DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1942 str. 11 <-- 11 --> PDF |
i ekonomske temelje treba postaviti seljačko šumsko gospodarstvo, da ono što bolje odgovara određenoj svrsi. Na ustanovljenju seljačkih potreba na drvu mi se ovdje ne ćemo a niti ne možemo mnogo zadržavati. Na to pitanje, a naročito pak na pitanje količine i opsega tih potreba moći će dati odgovor samo državna administracija, koja jedino ima mogućnost takve podatke prikupiti i srediti. Moramo naročito naglasiti, da kod toga treba uzeti u obzir sve, pa i najsitnije potrebe seljačkog gospodarstva; ne treba zaboraviti ni lokalne potrebe, koje inače dolaze u obzir samo u nekim predjelima države. Kod toga treba imati pred očima, kako će se neke od tih potreba sa napredovanjem civilizacije i kulture stalno smanjivati (na pr. mjesto otvorenih ognjišta doći će štednjaci i zatvorene peći, mjesto drvenih kuća gradit će se kuće od cigle, kamena i crijepa itd.), dok će se druge potrebe na drvu naprotiv povećavati (na pr. u kućnom obrtu, u seljačkim zanatima itd.). Nakon ustanovljenja tih potreba imala bi se osigurati potrebna šumska površina sa odgovarajućim produktivnim kapacitetom, koja bi mogla trajne podmirivati seljačke opravdane potrebe na šumskim proizvodima. Logično je, da u tu svrhu imaju u prvom redu doći u obzir svi mali privatni šumski posjedi, zatim samoupravne i komunalne šume svih tipova i kategorija. U koliko ove površine nisu dovoljne, imao bi se manjak nadoknaditi odstupanjem potrebne površine državnih šuma. To će naročito može i mora izvršiti u Bosni, i Hercegovini, gdje za to već sada postoje i zakonski uslovi (§ 27. bivšeg Gruntovnog zakona za Bosnu i Hercegovinu i § 184. Zakona o šumama od 1929. godine). Predstavimo, da Nezavisna Država Hrvatska ima oko 4 milijuna hektara šuma i to: 2,5 mil. ha državnih, 1 mil. ha privatnih i 0,5 mil. ha samoupravnih i komunalnih šuma. Uzevši, da poprečni godišnji prirast po hektaru iznosi oko 2 kub. m., to će sveukupna godišnja proizvodnja drveta biti oko 8 milijuna kub. m. Od 7 milijuna stanovništva Nezavisne Države Hrvatske 80% odnosno oko 5,600.000 otpada na seljački stalež. Ako uzmemo da godišnja potrošnja drveta po osobi iznosi oko 1 kub. m., to je za podmirenje svih seljačkih potreba na drvu potrebno osigurati godišnje 5,600.000 kub. m. drveta odnosno 2,800.000 hektara šumske površine. Prema tome za podmirenje tih seljačkih potreba na drvetu nisu dovoljne samo sadašnje privatne i komunalne šume, jer još uvijek postoji manjak na površini od 1,300.000 hektara. Ako uzmemo u obzir još i to, da je poprječni godišnji prira.st u komunalnim i privatnim šumama mnogo manji nego u državnim šumama, to je taj manjak još veći, pa bi za seljačke potrebe trebalo izlučiti najmanje 3 milijuna hektara šumske površine. Ekspropriacijom odnosno ustupanjem državnih šuma u tu svrhu smanjila bi se znatno površina državnih šuma u korist seljačkih šumskih zadruga, pa bi se time postigao i posve drugi omjer između pojedinih kategorija šumskog vlasništva. Državnih šuma ostalo bi samo oko 25´´/o od sveukupne površine ili 1 milijun hektara, a sva preostala šumska površina od 3 milijuna hektara ili 75"/n pripala bi zadružnom seljačkom šumskom posjedu. Državi bi ostale sigurno najudaljenije a prema tome i najbolje i najmanje iskorišćene šume sa godišnjim prirastom oko 3 kub. m. po hektaru, dok bi seljačke zadružne šume, nastale od sadašnjih privatnih, komunalnih i samoupravnih šuma, kao i od u tu svrhu izlučenih periferijskih državnih šuma, predstavljale stvarno naše najgore šume sa poprječnim godišnjim prirastom od 1,5 do 2 kub. m. ili svega 5 do 6 milijuna kub. m. Prema tome imali bi samo dvije, odnosno eventualno tri ka-tegorije šumskog vlasništva: držav. šume, zadružne seljačke šume i vrlo neznatnu površinu privatnih šuma (crkvenih, samostanskih, veleposjedničkih i dr.). Zadružne seljačke šume sa razmjerno velikom površinom davale bi razmjerno male prihode. Sav napor naše šumarske politike trebalo bi dakle skoncentrirati u tome, da se i u ovim šumama postigne što prije povoljniji prirast, da mogu podmiriti sve seljačke potrebe na drvetu. Šumarski stručnjaci odnosno upravitelii seliačkih zadružnih šuma imali bi dakle jedan veliki i odgovorni zadatak, da iz ovako grupiranih raznih i sitnih šumskih posieda s vremenom stvore tipične seljačke šumsko-gospodarske jedinice i cjeline, koje bi sa povećanjem seljačkih potreba na šumskim proizvodima davale i sve veće šumske prihode. U tu svrhu trebalo bi ispitati i utvrditi bit mnogih šumsko-gospodarskih i šumsko-uzgojnih problema, koji su nam sada još nepoznati i neriješeni, a od čijeg ispravnog rješenja 137 |