DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Dr. Ina. ZLATKO VAJDA, Zagreb: RAZMATRANJA O NEKIM UREDAJNIM PROBLEMIMA PREBORNIH ŠUMA BETRACHTUNGEN UBER EINIGE FORSTEINKICIITUNGSPROBLEME DER PLENTERWiiLDER. Za naše je "šumsko gospodarstvo pitanje uređivanja prebornih šuma od posebne važnosti, jer se velik dio naših šumskih sastojina, pogotovo one na kršu, nalazi na stojbinama, gdje se radi zaštite tla i trajnog održavanja njegove proizvodne sposobnosti moraju vršiti preborne sječe. Uređivanje takovih šuma traži primjenu jednostavnih, ali dovoljno sigurnih metoda u određivanju one količine drvne mase, koja se u tim sastojinama smije godišnje sjeći, da bi se (uz čuvanje temeljne drvne zalihe) što prije došlo do maksimalnog kvantitativnog i kvalitativnog prirasta i da bi se taj stalno održao na postignutoj visini. Pri tom se mora imati u vidu, da uređivanje šuma ne može biti sebi svrhom, već samo sredstvo, kojim se uz pravilnu primjenu šumsko-uzgojnih mjera i uz iskorišćavanje svih raspoloživih prirodnih snaga, podiže proizvodnja drvne mase i njezine vrijednosti do najveće visine. Metode uređivanja prebornih šuma nisu još ni približno tako ustaljene i razrađene, kao metode za uređivanje drugih načina gospodarenja pravilne visoke šume. Uzrok tomu je sama bit preborne šume. Dok pravilnu visoku šumu sačinjavaju na jednakim površinama, po dobnim stepenima, odnosno po dobnim razredima pravilno poredane jednako stare sastojine, to prebornu šumu sačinjavaju raznodobna stabla, koja su na jedinici površine izpremiješano — pojedince i u skupinama — uzraisla zajedno sa podstojnim podmlatkom. Zbog toga nejednolikog i na oko nepravilnog razporeda drvnih masa i stabala razne starosti (po jedinici površine) kao i zbog nejednoličnog rasta tih stabala, teško je za prebornu šumu odrediti temeljne faktore potrebne za uređivanje šuma. Pogotovo je to teško, kada se radi o tom, da se sastojine prašumskog karaktera, nek m izabranim prielaznim gospodarenjem, preobraze ´u više ili manje pravilnu prebornu šumu. Bit preborne šume jest, da u njoj mora stalno postojati izvjesna t e m e 1 j n a drvn a zaliha . Izkorišćavati se smije samo prirast te drvne zalihe, koji je pretežno sadržan u stablima najjačeg debljinskog razreda. li ovoj razpravi razmotrit ćemo način, na koji bi se temeljna drvna zaliha konkretne preborne sastojine dala ustanoviti. Kod toga nam je potrebno odrediti: 1. prosječn u staros t stabala unutar pojedinih debi jinskih stepena, čime je ujedno određen i prosječni broj godina, koji je potreban, da stabla uzrastu do određenih dimenzija i budu zrela za sječu, t. j . obhodnja; 2. p r o s j e č n i broj godina, koji je potreban, da stabla iz nižeg debljinskog razreda urastu u viši, što nam kod predzadnjeg i zadnjeg debljinskog razreda određuje visinu obhodnjice; 3. prosječni dobni prirast svakog pojedinog debljinskog stepena, koji — zbrojen — daje ukupni prosječni prirast sastojine. Određivanjem prosječn e starost i pojedinih debi jinskih stepena u prebornoj šumi dalo bi se ustanovljivanje njezine temeljne drvne zalihe, kao i prosječnog prirasta njezinih sastojina, postaviti na dosta sigurnu podlogu. Mnogi pisci i iztraživači osporavaju m.ogućnost određivanja starosti stabala u prebornoj šumi, kojom bi se moglo poslužiti u uređajne svrhe. Tako Balsiger * tvrdi, da nebrojene mogućnosti, koje individualni razvoj pojedinog drveća sobom donaša, daju svim računskim podatcima, koji se temelje na starosti, karakter slučajnosti. Pošto starosti pojedinih stabala mogu diferirati više nego za lOO^/o unutar jednog te istog debljinskog razreda, to da one ne predstavljaju mnogo veću važnost od statističke. Balsiger daje za izračunavanje gospodarske starosti stabala formulu: (n -\- w´) B — u kojoj r znači promjer stabla na kraju periode potištenosti, R je čitav promjer stabla, n je broj godina, tokom kojih je stablo bilo potišteno, dok je n´ broj go * R. Balsiger: Der Plenterwald 1925. Str. 25. . ´ _ . ^ . 250 |