DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1942 str. 24     <-- 24 -->        PDF

stavimo li još Ha= H : a= HQ : K, onda je A = HQ = H„ K.


Radnja lokomotive po toni težine kola mjeri A ´K = H« = H : a.


Zato i zove prof. Dr. Oerley koeficijent a = K : Q = HK : A »Wirkungsgrad
der Zugforderung«. Visinu H pak naziva visinom odpora pruge. To je umišljena
visina, na koju bi trebalo vertikalno podići vlak, da se izvrši ista radnja,
koju izvrši lokomotiva vozeći taj vlak na zadanom potezu pruge. Kako je za K = l,
A^= Ha , to je Ha ujedno i mjerodavna visina radnje.´ Ona je brojčano
jednaka radnji, koju izvrši lokomotiva duž promatrane pruge po toni bruto težine
svih kola u vlaku. Trasa, između više njih, koja ima najmanju mjerodavnu visinu
radnje, obzirom na troškove transporta je najpovoljnija. Treba imati na umu, da
se ti troškovi vremenski stalno opetuju.


Konstrukcija visine odpora pruge predočena je na slici 5a za L == 825 m dugačak
potez naše pruge od profila 1 + 00 do profila 9 + 25 u smjeru vožnje A -> B.
Visina h^ jednaka je visinskoj razlici završne i početne točke tog poteza: h, =
= 115,00 — 104,80 — 10,20 m. h., ==-Lw,. = 825 X 0,0074 = 6,10 m. h., pronašli smo
s pomoću detaljnog uzdužnog profila i tablice 6. Najprije je w´„ = Swrlr-^ K


= 995,5 : 265 = 3,76%o. Onda je h.. = u;„ ^ ?r =-0.00376 X 265=-1,00 m. Konačno
je H=:h^ + h.2 + h; = 10.20 + 6.10 + 1.00=- 17.30´m. Na pr´je opisani način izračunata
i u stupcu H = AjQ tablice 4 izkazana visina mjera H = 17,33 m.


D´refencija između jedne i druge vri-


Tablica 6. jednosti, kad bi bila i veća ne bi bila od


praktičnog značenja. Za naš vlak u tom


Podaci o lukovima od prof. 1 + 00 do prof. 9 25


smjeru vožnje je a = K : Q = 50 : 66 =
= 0,758. Onda je H„ = A : K = H : a =
Ir r Wr 17,30 : 0,758 = 22,82 m. Konačno je radnja


», >,


lokomotive: A = HQ =- Ha K = 17,30 X
m kg/t X 66 = 22,82 X 50 = 1141 trn.
Čistim računskim putom dolazi se do


30 50 4,6 138


radnje lokomotive po toni težine vlaka
40 80 2,9 116 s pomoću formule, koja slijedi iz prijašnjih:


30 70 3,3 99


30 60 3,8 114 A/Q = hl -\´ W´,. L -j-SWrlr.


40 47 4,0 196


u našem primjeru: A/Q = 10,20 + 0,0074 X
30 60 3,8 U4 X 825 + 0,9955 = 17,3 m.


30 50 4,6 138 Radnja lokomotive za cijelu prugu
dobije se, da se čitava pruga podijeli u


35 100 2,3 80,5


odulje suvisle poteze dužine L. Za diobu
daju nam direktivu pravila, spomenuta kod


265 Suma 995,5


određivanja skupnih poteza, istog osred


njeg nagiba drugog reda s.2. Izlučiti treba


najprije takove poteze, na kojima je z =
= w,. + s.,r^O. Na tim potezima je´naime radnja lokomotive, kao parnog stroja,
jednaka nuli ili je negativna. S drugim riječima, vlak putuje jednolično sa brzinom,
koju posjeduje, ali ga treba kočiti. Preostaju onda još samo skupni potezi sa
pozitivnom jediničnom silom potezanja {z^ 0). A i ove možemo sakupiti, više njih
u zgodan zajednički oduži potez L, kako smo učinili to u našem primjeru, na slici
5a, od prof. 1 + 00 do prof. 9 + 25, za smjer vožnje A-> B (isp. i si. 5c). Prema prilikama
postupiti se može i da se cijela pruga podijeli na parcijalne poteze L,, L.^,
L,, . .. tako, da je na svakom potezu z > o. Uostalom kod te diobe nije baš potrebno
odviše tjesnogrudno postupati — kaže prof. Dr. Oerlev — jer i veći odstupi od rečenih
direktiva ne utječu na praktičnu vrijednost rezultata. Za svaki parcijalan
skupni potez L odredi se konačno odgovarajuća visina odpora pruge H, a 2H daje
ukupnu radnju lokomotive duž cijele pruge u promatranom smjeru vožnje. Naravno
na isti način treba odrediti radnju lokomotive, kad vlak putuje u suprotnom
smjeru.


246