prebornog tipa razpored drvnih masa po debljin


skim stepenima nije proporcionalan. Kod ustanovljenja temeljne drvne zalihe za


konkretnu sastojinu potrebno je znati, koliku bi drvnu masu unutar te sastojine


(izraženu u prosječnom prirastu) valjalo po´svim debljinskim stepenima propor


cionaln o razporediti, da se dobije pođpuna količina ove drvne mase, koja —


kao temeljna — mora nakon sječe ostati po jedinici površine. Ovo proporcionalno


izravnanje konkretne drvne mase na pojedine debljinske stepene u svrhu određi


vanja temeljne drvne mase za konkretnu sastojinu, dade se približno postići pomoću


ustanovljene obhodnje i obhodnjice. kao i pomoću zbroja prosječnih prirasta svih


debljinskih stepena unutar te sastojine. Svskako se snimanje podataka u tu svrhu


ima vršiti u prebornoj sastoiini podpunog obrasta, u kojoj su pojedini debljinski


stepeni prema zamišljenoj proporciji bar približno zastupani. Ako se snimanja vrše


u sastojini sa nepodpunim obrastom. onda se taj mora ocieniti, te se izračunani
.prosječni prirast mora svesti na podpuni obrast sastojine.


Drvnu masu temeljne drvne zalihe proporcionalno raspoređenu po svim debljin


skim stepenima, možemo u koordinatnom sustavu predstaviti površinom pravokut


nog trokuta, kojemu je kateta, što se nalazi u apscisnoj osi, određena debljinskim


stepenima, dok je druga, na ovu okomita, sa ordinatnom osi paralelna kateta (t. j .


visina trokuta) predstavljena drvnom masom naiiačeg debijinskog stepena temeljne


drvne zalihe. U drvnoi masi iiopće najjačeg debljinskog stepena sabran je sav pro


sječni dobni prirast nižih debliinskih stepena. Ovaj je raspored masa sličan kao u


pravilnoj visokoj šumi, samo što su one tamo razpoređene po dobnim stepenima i


razredima na »u« iedinica iednake površme, te niihova ukupna drvna zaliha pred


stavlja normalnu drvnu zalihu te šume, dok ovdje po jedinici površine proporcio


nalno razpoređena drvna masa svih debliinskih stepena. (izuzevši stepene najjačeg


debljinskog razreda prije sječe) predstavlja temeljnu drvnu zalihu preborne sa


stojine.


Stoga se količina temeljne drvne zalihe u prebornoi sastoiini dade odrediti po


poznatoj formuli za određivanje normalne drevne zalihe iz prosječnog prirasta. Ta


formula, adaptirana za ovaj slučaj glasila bi:


(u-o). :si z„


m^ = — (e.)


U njoj imaju pojedini faktori sliedeće značenje:
m( = temeljna dirvna zaliha preborne sastojine po jedinici površine
u = određena obhodnja
0 = ustanovljenja obhodnjica
1 do X = redni brojevi debljinskih- stepena
Z({ = prosječni dobni prirast pojedinog debljinskog stepena.


Predpostavlja se, da je ovako ustanovljena temeljna drvna zaliha za tipičnu
prebomu sastojinu unutar nekog ograničenog šumskog predjela, prosječno jednaka
i za sve istovrsne sastojine toga predjela, koje su uzrasle na stojbini iste vrstnoće,
uz istu obhodnju i obhodnjicu.


Kod određivanja inteziteta sječe za pojedine sastojine izvjesnog predjela može
dati dobar oslonac pregledna skrižaljka, u kojoj bi za svaki stojbinski razred i za
svaku glavnu vrst drveća, te za odgovarajuću obhodnju i obhodnjicu bila naznačena
temeljna drvna zaliha tipične preborne sastojine tog prediela. Snimljena
drvna zaliha konkretne sastojine uzporedi se sa odgovarajućom temeljnom drvnom
zalihom u skrižaljci. Ako je drvna masa konkretne sastojine jednaka ili manja od
ustanovljene temeljne drvne zalihe, onda se takova sastojina izostavlja iz sječne


254




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 33     <-- 33 -->        PDF

osnove prve obhodnjice, te se u njoj smiju vršiti samo najpotrebnije sječe u cilju
provođenja neodgodivih šumsko-uzgojnih mjera t. j . razna čišćenja dot. oslobađanja
odraslog podmlatka od kržljavih, granatih i bezvrijednih stabala i slično.


Ako je pak drvna masa konkretne sa stoj ine veća od temeljne drvne zalihe, tada
njihova razlika, stavljena u postotni omjer sa drvnom masom konkretne sastojine
daje tako zvani intezite t sječe, t. j . onu drvnu masu, koja se može tokom
prve obhodnjice posjeći, a da se temeljna drvna zaliha ne smanji.


