DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1942 str. 14 <-- 14 --> PDF |
jom vlastitom šumom, a ne samo sa svojim idealnim dijelom zajedničke imovine ili sa nekim apstraktnim ovlašteničkim ili pravoužitničkim pravom. * Mogućnost korišćenja šumskim proizvodima treba osigurati svima, kojima su ti proizvodi za život potrebni, a ne samo onima, kojima je to pravo priznato po nekom zakonu. Pravo korišćenja šumskim proizvodima mora se dakle osnivati na stvarnim, opravdanim i utvrđenim životnim potrebama. Život i stvarne potrebe moraju biti jače od zakonskih norma i paragrafa. Stoga nijedno seljačko gospodarstvo ne smije biti bez svog stvarnog udjela u šumskoj zadruzi, bez svoje vlastite šume. Suma je sastavni dio seljačkog gospodarstva. Udružiti ovakve male seljačke šumske posjede sa raznim bonitetom i stojbinom, sa različitim površinama i sastojinskim prilikama u šumske zadruge nije pi s tehničke strane tako jednostavno. Teoretski i računski to još ide, ali kod realiziranja takvog projekta, kod stvaranja jedne ovakve zadružne formacije pokraj tehničke strane dolaze u obzir i imovinsko-pravni odnosi između mnogobrojnih vlasnika zadrugara sa nejednakim udjelima. Stoga u pogledu stvaranja ovakvih zadružnih ustanova mogu postojati razne kombinacije. Jedna od kombinacija za rješenje ovog pitanja mogle bi sastojati u ovome: 1. U načelu svako seljačko gospodarstvo mora imati najmanje toliko šume, koliko mu je potrebno za podmirenje vlastitih potreba u kućanstvu i gospodarstvu. Veličina ovog šumskog posjeda je u raznim krajevima različita, a utvrđuje se prema stvarnim i opravdanim potrebama jednog srednjeg seljačkog gospodarstva u dotičnom kraju. 2. Ovakav minimalni šumski posjed predstavlja jedan zadružni udio u šumskoj zadruzi. Kao veličina jednog udjela u šumskoj zadruzi uzima se dakle takvi šumski posjed, koji može jedno srednje seljačko gospodarstvo podmirivati svim lokalnim potrebama na šumskim proizvodima. Obzirom na različito stvarno stanje pojedinih udruženih seljačkih šumskih posjeda (različita stojbina, obrast vrsta sastojine, površina itd.) ima se to faktično stanje reducirati na neku normalu i to ili na osnovi novčane vrijednosti takvog minimalnog šum. posjeda ili na osnovi površine jedne takve normalne šume, pa takva jedinica šumskog posjeda služi u dotičnoj zadruzi kao jedan zadružni udio. Prema tome u jednoj šumskoj zadruzi svaki član zadruge mora imati najmanje jedan zadružni udio, odnosno šumu u vrijednosti od jedno´^ zadružnog udjela. 3. U svrhu organiziranja ovakve seljačke šumske privrede treba prethodno izvršiti individualnu diobu sadašnjih komunalnih šuma, pa tek nakon te diobe utvrditi, koja seljačka gospodarstva ni nakon te diobe nemaju notrebnu minimalnu površinu, koja predstavlja vrijednost jednog zadružnog udjela. Onim seljačkim gospodarstvima, koja ni nakon izvršene diobe komunalnih šuma ne bi imala dovoljnu površinu za jedan potpuni zadružni udio, dodijeliti potrebne šumske površine izdvajanjem za to podesnog državnog, seoskog, općinskog ili privatnog veleposjedničkog šumskog zemljišta i to ili uz naknadu vrijednosti ili besplatno. 4. Svi sadašnji seljački šumski posjedi, čija površina ne prelazi 100 hektara, zatim šumski posjedi, koji bi nastali diobom komunalnih šuma kao i dodjelivanjem potrebnog državnog, samoupravnog ili privatnog veleposjedničkog šumskog zemljišta, morahu osnovati šumske zadruge i to ili po selima ili po općinama, što ovisi od šumovitosti dotičnog kraja. U pravilu u jednoj zadruzi ne bi trebalo udruživati više od 2.000 hektara šumske površine. U zadrugu mogu pristupiti i posjednici sa šumskom površinom većom od 100 hektara, ali taj pristup fakultativan. 5. Svaki vlasnik šume stupa u zadrugu sa svojim cjelokupnim šumskim posjedom, a ne samo sa onim dijelom, koji predstavlja vrijednost jednog zadruž. udjela. Za svaki pojedini udruženi šumski posjed, koji predstavlja vrijednost veću od jednog zadružnog udjela, izračuna se njegova cjelokupna vrijednost i prema toj vrijednosti cijeni se, koliko zadružnih udjela taj šumski posjed predstavlja. 6. Prihodi iz zadružne šume dijele se među zadrugare srazmjerno količini njihovih udjela u zadruzi. Svaki zadrugar odnosno svako seljačko gospodarstvo, udru140 |