DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1942 str. 4     <-- 4 -->        PDF

je taj posao baš u vrijeme, kad su kotarski šumari bili upravo obasipani raznim
vhitnim, povjerljivim« i t. d. raspisima vojničke prirode, kojima su također morali
udovoljavati na vrijeme i po mogućnosti što točnije. Razumljivo je, da je šumarska
brojidba kod toga loše prošla, jer — nemojmo se zavaravati — premda se
danas obćenito priznaje i uočuje golema važnost statistike, većina šumara »na terenu
« ipak daleko veću važnost i prednost pridaje poslovima uređivanja i uzgajanja
šuma te šumarskog redarstva, dok za brojidbu ostavlja tek možebitno preostalo
vrijeme.


Pogriješna je bila predpostavka izrađivača spomenutih »Uputstava«, da se za
prvu (1938./39.) godinu sastavi podpuna brojidba, makar i ne sasvim točna, jer za
valjano izpunjenje svih 39 obrazaca statistike treba mnogo više vremena, nego što
ih kotarski šumari posvećuju i mogu posvećivati statistici. Bilo je zamišljeno,
dakle, da se za 1938./39. godinu sastavi makar i netočna, ali podpuna brojidba,
koja će se tokom daljnjih godina popravljati i nadopunjavati tako, da bi za nekoliko
godina dobili točnu, razrađenu i podpunu statistiku. Međutim ovdje je učinjena
posve kriva psihološka predpostavka. Kad je kotarski šumar konačno nekako
složio i »uskladio« sve rubrike i obrazce, da mu se slažu, kako to zahtijevaju
»Uputstva« i raspisi, te nakon nekoliko primljenih požurnica odpremio podatke
višoj vlasti, onda je olakšano odahnuo i spremio koncept statistike 1938./39. te se
predao drugim poslovima. Ali došlo je ubrzo vrijeme, da se slaže statistika za
1939./40. Sad bi, dakako, trebalo, prema namjeri izrađivača »Uputstava«, pregledavati,
nadopunjavati i izpravljati prošlogodišnje podatke, prikupiti nove i tako popravljenu
brojidbu odaslati višoj vlasti. Ali jedno je teorija a drugo život. Kotarski
šumar dospije misliti na brojidbu, kad mu dođe rok za nju, i onda zbog obsežnosti
posla nema ni volje ni vremena da je dotjeruje, već je sretan što ima lanjske
podatke, od kojih one promjenljive po sjećanju i izkustvu izpravi i na vrijeme dostavi
nadležnoj vlasti. Pogotovo je to slučaj na on´m kotarevima, gdje se u međuvremenu
desila promjena na mjestu kotarskog šumara. Novopremješteni šumar
nije još dobro upoznao svoje područje, pa je sasvim prirodno da se posluži podatcima
svog predšasnika od prošle godine (tim prije, što mu nije poznato ukoliko su
prijašnji podatci točni i na koji su način prikupljeni). I tako se to ponavlja, odnosno
ponavljat će se svake godine.


Podatci, koji zbog kratkoće vremena u 1938./39. godini razumljivo nisu mogli
biti točni, postali su, eto, temelj, na kojem počiva naša brojidba, i oni će se sa svojim
pogriješkama voditi i nadalje, premda ne odgovaraju stvarnosti. To su posijed´ce
pogriješnog uvođenja u život »Uputstava«, jer se najedamput htjelo sve, a
nije se računalo s mogućnošću izvedbe.


Držim, da je trebalo uređenje brojidbe provesti postepeno, ali zato od početka
točno sa sigurnim podatcima. U prvom red treba znati točnu površinu šuma i šumskog
zemljišta, jer je površina osnova, iz koje se izvode svi drugi podatci. A baš
ovdje nalazimo mnogo netočnosti. Površine se kod nas redovito uzimaju iz katastra
i gruntovnice (u koliko se prilikom sastava gospodarske osnove ne vrši reambulacija
međa), koji se razlikuju od stanja u naravi, jer se promjene u vrsti kulture ne
provode redovito (a često se uopće ne provode). Time baš podatci o šumama trpe na
točnosti, jer se u katastru i gruntovnici iz kazuju kao šume takve površine, koje to
već odavna nisu, već su izkrčene i pretvorene u poljodjelsko tlo. Da dobijemo posve
točne površine, trebalo bi provesti obnovu čitavog katastra i gruntovnice. Međutim
na to će trebati još dugo čekati, a za potrebe šumarske brojidbe nije ni
nuždna baš tako velika točnost. Dovoljno bi bilo sastaviti samo »šumski katastar«,


t. j . obaviti premjer samo šumskih površina, koji bi služio izključivo u šumskobrojidbene
svrhe.
Šumske površine mogle bi se snimiti, recimo, pomoću Bezardove busole radi
ustanovljenja veličine. Taj bi posao mogli obaviti kotarski šumari u primjerenom
roku, ili bi ga obavile, radi pospješenja samoga posla, posebne »terenske sekcije«,
koje bi tom prilikom prikupile i ostale podatke vezane s površinom (opise šuma po
vrsti sastojina, po vrsti drveća, uzgoju, starosti i debljine stabala i t. d.). Naravno
da bi se kod tog posla izpustile šume, za koje postoje uređajni elaborati s izmjere


130