Da li će se ovaj višak drvne mase konkretne sastojine nad temeljnom zalihom
izkoristiti tokom prve obhodnjice u jednom, ili dva sieka, ovisi o obćem stanju te
sastojine, te se kod tog mora uzeti posebni obzir na njezine šumsko-uzgojne okolnosti.


U slučaju, da nema izrađenih skrižaljaka, to se svi potrebni faktori moraju za
konkretnu sastojinu ustanoviti izravnom izmjerom, pa se praktički temeljna drvna
zaliha izvjesne konkretne sastojine prebornog tipa može uzeti kao jednaka polovini
umnoška između u—o godina i zbroja prosječnih dobnih prirasta svih debljinskih
stepena u toj sastojini. Kod nepotpuno obraslih sastojina ima se ustanovljeni prosječni
godišnji prirast svesti na podpuni obrast.


To se može učiniti iz razloga, što se zbroj prosječnih dobnih prirasta za sve
debljinske stepene izvjesne sastojine — sveden na podpun obrast — ima smatrati
kao moguća godišnja prosječna drvna proizvodnja te sastojine — uz postojeće ekološke
prilike. Kao primjer za ovakav obračun temeljne drvne zalihe u konkretnoj
sastojini uzet ćemo podatke sabrane za čistu smrekovu sastojinu u jasenačkoj
kotlini*.


Iz skrižaljke na str. 307 (iste razprave) sastavljene na temelju podataka dobivenih
na primjernoj plohi br. 1. razabire se, da prosječna starost stabala od 50 cm
prsnog promjera iznaša 100 godina. Uzme li se, da najviši debljinski razred obuhvaća
stabla od 50—60 cm prsnog promjera, te da za urašćivanje stabala iz predposljednjeg
u posljednji debljinski razred u ovom slučaju treba 10 godina, to odabranoj
obhodnji od 110 godina odgovara 10 godišnja obhodnjica.


Svrstamo li debljinske stepene u 10 cm široke debljinske razrede i očitava njem
iz odgovarajućih grafikona obračunamo njihove prosječne vrijednosti,
to dobivamo za pojedine debljinske razrede kao i za čitavu sastojinu ove
podatke:


Deblj.
razr.
Širina deblj.
razreda Broj
Stabala
Prosječna
visini smrekovih
stabala
Drvna
masa
deblovine
Prosječni
prirast
Prosj ečna
starost
Trajanje
urašćivanja Primjedba
cm m m´ god.
I 15—20 40 15 11.44 0.1076 56 18 Obrast
11 21—30 160 21 98.44 1.1808 74 10
III
IV
31—40
41 — 50
212
104
27
31
268.92
195.16
3.1120
2.2626
84
94
10
10
0,8
V 51—60 16 33 50.68 0.4776 104
VI 61—70 4 84 17.48 0.1608
VII 71—80 4 35 21.28 0.2000


Ukupno 540 28 666.40 7.5014 — —


Uz podpun obrast iznaša taj prosječni prirast po 1 ha 9.38 m^ što odgovara
smrekovoj stojbini dobrog boniteta. Prema tome temeljina drvna zaliha za tu stojbinu,
obračunana po formuli br. 3, iznosila bi:


(110—10) 9.38 ,.o ,
nit = -^^ ^ = 419 m^


* Ing. Z. Vajda; Studija o prirodnom razprostranjenju i rastu smreke u sastojinama
Gorskog Kotara. S. L. 1933. str. 304. — Disertacija.
255




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 34     <-- 34 -->        PDF

Pošto je zbiljna drvna zaliha procjenjena na 666 m\ to bi se tokom slijedeće obhodnjice
moglo u toj sastojim posjeći po ha 247 m^ t. j . intenzitet sječe iznašao bi
prosječno 37"/o.


Hoće li se ta drvna masa posjeći u j ednom ili dva sijeka, ovisi o stanju sastojine
t. j . da li ima mnogo starih bolesnih stabala, koja priječe razvoj već postojećeg
prirodnog podmlatka, dot. da li treba tek stvoriti uvjete za stvaranje tog podmlatka.
Ako podmladak pod starim stablima već postoji, ili ako su ova loše kvalitete,
onda bi se teoretski mogla sva za sječu razpoloživa drvna masa najednom
sa podpunim intenzitetom izkoristiti, što se ali u praksi ne smije radi opreza nikad
činiti, već taj zahvat u sastojinu mora biti slabiji. A u slučaju da podmladak još
uobće nije razvijen, morati će se ta sječa izvršiti u dva maha u razmaku od 5
godina, pri čem treba kod svakog sieka izkoristiti samo polovicu drvne mase
određene za sječu. Ovo se ali ne da obćenito propisati, već je potrebno, da uređivač
prigodom sastavka gospodarstvene osnove odredi za svaku sastojinu onakav
način izkorišćenja viška ustanovljenog iznad temeljne drvne zalihe, kakovim će
jednako biti osiguran uzrast podmladka kao i što veći kvantitativni i kvalitativni
prirast njezine temeljne drvne zalihe, j


