DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 5     <-- 5 -->        PDF

Komasacijom se drži (§ 19.), ako to stranke zahtjevaju, i ona zamjena zemljišta,
gdje dva ili više vlasnika svoj posjed sporazumno uredjuju dobrovoljnim zamjenjivanjem
pojedinih zemljišnih čestica. Ne može li se iz bilo kojeg razloga provesti
obća komasacija, dužan će biti — ako to bude od znatne narodno-gospodarske
koristi — i proti svojoj volji vlasnik manje zemljišne čestice (enklave) bilo
koje kulture dakle i šumske, koja zasiže ili se nalazi u većem makar i u šumskom
tuđem posjedu, na zahtjev vlasnika toga posjeda od iste odstupiti uz doznaku jednako
vriedne čestice iste kulture. Izuzimlju se šumske livade na krasu.


Zak. odredba ide mnogo dalje od zakona o komasaciji, jer ona određuje (§ 6.),
da se u komasaciju mogu uvući i sve one nekretnine, koje zakon o komasaciji izuzimlje,
ako to traži »što podpunije ostvarenje skupnih probitaka komasacionih
učesnika.«


Iz prednjih zakonskih propisa je vidljivo, da komasacija zahvaća samo poljodjelska
zemljišta u cilju podizanja i promicanja poljodjelskog gospodarstva.


Šuma kao nosioc posebnog šumskog gospodarstva ulazila je dosada u ovaj posao
samo utoliko, ukoliko se slučajno kao omanja enklava ili poluenklava nalazila
među poljodjelskim tlom. Zak. odredba predviđa međutim, da se i šuma — bez
obzira kolika je i gdje je — uvlači u komasaciju, gdjegod to probitci poljodjelskog
gospodarstva zahtjevaju. Dakle opstanak šume po toj zak. odredbi ovisi o
probitcima poljodjelskog a ne šumskog gospodarstva.


Smatram da taj kao i još neki propisi zakonske odredbe i zakona o komasaciji
ne odgovaraju probitcima šumskog gospodarstva. Kako sam se u mojoj praksi
mnogo bavio komasacijom šuma, jer se to pitanje kod Brodske imovne općine rješava
u djelokrugu procjenbenog odsjeka, to držim potrebnim ovo pitanje iznieti
pred šumarsku javnost, da se i ona njime pozabavi i pretrese ga, pa da se kako
polje tako i šuma stave svako u granice svoje djelatnosti.


A) Suma kao predmet komasacij´e


Prvi zakon o komasaciji bio je onaj od 26. svibnja 1891. Izgleda da je taj zakon
imao više jačih nedostataka, jer već god. 1899. — dakle nakon 8 godina — zemaljsko
komasaciono povjerenstvo otvara anketu o onim propisima, koje bi trebalo
mienjati. Najjači prigovor tome zakonu je njegov propis, po kojem su šume izuzete
od komasacije, osim ako vlasnici na takovu komasaciju pristanu. Kako zakon upotrebljava
samo izraz šuma, bez da je dao definiciju šume u smislu toga zakona, to
su se pod pojam šume stavljale i veće i manje šume i veći i manji gajevi te šikare
i time se otežavala provedba komasacija onih poljodjelskih zemljišta, u kojima je
bilo šikara i gajeva. Otvarajući anketu o dopustivosti komasacije šuma zem. kom.
povjerenstvo već onda ispravno upozoruje da se imade dobro raspraviti, da li je iz
narodnogospodarskih razloga komasacija šuma nužna i uopće dopustiva. Ako jest,
uz koje uvjete i opreze.


Odgovori su bili jasni. Svi pitani bili su jednoglasno protiv komasacije šuma
većih površina na relativnom šumskom tlu. Sume na apsolutnom šumskom tlu
uopće ne dolaze u obzir za komasaciju. Komasaciji bi se imale podvrći šume malih
površina na relativnom šumskom tlu, koje se kao oaze nalaze u poljodjelskom zemljištu
ili koje kao poluenklave zasižu u poljodjelsko tlo, te šikare. Ovdje se doslovno
navodi mišljenje ondašnjeg šumarskog odsjeka odjela za unutarnje poslove. »Pošto
je šumsko gospodarstvo uređeno gospodarskim osnovama, to iz narodnogospodarskih
obzira ne postoji načelna potreba povući šume u komasaciju. Sume na apsolutnom
šumskom tlu, zaštitne, zabrambene, u bujičnom području, opterećene šumskim služnostima,
ne mogu biti predmetom komasacije. Kod provedbe komasacije šuma
bilo bi tehničkih poteškoća, jer bi bilo vrlo teško ustanoviti pravu vriednost šume.
Stoga bi trebalo komasaciju šuma ograničiti: a) na osamljene, malene, šumske parcele
među poljskim zemljištem; b) na Šume, koje su bivšim podanicima izlučene u
ime paševne pripadnosti. Zakonom bi se imalo dozvoliti odstranjenje tuđih enklava
u šumama na zahtjev šumoposjednika zamjenom ili odkupom.«


Posljedak ove ankete bio je zakonski nacrt o komasaciji zemljišta, koji je u pogledu
šuma podpuno prihvatio odredbe austrijskog zakona o komasaciji zemljišta.
Taj je zakonski nacrt zemaljske vlade u pogledu šuma po saboru bio prihvaćen


99