DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1942 str. 15 <-- 15 --> PDF |
ženo u zadruzi, dobije iz zadružne šume onoliku količinu šumskih proizvoda (glavnih i nuzgrednih), koliko je u dotičnom kraju za jedno srednje seljačko gospodarstvo potrebno. Tu količinu treba kvalitativno i kvantitativno utvrditi za svaku pojedinu zadrugu i ta količina šumskih proizvoda predstavlja prihode jednog zadruž. udjela. Višak šumskih proizvoda nakon podmirenja vlastitih potreba članova zadruge prodaje se a utržak dijeli samo onim zadrugarima, čiji udruženi posjed predstavlja vrijednost veću od vrijednosti jednog udjela. Ova podjela vrši se dakako srazmjerno količini zadružnih udjela. Prvenstveno pravo kupa ovog viška imaju članovi zadruge, zatim ostali stanovnici iz područja dotične zadruge (državni i samoupravni činovnici i službenici, obrtnici, seljaci koji još nemaju udjela u zadruzi itd.) ali samo za vlastitu upotrebu a ne i za daljnju spekulaciju. Ostatak šumskih proizvoda zadruga otprema na druga tržišta i prodaje ili sama ili preko svog zadružnog saveza. 7. Za šumske proizvode, koje zadruga izdaje svojim zadrugarima za njihovu vlastitu upotrebu, kao i za onu količinu šumskih proizvoda, koje zadruga prodaje, može ona — prema zaključku skupštine — naplaćivati od članova neku određenu minimalnu pristojbu za pokriće troškova uprave i čuvanja. 8. Oni udruženi seljački šumski posjedi, koji su nastali dodjelivanjem državnih, samoupravnih ili privatnih šuma, plaćaju pokraj spomenute pristojbe za sve šumske proizvode, koje im zadruga izdaje za vlastitu upotrebu, još i njihovu punu vrijednost sve dotle, dok se uplatom ove pristojbe (vrijednosti) ne isplate sve amortizacione rate za dug, kojim je dotični zadrugar za dodijeljeno mu šumsko zemljište opterećen. Ovo dakako samo u onom slučaju, ako to zemljište nije dodijeljeno besplatno. 9. Svoj udruženi šumski posjed, to jest svoje zadružne udjele može zadrugar i prodati. Prvenstveno pravo kupa imaju oni zemljoradnici dotičnog zadružnog područja, koji još nemaju nikakvog udjela u zadruzi, zatim članovi zadruge i napokon sve druge osobe, koje se obvežu, da će kupljeni šumski posjed ostaviti i dalje u zadruzi. Ne nađe li se kupac pod takvim uslovima, šumu mora kupiti zadruga kao svoje vlasništvo. Ovako udruženim šumskim posjedima treba dodijeliti i zajedničke pašnjake za napasivanje blaga. U tu svrhu mogli bi se izlučiti i neki za tu svrhu podesniji dielovi zadružnih šuma. Ovakovom reorganizacijom naše šumske privrede imali bi samo tri glavne kategorije šumskog vlasništva i to: državn e šume , koje bi država iskorišćavala za svoj račun i iz kojih bi se podmirivale u prvom redu sve potrebe državnih ustanova a višak upotrebio za izvoz; zadružne seljačke šume, koje bi služile za podmirivanje seljačkih potreba kao i potreba ostalog stanovništva u državi, te neznatne površine crkvenih i privatnih šuma, sa kojima bi vlasnici slobodno raspolagali. Sve zadružn e šum e trebalo bi odmah staviti pod drž. stručnu upravu. Ovakvom organizacijom seljačkog šumskog gospodarstva bilo bi ujedno riješeno i vrlo aktuelno pitanje čuvanja šuma, jer predpostavljamo, da bi šumske štete u ovakvom šumskom gospodarstvu bile skoro nemoguće. Šumske štete čini neposredno u glavnom samo seljak a to on rad iz dvaju razloga. Ili zato, jer nema svoje vlastite šume, iz koje bi mogao podmiriti svoje redovne godišnje potrebe na šumskim proizvodima, ili to čini u svrhu spekulacije, da drvo unovči i tako dođe do novaca potrebnih za podmirenje svojih drugih kućnih i gospodarskih potreba. Seljak je dakle samo iz nužde prisiljen, da čini štetu u tuđoj šumi. Taj glavni i skoro jedini razlog mnogobrojnim šumskim štetama kod zadružne šumske privrede odpada, jer se tu svakom seljačkom gospodarstvu mora osigurati mogućnost redovnog i legalnog snabdjevanja svima šumskim proizvodima iz zadružne šume. Otpada i mogućnost šumskih šteta u svrhu spekulacije. Sve šume i državnezadružne (a to je oko gSVo) došle bi pod državnu šumsku upravu. Prodaja šumskih proizvoda postala bi dakle neki monopol državnog šumskog erara i šumskih zadruga odnosno zadružnog saveza. Pojava svakog drugog prodavaoca pobudila bi od 141 |