DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-7/1942 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Suvremena pitanja JEDAN PRIJEDLOG ZAKONA O IMOVNIM ZAJEDNICAMA Gospodarski glasnik, glasilo hrvatskih inženjera poljodjelstva, u petom ovogodišnjem broju donosi članak agrarnog savjetnika Ive živica: Imovne zajednice. Ovim člankom g. živić otvara javno i´azmatranje (diskusiju) preustrojstva uprave i korištenja zajedničke (kolektivne) imovine hrvatskog seljačkog naroda, koja je »na današnjem pravnom području Nezavisne Države Hrvatske uređena raznim zakonskim propisima«. Ta kolektivna imovina hrvatskog seljačkog naroda obuhvaćena je zemljišnim zajednicama, posjedom turopoljske plemenite opčine, općinskim zemljištima u Dalmaciji, u nepodjeljenim pašnjacima Međimurja, a u Bosni i Hercegovini u obliku mere i baltalika. >Iere su pašnjaci, a baltalici šumo, koje su po t. zv. ramazanskom te ševalskom zakonu utvrđene kao površine za podmirenje potreba seljačkog žiteljstva. Međutim ograničenje ovih površina odnosno njihovo odvajanje od javnog, kasnije državi zemljišta nije provedeno u Bosni i Hercegovini sve do danas^ pa lako je mjestimice seljaku jasan pojam mere i baltalika, to se ipak bosanski seljak ne bori za njih kao određene površine, nego za pravo pašarenja i drvarenja u šumama, koje su u gruntovnici ubllježena ka održavno vlastništvo. To s razloga, jer time dobiva više, mnogo više, nego da se drži mera i baltalika po ramazanskom zakonu. Imovne zajednice, kako vidimo iz nabrojenih sadanjih ustanova zajedničke seljačke imovine, obuhvatile bi u budućnosti uglavnom šume odnosno šumsko zemljište, jer će pašnjaci biti prije podvrgnuti individualnoj diobi radi intenzivnijeg iskorišćavanja tog zemljišta. Stoga u cijelosti prenosimo nacrt zakona o imovnim zajednicama, da time upoznamo šumarsku javnost o ovom prijedlogu i potaknemo ponuđeno raspravljanje. Sama osnova glasi: a) Načela 1. Imovna zajednica je imovno i pravno samostalna osoba (ne tijelo), čija nepokretna i pokretna imovina služi potrebama ovlašćenih gospodarskih domaćinstava stanovitoga mjesta (sela^ naseobine). 2. Imovna zajednica je u svakom pogledu podpuno od ovlašćenika i njihovih ovlašteničkih prava neovisna i samostalna osobnost. 3. Nijedan ovlaštenik nema nikakvog prava na glavničnu (temeljnu) imovinu imovne zajednice, već se njegovo pravo sastoji samo iz trajnog primanja redovitih koristi iz zajedničke Imovine, ukoliko redovno gospodarenje takovu korist daje. Iznimno, kod djelomične ili cjelovite diobe zajedničke imovine dozvoljene radi općih gospodarskih i državnih potreba (interesa), u koliko se imovina nema namijeniti drugim sličnim svrhama, ima ovlašteno domaćinstvo pravo sudjelovati u takvoj diobi. 4. Vlasnici, ili korisnici imovne zajednice jesu sva seljačka domaćinstva stanovitog mjesta, kojima je jedino ili glavno zanimanje po- Ijoprirad i koja su utvrđena u posebnom popisu ovlaštenika imovne zajednice, svako s jednakim pravom. 5. Ovlašteničko pravo u imovnoj zajednici može steći i ono domaćinstvo nekoga mjesta, koje nije seljačko, ako surađuje nai´očitim načinom u gospodarskom življenju bilo koje vrsti izvjesnog mjesta. 6. Utrnula domaćinstva gube, a novo nastala stlču ovlašteničko pravo u imovnoj zajednici bez ikakove odštete. 7. Popis domaćinstava sastavlja, ispravlja i nadopunjuje prvomolbena upravna oblast na priedlog organa imovne zajednice i nadležne upravne općine. 8. Koristi iz zajedničke imovine pripadaju u pravilu svakom domaćinstvu podjednako, aii se pravilnikom može odrediti naročiti ključ i zajedničke imovine obzirom na veći ili manji broj duša pojedinih domaćinstava. 9. Doprinose za uzdržavanje 1 unapređenje zajedničke imovine snosi svako domaćinstvo u razmjeru crpljenih koristi. 10. Pod propise zakona o imovnim zajeđnirazmjer, po kojem će se vršiti dioba prihoda i čama spada svaka zajednička (kolektivna) nepokretna (pašnjaci, šume, obradivo zemljište, zgrade namijenjene zajedničkoj svrsi) i pokretna (strojevi, stoka, itd.) imovina bez obzira, da li je dosad posebnim zakonskim pro- Glavno je svojstvo imovine, koja spada pod propise ovoga zakona, da se ona zajednički uživa i uživati ima po načelima kolektiviteta. 11. Osobito pod propise ovoga zakona spada nepokretna imovina, na koju se odnose propisi: a) Zakona od 25. travnja 1894. o uređenju zemljišnih zajednica; b) Zakona od 1. svibnja 1895. o uređenju Plemenite općine turopoljske; c) Zakonskog članka X. iz godine 1913. o nepodijeljenim zajedničkim pašnjacima (Međi murje) ; d) Zakona od 27. svibnja 1876. o diobi općinskih zemljišta u Dalmaciji; e) Ramazanskog zakona od 7. ramazana 1274. (2. V. 1858.), zakona od 11. ševala 1282, (1869.) o pašnjacima (merama) i šumama (taaltaluclma), te zakonske osnove bosanskog sabora iz godine 1913.—1914. o odcjepljenju općinskih pašnjaka i šuma od erarskog posje. da (područje Bosne i Hercegovine); t) Zakona o agrarnoj reformi, kojim se stanovite nekretnine imaju ekspropriirati za zajedničke svrhe. 12. Nepokretna imovina obuhvaćena propisima pod točkom 10. i 11. ove osnove ima se po službenoj dužnosti u zemljišnim knjigama upisati kao vlasništvo: Imovne Zajednice mjesta (sela. naseobine) N. N. 13. Gdjegod bi se moglo predpostaviti, da imovina, koja spada pod propise ovoga zakona, nije neprijeporno utvrđena kako s obzirom na objekte, ima se provesti poseban postupak, da se to utvrdi. Taj postupak predviđa provedbena naredba u tančine, a zakon u glavnim smjernicama. Posebne urednike ili povjerenstva za ustanovljenje zajedničke imovine i korisnika treba smišljeno odrediti. b) Gospodarenje Gospodarenje imovinom imovne zajednice treba zakonom odrediti samo u glavnim crtama, a podrobnije u provedbenoj naredbi, uzimajući osobit obzir na narav zajedničke nepokretne 1 pokretne imovine. 204 |