DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 32 <-- 32 --> PDF |
se ondje već više puta i gospodarenje u sred njem uzgojnom obliku. Cistom sječom sjeklo se u Njemačkoj još od 14., a osobito od 16. stoljeća (za gorivo i ugljen). U Francuskoj se gospodarenje u niskom uz goju već odavno znatno proširilo radi ta mošnjeg velikog područja listača. Ondje su se visoke šume sjekle neurednim prebiranjem sve do poznatog Coldbe rtova propisa od 1669. g., kojim se propisane redovne godišnje, prostorno točno odijeljene sječe, kao i obveza pomlađenja. Po tim propisima imala se M šu ma gospodariti u visokom uzgpju. Froidour , suradnik Colbertov, odredio je, da se u zapuštenim šumama u Giroussens-u gospodari u 25-godišnjoj ophodnji, a na jednom hektaru površine da se ima ostaviti 35 pričuvaka, koji će se sjeći u dobi od 120 godina. Pravo zna čenje srednjem uzgojnom obliku dali su ondje istom u 19. stoljeću Lorenz i Parade, prvi organizatori francuskog šumarstva. Do konca 19. stoljeća postojali su, kako vi dimo, razni šumsko-gospodarski oblici, po čevši od panjača vrlo kratkih ophodnja, pa do visokih šuma, u kojima se u glavnom prebi ralo. Pojam visoke, srednje i niske šume raz jasnio je u smislu današnjeg shvaćanja G. L. Hartig 1795. g. i nešto kasnije C o 11 a. Oni su prvi postavili kao kriterij za razlikovanje panjača od visoke šume: postanak (iz sjemena, ili tjeranjem iz panja). Šumarstvo je do tada bilo usko vezano s poljodjelstvom. Tek napredkom poljodjelstva oslobodilo se šumarstvo mnogih tereta. Inten zivnije stajsko timarenje, povećani uzgoj krm nog bilja, uzgoj krumpira i si. doveli su do osamostaljenja poljodjelstva, a uslijed toga stvorila se mogućnost i šumarstvu da krene novim putovima. U tome pogledu išlo mu je sve više u prilog i oslobađanje, od servituta. Početkom 19. stoljeća počela se u Srednjoj Evropi više osjećati potreba uzgoja građevnog drva. U vezi s time započelo se pretvorbom pa njača u visoke šume. Takvih pokušaja bilo je 1 sredinom 18. stoljeća. S w i p p a c h spomi nje prvu ovakvu pretvorbu kod Kapplera 1776. godine. Značajno je, da su Rimljani — prema C a ton u bili mišljenja, da su panjače najuno sniji šumsko-gospodarski oblik. Plinij e je držao, da hrastove i kestenove panjače to više odbacuju koristi, što se češće sijeku. Ispravne poglede u ovom pitanju unio je tek početkom 19. stoljeća G. L. Hartig i iza njega C o 11 a. Oni su dokazali, da se u visokoj šumi producira više i tehničkog drva i drvne mase uopće nego u panjačama. To je bio jedan od važnih Bi I ješke razloga, da su se u Njemačkoj počele pretvarati panjače i srednje šume u visoke šume. Autor se u ovoj knjizi vrlo obširno ba:vi pitanjima, koja dolaze u obzir kod pretvorbe panjača u visoke šume. Iznio je razne sisteme rada iz ovog područja, koji se temelje na šumsko- uzgojnim, obrambenim, gospodarskimuređajnim zasadama. Osim toga opisao je razne načine pretvorbe. Posebno je obradio metode, koje se poduzimlju naglijim zahvatom u sastojinu fčiste sječe, krčenje i pošumljiVavanje), a zatim metode, koje se poduzimlju tiž postepeni zahvat u sastojinu i prirodno pb:mlađenje. Opisao je nadalje i metodu pretvorbe panjača u srednje šume, a zatim u visoke šume. Ovom prilikom autor češće naglašava potrebu uzgoja mješovitih sastojina. Ističe, da kod pretvorbe valja odabrati vrste, koje dobro popravljaju tlo, odnosno vrste, koje će se međusobno gledom na tlo i gledom na svjetlo, kao i gledom na uzgoj što vrednijeg tehničkog drva međusobno dobro podpomagati. U zaključnim napomenama upozorava autor na oprezan postupak kod pretvorbe panjača u visoke šume. Ističe, da stojbini odgovarajuća četinjava šuma ili mješovita lisnata i četinjava visoka šuma može da producira mnogo više, često dvostruko drvne mase, nego srednja ili izdanačka šuma. Razlike su u tome pogledu još veće gledom na novčani prihod. Kod lisnatih visokih šuma nije uvijek tome tako. Ima visokih lisnatih šuma, koje daju tek toliko ili kadšto i manje drvne mase od srednje šume ili panjače. Napominje, da je u novije doba utvrđeno u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, da se iz panjača razmjerno brzo dobiva najpođesnije drvo i drvni ugljen za plinske generatore. To je od velike važnosti za namicanje goriva za eksplozivne motore. Tu autor ističe i bojazan, da će u nekim evropskim državama (Njemačka i Švicarska) nestati panjača radi naglog pretvaranja u´ visoke šume, a s time da će nestati i šuma s obiljem raznolikih vrsta drvega, u kojoj živi razna korisna fauna. Radi toga autor smatra vrlo korisnim, da se u svakom većemi šumskom gospodarstvu ima i srednjih šuma, koje će služiti za dobivanje građe i sitnog materijala. Držimo, međutim, da se kod ovih pitanja ne smije nikada pustiti iz viđa činjenica, da se visokom šumom najbolje iskorišćuje snaga tla i da se takvim gospodarenjem dobivaju najveće drvne mase. Visokim uzgojem moguće je trajno održati šumsko tlo u punoj njegovoj produkcionoj snazi. Osim toga samo su visoke šume podesne za gomilanje većih drvnih rezerva, a te su svako mnarodu neop-hodno potrebne. Dr. M. Anić. SUMA I POLJODJELSTVO O neposrednim dokaznim ispitivanjima utjecaja šume na klimatske činbenike zabilježeno je uŠumarskom listu iz 1940. godine (broj 11. u bilješci »Suma i klimatski činbenici«), a o utjecaju šume na poljodjelstvo, odnosno na uzgoj krumpira,, u Šumarskom listu iz 1939. godine (u br. 2. u bilješci »Bolest sušenja krumpira i povoljan utjecaj šume«). Pored ovog neposredno dokaznog, materijala, nalazi se i drugi. Spomenut ćemo dva primjera, oba iz Sjeveroameričkih udruženih država. Poznati pisac A. Z i s c h k a u svojoj knjizi »W issenschaft bricht Monopole« (izdanje iz kolovoza 1940. god. t. j . 171. — 200. hiljada) prikazujući »borbu Europe protiv gladi« spominje se loše posljedice velikih žitnih polja država Moritana, Wyoming i Colorado u USA, koja su nastala za vrijeme prvog svjetskog rata krčenjem šuma te obradbom do tada tvrdom i visokom travom obraslih stepa; spominje velika uništavanja orkana 1934. god., kao i ogromnih poplava rijeka Mississippi 126 |