DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1942 str. 12 <-- 12 --> PDF |
ovisi mnogo´buduća produktivna sposobnost našeg seljačkog šumskog posjeda, koji u usvojenom sadašnjem stanju ne može podmiriti ni ´/´ seljačkih potreba na šumskim proizvodima. Tih problema koliko praktične toliko i naučne važnosti ima u našem šumarstvu vrlo mnogo, a mnogu se najispravnije riješiti samo putem ispitivanja i pokusa. ( ( Moglo bi se možda s pravom prigovoriti, te nije opravdano, da se tako dalekosežne i osnovne izmjene u pogledu šumskog vlasničtva izvrše samo u svrhu podmirenja seljačkih potreba na drvu i ostalim šumskim proizvodima. Mi to i ne mislimo i ne predlažemo. Svakako, da naše šume moraju u prvom redu podmiriti svu našu domaću potrebu. Kod raspodjele šumskih proizvoda za domaće potrebe moramo, međutim, računati sa stvarnošću, prema kojoj šumu kod nas najviše treba seljak, pa je prema tome i opravdano, da šumski prirad kod nas bude organiziran tako, te on prije svega podmiruje naše najveće i najvažnije domaće potrebe, a to su potrebe seljačke. Od sveukupne površine naših šuma treba dakle u prvom redu izlučiti onu površinu, koja je potrebna za podmirenje naših domaćih narodnih potreba. Jedan od najprimarnijih zadataka svake državne uprave jest svakako i briga o tome, da se svima građanima države omogući što lakšu i što bržu opskrbu svima produktima, koji su potrebni za život. Među ovakvim produktima šumski proizvodi sigurno nisu na posljednjem mjestu. Pitanje je samo, dali će država to podmirenje narodnih potreba na šumskim proizvodima omogućiti i izvršiti odstupanjem stanovitog dijela svojih šuma u vlasništvo seljačkih šumskih zadruga, ili će priznati servitutna ili slična prava u državnim šumama, ili će trpjeti šumske štete. .Ne trebamo mnogo razmišljati, koji je od ova tri načina najpodesniji kako za državu tako i za same potrošače. Država ništa ne gubi na svojim fiskalnim intere- Isima, ako za pokriće narodnih potreba odstupi i svoje šume. Jačanjem ekonomske snage sela, jača se ujedno i produktivni i potrošački potencijal seljačkih gospodarstva, a time i njihova porezna snaga. Određene šumske površine za potrebe seljačkih gospodarstva trebalo bi grupirati po selima ili općinama radi zajedničkog gospodarenja i ujedno odrediti imovinsko- pravne odnose između pojedinih članova tih zajednica, kao i odnose između zajednice odnosno zadruge i članova zadruge. Ali je prije svega toga potrebno načelno riješiti pitanje, kako se ovo šumsko gospodarstvo ima organizirati Riješenje ovog pitanja ovisi mnogo od svrhe, kojoj imaiu služiti ovakve šumske zadruge. Drukčije je ustrojstvo zadruga, koje se osnivaju u svrhu promicanja zajedničkog šumskog gospodarstva, a drukčije opet onih, kojima je glavna svrha postignuće povoljnijih uvjeta za sticanje tržišta i prodaju šumskih proizvoda ili samo za zajedničko čuvanje i upravu udruženih šumskih posjeda. Prema tome, kako zadrugar odnosno šumoposiednik ulazi sa svojim udjelom, to jest sa svojom šumom u zadrugu, dali kao suvlasnik ili kao samovlasnik, mogli bismo i šum ske zadruge podijeliti na suvlasničke i samovlasničke zadruge. Kod suvlasničkih zadruga stupa zadrugar u zadrugu sa svojim idealnim dijelom šumske površine: površina njegovog dijela šumskog posjeda nije u naravi ograničena niti u gruntovnim knjigama osobno na njega upisana. U jednoj zadružnoj šumi on ima samo svoj idealni a ne i stvarni udio i prema veličini tog udjela ravna se i količina i opseg korišćenja, koje odpada na njega od sveukupnog prihoda čitave zajedničke odnosno zadružne šume. Ovakvom tipu zadružnog šumskog gospodarstva odgovaraju zemljišne zajednice i donekle imovne općine te plemenske i bratstveničke šume u Crnoj Gori. Kod ovakvog tipa zadruga ulazi u zadrugu dakle i posjed i gospodarenie. Unapređeniu racionalnog šumskog gospodarstva najbolje odgovaraju baš ovakve šumske zadruge, jer se u ovom slučaju sav udruženi šumski posied smatra kao jedna gospodarstvena cjelina, pa se na taj način iz mnogo malih šumskih posjeda stvara zapravo veliki šumski nosjed, na kojemu se mogu lako provoditi sve one šumsko-gospodarske i šumskeuzgojne mjere, koje su za racionalno i potrajno šumsko gospodarenje neophodno potrebne. Kod samovlasničkih zadruga stupa, naprotiv, zadrugar u zadrugu sa svojim udjelom kao samovlasnik šumskog posjeda, koji je u naravi ograničen i u gruntovnim knjigama osobno na niepa upisan. Zadružna šuma u ovakvom slučaju sastoji iz mnogobrojnih malih šumskih posjeda, koje su zadrugari unijeli u zadrugu 138 |