DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1942 str. 13     <-- 13 -->        PDF

kao svoje zadružne udjele. Zadruge ovakvog tipa ne mogu poslužiti promicanju
racionalnog šumskog gospodarenja, ako svaki član zadruge gospodari na svojem
šumsko posjedu i dalje individualno. Takve zadruge mogu poslužiti
jedino stvaranju povoljnijih uslova za zajedničku prodaju
šumskih proizvoda, zajedničko čuvanje i upravu, a
što se tiče šumskog gospodarstva i provedbe šumsko-gospodarskih
i šumsko-uzgojnih mjera, one imaju sve mane
individualnih malih šumskih posjeda. No i kod ovakvih samovlasničkih
zadruga može se taj nedostatak ublažiti pa i sasvim odstraniti, ako se vlasnici
ovih malih šumskih posjeda, udruženih u šumskoj zadruzi, odreknu prava na
individualno gospodarenje i iskorišćavanje svojih šuma i pristanu, da se na njihovim
šumskim posjedima gospodari zajednički. Pravo vlasništva ostaje u tom slučaju
i dalje u gruntovnim knjigama zabilježeno na pojedine zadrugare te oni mogu
te svoje nekretnine u svako doba i prodati, samo se u šumsko-gospodar.skom pogledu
sve ove udružene čestice smatraju jednom gospodarskom cjelinom, na kojoj
se provađaju sve mjere racionalnog i potrajnog šumskog gospodarenja bez obzira
na to, što ova gospodarska cjelina sastoji iz više malih individualnih šum. posjeda.


U pogledu promicanja šumskog gospodarstva bile bi svakako najidealnije one
šumske zadruge, u kojima je u zadruzi i svojina i privreda, to jest zadruge sa nepodijeljenim
zajedničkim posjedom. Takve tipove komunalnog šumskog gospodarstva
mi, međutim, imamo već sada, ali na žalost znamo, da se narod u njima razočarao.
One ne odgovaraju sadašnjem duhu i savremenim težnjama našega naroda,
koji, inspiriran idejama gospodarskog liberalizma, teži za individualnim pa makar
i najmanjim posjedom. Ovu težnju, međutim, ne moramo smatrati nekim narodnim
porokom ili zabludom. Ona je prirodna, pa je stoga i nesavladiva. Nju uostalom
nije ni potrebno suzbijati, nego samo njenu krajnost, a to je egoizam i gramzljivost,
koji se brine samo za vlastite probitke, koji hoće sve samo za sebe a ništa
za drugoga. Prirodnu težnju za vlasništvom nije ni potrebno suzbijati. Seljak mora
biti svjestan da je on vlasnik i gospodar zemlje, koju on obrađuje i od koje on i
njegova porodica živi Tako on stiče samosvjest i osjećaj prirodnog ponosa i samostalnosti,
kada zna, da nešto ima, i da time što ima, sam slobodno i raspolaže.
Samo svoje, vlastito, čini seljaka ekonomski nezavisnim. Seljak sa vlastitim posjedom
nije proleter, koji bi ovisio od svog poslodavca. Zato ova težnja i ovaj osjećaj
našeg naroda treba da dođe do izražaja i u organizaciji naše zadružne šumske
privrede.


Obzirom na ovu težnju — pravna struktura šumskih zadruga treba biti takva,
da zadrugar bude u svako doba .svjestan, te je šuma, koju on doprinosi
u zadrugu kao svoj zadružni udio, zaista njegova svojina.
Te svijesti nema kod ovlaštenika i pravoužitnika zemljišnih zajednica odnosno
imovnih općina, pa je pokraj ostalih uzroka i to mnogo dovelo do psihoze raspadanja
zajedničkog zemljišta. Zato imovinsko-pravni odnosi u šumskoj zadruzi moraju
biti uređeni tako, te svaki zadrugar ima osobni interes zadružnu imovinu čuvati
kao svoju vlastitu. To se može postići samo onda, ako se svakom
zadrugaru prizna pravo individualnog vlasništva na njegovu
šumu, koju on daje kao svoj zadružni udio u zadrugu,
ali da mu se ipak ne prizna i pravo individualnog gospodarenja
u toj šumi, koje se mora ravnati prema šumskogospodarskim
i šumsko-uzgojnim mjerama, koje su propisane
za sve udružene šumske posjede kao jednu gospodarsku
cjelinu.


Izvršenje ovog principa povlači za sobom kao logičnu posljedicu individualnu
diobu dosadanjih komunalnih šuma. Ovo donekle zvuči kao paradoks, jer mi naprotiv
težimo za koncentracijom a ne za raspadanjem šumskih posjeda. Ali ova pre-´
lažna mjera potrebna je zato, da našu zadružnu šumsku privredu stavimo na sasvim
nove temelje, na temelje individualnog vlasništva a zadružnog gospodarenja, ,^^.,j,~^\/
to jest da stvorimo zajedničko šumsko gospodarenje na udruženim malim šumskim | /
posjedima, gdje svaki zadrugar ulazi u zadrugu sa svojim stvarnim udjelom, svo


139