DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 31     <-- 31 -->        PDF

2. ovogodišnji broj donosi članke: Sto moUklanj/
anje životinjskih Iješina
ramo poduzeti da podignemo ni(
Dr F. V.).
ski lov (Ing. Z. Turkalj), te Prilog ureZnačajan
je članak Dr. I. K r u š i ć a, predđivanju
lovišta za divljač niskog sjednika Hrvatskog veterinarskog društva. Naša
lov a (Ing. R. Chylak). U ovom broju donijet staleška svijest i naša etika, u kojem između
je i izvadak zapisnika 47. godišnje skupštine ostalog piše: »...borb a za novo g čo Hrvatskog
društva za gajenje lova i ribarstva. vjek a i novukultur u nije problem
Urednik Vjesnika jest Ing. Iv o Ceović . progresa tehnike i ostalih prirodnih znanosti,
već je to prije svega problem


Veterinarski vjesnik br. 1. i 2. Veterinarski etički : kultura intelekta, izgradnja karakvjesnik
glasilo je Hrvatskog veterinarskog drutera
i postavljanje novog čovjeka na pravo
štva. Veterinarski vjesnik uređuje poseban odmjesto.
Jer danas nego ikada više trebamo jabor,
kojem je na čelu glavni urednik Dr. Mirko kih selektivnih jedinica, trebamo intelektualnih


Francetić. Vjesnik izlazi 18. godinu — Povođa,
no još možda više trebamo moralred
dijela u kojem se donose originalna sunih
autoriteta.«
radnja, vrlo dobro teoriju s praksom povezuje


Vrijedno je zabilježiti i ove navod e o


dio časopisa »Referati«. U ovom je naime, di


koz i (Dr. Ilančić o prikazu >Broj domaćih


jelu prema pojedinim disciplinama
veterine iz


životinja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i sto


nijet kratak prikaz radova i priloga u raznim


čarstvo u Europi«), a koji glase: »Po broju


veterinarskim časopisima, te tako svaki vetekoza
stoji Hrvatska razmjerno bolje od prorinar
imade širok pregled radova na veterinarsjeka
svih evropskih zemalja. U cijeloj Europi
skom polju. živi oko 25 milijuna koza. od čega otpada na
Hrvatsku 566.916 grla ili 2,28% evropskog


1. broj donosi među ostalim ove članke:
broja. Na 100 stanovnika ima u Europi 4,7 koza,


Naša staleška svijest i naša eti


a u Hrvatskoj oko 10 komada. Na 1 km´ ima


k a (Dr. I. Krušić), O konju slavonske


Europa 2,18. a Hrvatska 5.59 koza. Dakle vi


pasmine (Dr. Z. Benčević), Parafitna


dimo, da Hrvatska razmjerno pre


enzootija kanarinaca (Dr. J. Spala


ma svome broju stanovništva


tin), kao i prikaz o broju domaćih životinja u imade dva puta više, a prema poNezavisnoj
Državi Hrvatskoj i stočarstva u vršini skoro tri puta više koza
Europi. nego u prosjeku cijela Europa,
Iz 2. broja navodimo članke Dobre i ali to je zapravo slabo utješan


loše strane potkivanja konja s
rezultat, nego dokaz našeg siromaštva i
dosta zaostalih gospodarskih prilika.« P.


gumenim prečkom (I. Ručević), te


Dr. J. Papaioannou:


DEB AUSSCHLAGWALD, BESONDERS IN EUROPA, UND SEINE UMFORMUNG
IN HOCHWALD


II.
Band, III. Teil: Die Umformung des Ausschlagwaldes in Hochwald, Saloniki 1938, s. 279.
U dodatku 54 fotografije.
U ovoj knjizi autor je svestrano obradio pi5.
i 6. stoljeću panjače su sječene u ophodnji
tanje pretvorbe panjača u visoku šumu. Osvrod
3-—10 godina, i to za kolje, letve, gorivo i
nuo se kod toga na srednjoevropske prilike, slično. Panjače za kolje, »silvae palaris«, imale
gdje su do sada obavljene obsežne pretvorbe su veliku važnost još od rimskog doba pa do
ove vrste. u srednji vijek. Prema P 1 i n i j u kestenove


i hrastove panjače sjekle su se u
ophodnji od


Interesantni su historijski podatci, koje je


8—11 godina.


autor ovdje objelodanio o evropskim šumama.
Odatle vidimo, da se pojam visokih šuma i Sume kraljeva i plemića, koje se od 7.—12.
pojam panjača lučio zapravo još za rimsko vijeka nazivlju »forestae«, bile su u glavnom
doba. Rimljani su pod nazivom »silvae minu-visoke i služile su samo za lov i žirenje. Hrast,
tae« U pučkom govoru, odnosno »silvae cae-bukva, kesten i divlje voćke bile su u tim šuduae
« u spisima označavali panjače za dobimama
u osobitoj cijeni radi žirenja. U takvim
vanje ogrjevnog drva, a nazivom »silvae ma-šumama dolazilo je u obzir za sječu samo dr-.
teriae« šume, iz kojih se dobivalo građevno veće »sine fructu«.
drvo, te u kojima se pašarilo i žirilo. Pandekta


U sudskim ispravama iz 13. stoljeća razli


od Justiniana u 6. stoljeću preuzela su


kuje se u Njemačkoj »Hoher Wald« od »Rode


iz rimskog zakonodavstva propise za »sulvae


wald«. Kasnije isprave razlikuju »Baum


caeduae«. Prema tim propisima »usufructua


walder« od »Abhauende Walder«. U to doba


rius« imao je pravo sjeći u ovakvim šumama


formira se postepeno poseban uzgojni oblik,


potrebno drvo. U visokim šumama mogao je


u kojem se kombinira uzgoj građevnog drva


samo podkresivati, a ne sjeći stabla. Prihodi od


s uzgojem drva za ogrjev. Tako se već kon


panjača zovu se u pandektama »fructus«, dakle


cem srednjeg vijeka luče prilično jasno u šu


jednako kao i prihodi od polja i vinograda, t.


marskim propisima pojmovi »Niederwald« od


j . prihodi, koji teku redovno.
»]V[ittelwald«.


U rimsko doba panjača je bilo manje i naPrvo
gospodarenje u obliku panjače spo


lazile su se uz sela i rubove visokih šuma,
minje se u Njemačkoj 1359. god., i to u držav


koje su imale u glavnom prašumski izgled. U
noj šumi u Erfurtu. U 15. stoljeću spominje


125