DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 8 <-- 8 --> PDF |
pravnim licima uopće. 4) Ako se radi o površini manjoj od 5 ha, koja je okružena poljodjelskim zemljištem, dozvolu za krčenje daje upravna vlast prve molbe, a za veće površine upravna vlast druge molbe. 5) Dozvola za krčenje i pretvaranje u drugu vrst kulture ne će se dati, ako to ne dopušta koji javni interes kao što je interes opećeg prirada, javne sigurnosti, obrane domovine, zaštite kli matskih i higijenskih prilika i gospodarskih potreba nekoga kraja. Možda će se činiti suvišnim navađanje ovih propisa zakona o šumama o krčenju šuma i trajnoj pretvorbi iskrčenog šumskog zemljišta u drugu vrst kulture, kada komasacija doduše — u najviše slučajeva — krči šume i trajno ih pretvara u poljodjelsku kulturu ali zato daje drugo zemljište za uzgoj šume. Istina je da ona daje drugo zemljište, kadkada bolje kadkada lošije. Ali ostaje činjenica da komasacija krči šumu bez odobrenja državne šumarske vlasti i time u najviše slučajeva šteti javnim probitcima. Ako je šuma, uvučena u komasaciju, za sječu zrela sastojina, nije ta šteta po javni probitak tako osjetljiva. Na tržište je došla roba možda u nezgodno vrieme, dok bi se inače mogao čekati povoljan čas. Ali ako je ona srednjodobna sastojina šteta je za javni probitak očita. Posječena je sastojina, koja je bila u sazrievanju. Ona je sada dala ogrjev, kolje, rudno drvo i možda željezničke pragove, dok bi za kratko vrieme, u doba zrelosti, dala građevni materijal, vriedne i skupcjene sortimente tržišta. Da se takovi skupocjeni sortimenti dobiju, treba ponovno čekati onoliko godina, koliko je posječena sastojina bila stara. Nestanak takove sastojine osjeća se u bližoj okolici odmah iduće godine, jer je nestalo makar i malog vrela, odakle se snabdjevao obližnji narod ogrjevom a možda i seljačkom građom. Krčenje branjevina znači također štetu po javne probitke. Izgubljeni su mnogogodišnji prirasti na drvnoj masi obično vriednih vrsta drveća. Sve napried izneseno znači minus kako u šumskom tako i u općem narodnom gospodarstvu, koji je naravski veći što je veća površina šume uvučena u komasaciju. Kada znamo da u Bosni postoje velika područja ogoljelih kao i slabo pošumljenih šumskih površina, a kako danas ratno gospodarstvo stavlja velike zahtjeve na šumu, t. j . traži predhvate, koji će se morati kroz dobar niz godina likvidirati, onda postaje jasno da moramo ljubomorno čuvati i najmanju šumu. To ne znači, da se ni zaista omanje šumske čestice ne trebaju žrtvovati komasaciji — ako je to za uspješnu provedbu komasacije neophodno potrebno — ali treba kod toga postupati s puno opreza i obzira. Šteta učinjena polju (tuča, poplava i t. d.) traje samo jednu godinu, jer dozrievanje poljskih plodova traje jednu godinu, dok se šteta, počinjena šumi, mora ispravljati kroz dulji niz godina. Dok je zakon o šumama bio oprezan i radi javnih probitaka propisao da za krčenje šume do 5 ha veličine daje dozvolu prvomolbena upravna vlast, a za veće površine drugomolbena upravna vlast, dotle zakon o komasaciji govori doduše o »omanjim« šumskim enklavama i poluenklavama, ali se to »omanje« po komasacionim odborima i organima tumači skoro redovito na štetu šume, jer oni i šume preko 100 jut. smatraju za omanje šumske čestice. Ovdje dolazi do izražaja daljni nedostatak zakona o komasaciji. U komasacionom postupku odluku o krčenju jedne šume i njene pretvorbe u drugu vrst kulture ne donosi nijedna državna šumarska vlast nego komasac. povjerenstva. U njima se nalazi po jedan šumar, no samo kao šumarski stručnjak radi procjene kojekakovih odšteta, a ne kao ovlašćeni predstavnik državne šumarske vlasti, mjerodavne za rješavanja o dopustivosti krčenja po propisima zakona o šumama. Po propisu zakona o komasaciji (§ 25.) isključena bi bila.u komasacionom postupku u pitanju krčenja šuma državna šumarska vlast. Ali kako zakon o šumama u tom pitanju drukčije propisuje, a taj je zakon kasnije donesen (god. 1929.), to držim, da u komasacionom postupku u tom predmetu ima vriediti zakon o šumama, jer »lex posterior derogat priori«. No komasacione vlasti i komasaciona praksa tako ne misle i ne rade. Ovdje je dakle očiti sukob između zakona o šumama i zakona o komasaciji. U komasac. postupku nije dakle provedena zaštita šume i šumskog gospodarstva. O šumi ne odlučuje državna šumarska vlast. Dok državna šumarska vlast gleda na šumu kao na dobro, od kojeg ima koristi ciela narodna zajednica, dotle komasac. odbori i organi gledaju na šumu samo sa stanovišta probitaka komasac. gromade, jednog vrlo malog diela narodne zajednice. Šuma se ne uvlači u komasaciju radi nje same, t. j . da 102 |