Određivanje temeljne drvne zalihe osobito je važno za sastojine, u kojima se
nakon dosadašnjeg neurednog gospodarenja želi zavesti uredno preborno gospodarenje;
osim toga za sastojine prašumskog tipa, s kojima se odlučilo gospodariti na
preborni način. O dobroti stojbine i sastojine, koja sačinjava temeljnu drvnu zalihu,
ovisi kvantitet i kvalitet budućeg prirasta za tu sastojinu t. j:. visina njezinog prihoda.
Zato se podesnim uzgojnim mjerama i opreznim sječama mora nastojati, da
se formira što zdravija i za intenzivno prirašćivanje što sposobnija temeljna drvna
zaliha. Pravilan razmjer drvnih masa po debljinskim stepenima lizpostaviti će se
nakon više obhodnjica, ako se budu redovno sjekla samo stabla zrela za sječu, a
od stabala u nižim debljinskim stepenima samo ona, koja se po šumsko-uzgojnim
načelima moraju iz sastojine odstraniti.


Prvi put ustanovljena visina temeljne drvne zalihe nije nepromjenljiva veličina,
već će se pojačanjem prirasta, te s tim povezanom promjenom obhodnje i
obhodnjice — nakon izvjesnog vremena promieniti i konačno ustalit na onoj visini,
koja najbolje odgovara dobroti stojbine i racionalnom šumskom gospodarenju.


To će se ustaljivanje temeljne drvne zalihe na određenoj visini moći postići
tek nakon dvije, a u nekim sastojinama i nakon više obhodnjica. Tek onaj prirast,
kojim će prirašćivati ta na određenoj visini ustaljena temeljna drvna zaliha, dobiti
će izvjestan značaj stalnosti. Ustanovljena visina toga prirasta dati će nam unutar
izvjesnih granica prihod, s kojim ćemo moći u bližoj budućnosti stalno računati.


Moglo bi se reći, da bi primjena ovakove metode ustanovljivanja temeljne
drvne zalihe za svaku konkretnu sastojinu iziskivala kod sastavka gospodarstvenih
osnova za velika šumska područja još neuređenih prebornih šuma razmjerno visoke
troškove, te da ona zbog toga, i ako teoretski ispravna, ne bi bila racionalna.
Međutim, ovaj prigovor odpada, kada se uzme u obzir, da se ovi troškovi mogu
znatno smanjiti na taj način, da se za pojedine karakteristične šumske oblasti izrade
lokalne tabele u kojima bi za sve stojbinske razrede i vrste drveća, te za određene
obhodnje i obhodnjice, bile naznačene odgovarajuće temeljne drvne zalihe.
Pomoću visinske krivulje, oblikovisina i temeljnica ustanovila bi se za svaki odjel


t. j . sastojinu na najjednostavniji način prosječna drvna gromada po jedinici površine.
U koliko bi ta drvna gromada bila jednaka ili manja od one ustanovljene iz
podataka lokalne tabele (dakako za isti stojbinski razred, vrst drveta i smjesu) to
bi takva sastojina za vrijeme buduće obhodnjice bila od svake redovne sječe isključena.
Pokaže li se pak višak konkretne drvne zalihe nad onom u tabeli, to bi
se taj višak iskorisitio tokom slijedeće obhodnjice na način, koji je naprijed točno
opisan.
Zbroj tako ustanovljenih višaka svih odjela jedne gospodarstvene jedinice dao
bi nam drvnu gromadu, koja bi se uz izvjesni oprez i obzir na šumsko-uzgojne
potrebe sastojine svakog pojedinog odjela, smjela tokom sliedeće obhodnjice iskoristiti.
Diobom te drvne gromade sa brojem godina obhodnjice dobiva se prosječni
godišnji etat, t. j . onu količinu drvne gromade sa kojom možemo tokom sliedećih
godina kao sa nekim donekle sigurnim i stalnim prosječnim prihodom računati.


256




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 35     <-- 35 -->        PDF

Držim, da bi na taj način uz predpostavku, da zavod za šumarska istraživanja
izradi za pojedina šumska područja podesne tabele za obračun temeljnih drvnih
zaliha, troškovi za sastav gospodarstvenih osnova još neuređenih prebornih sastojina
bili razmjerno mali.


Visina prihoda za uređene preborne šume, gdje su nam svi uređajni podatci
poznati kao već donekle ustaljene veličine, ustanovljuje se po metodama koje će
biti predmetom druge jedne razprave.


ZUS AMMENF AS SUNG


In diesen Betrachtungen erortert der Verfasser die Probleme des Plenterwaldes das heisst
das Feststellen des Durchschnittsalters, des Zuwachses, des Umtriebos und des Umlaufes, und
stellt die Metode der Feststellung des Grundholzvorrates dar, welcher im Plenterwalde nach
dem Hiebe stets zuriickbleiben muss, wenn man die Naehhaltiglieit des Holzertrages dauernd
sichern soli.


157