DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 7 <-- 7 --> PDF |
možda u nezgodnim prilikama na tržištu — bud zašto prodati. Ta se šteta njemu ne naplaćuje, iako na nju ima opravdano pravo. Ako se šuma podiže na istom zemljištu, može se ona podići prirodnim putem, dakle vrlo malim troškom. Ali ako se ona ima podići na novoj u komasaciji dobivenoj površini, mora se ona podići umjetnim načinom i daleko većim troškom. I ta se šteta šumo vlasniku ne naplaćuje, iako su njemu ti troškovi umjetnog pošumljenja nametnuti bez ikakove njegove potrebe. K tome dolaze još troškovi krčenja panjeva, koji su nevjerojatno veliki, što će se poslije viditi, a koje šumovlasnik uopće ne bi imao, da ima uzgojiti šumu na svom dosadašnjem zemljištu. Veličina površine još je za šumovlasnika važnija kod mladih i srednjodobnih sastojina te kod branjevina. Tu on gubi osim troškova krčenja panjeva te osim razlike troškova uzgoja nove šume prirodnim i umjetnim načinom još i na razlici između prodajne vriednosti za sječu nezrelih sastojina i vriednosti materijala, dobivenog iskorišćenjem nezrelih stabala te sastojine. O naplati te razlike navedenih vriednosti kao i o naplati prodajne vriednosti nezrelih sastojina, ako se stabla tih nezrelih sastojina ne sieku, nema u zakonu o komasaciji nigdje govora. To je isto jedan od nedostataka toga zakona. Taj zakon u svom § 16. al. 3. propisuje samo da stabla , za sječu još neprikladna, mora novi vlasnik na zahtjev prijašnjega vlasnika preuzeti po procjenbenoj vriednosti. To je dakle samo prodajna vriednost za sječu nezrelih stabala ali nije prodajna vriednost nezrelih sastojina, koja se prema nauci o računanju vriednosti šuma ima platiti, kada se u bilo koju svrhu ustupa sastojina za sječu još nezrela. Kod branjevina je ta stvar još zanimljivija. Tu šumovlasnik ne dobiva od komasac. gromade za materijal nikakovu odštetu, a niti ga može unovčiti, dok je branjevina možda bila podpunog obrasta sa vriednim vrstama drveća i možda ^e obećavala dati primjernu sastojinu. Kod branjevina šumovlasnik ne dobiva ni prodajnu, t. j . troškovnu vriednost branjevine. Ali za to ima šumovlasnik platiti skupe troškove krčenja. Napominje se, da samo za slučaj, kada se komasacija šume vrši putem dobrovoljne zamjene i kada šumovlasnik ima dobiti jednako vriednu česticu iste kulture (§ 19.), provedbena naredba k zakonu o komasaciji u § 53. predvidja, da procjenu šuma imaju obaviti osposobljeni šumarski vještaci po načelima šumarske znanosti. Tu dakle šumovlasnik nema nikakovih šteta. Povrh ovih opisanih šteta, koje trpi šumovlasnik, ima on još platiti troškove izmjere, postupovne troškove te troškove poboljšanih radova, koji su to veći što je veća šuma uvučena u komasaciju. No o tome iscrpno kasnije. Osim ovih šteta na račun posebničkih probitaka postoje ovdje i štete te štetne posliedice na račun javnih probitaka, štete po opće narodno gospodarstvo. Suma je u krajnoj liniji — bez obzira na vlasnika — zajedničko dobro ciele narodne zajednice zbog raznih izravnih i neizravnih koristi, koje ona daje i onima, koji nisu njeni vlasnici. Šumskim proizvodima kako glavnima (drvo) tako i sporednima (paša, žirenje, gljive, jagode, maline, razno ljekovito bilje i t. d.) u neprerađenom i prerađenom stanju koriste se svi, od najsiromašnijeg seljaka do najjačeg veleobrta. Raznovrsni radnici uzdržavaju se zaradom kod sječe, izradbe, raznih načina izvoza te kod ručne ili tehničke preradbe drveta kao i kod branja, izvoza i prerade sporednih proizvoda. I t. d. Radi izvanredne važnosti šuma u narodnom gospodarstvu ima zakon o šumama izvjesne propise za zaštitu šuma. To su u prvom redu propisi § 6. i 7. Sume koje postoje moraju se održati. Bez dozvole državnih vlasti ne smiju se šume krčiti sa svrhom, da se izkrčeno zemljište trajno oduzme šumskoj proizvodnji. Krčenje i trajno pretvaranje relativnog šumskog zemljišta u drugu vrstu kulture može se dozvoliti samo u točno određenim slučajevima. l)Ako se promjenom vrsti kulture odnosno upotrebom nekog zemljišta u poljodjelske svrhe zaista zadovoljava životna potreba, kojoj se na drugi način ne može udovoljiti, te ako se od toga može neosporno očekivati trajno bolje iskorišćavanje zemljišta. 2) Ako se radi o zemljištu, koje je potrebno za podizanje građevina, prometnih i poboljšanih te sličnih sredstava, za otvaranje kamenoloma, osnivanje ribnjaka, vodosprema i sličnih naprava i za njihovo održavanje. 3) Ako time nisu povridjena prava trećih lica i ako na to pristane mjerodavna vlast, ukoliko se radi o javno 101 |