DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 26     <-- 26 -->        PDF

žnja s^eća, jer trgovaca ima više. Zadruga, uostalom, i ne mora prodati drvo odmah,
jjego čeka povoljnije prilike, a svojim članovima daje dotle jeftine zajmove ili predujmove
za. drvo, koje zadrugari dovoze na zadružno skladište.


Mali šumoposjednik, koji ima posla samo sa seoskim prekupcem ne zna nikada
pravu cijenu svojim šumskim proizvodima. To naročito vrijedi za tehničko drvo,
na kojemu seljak najviše gubi, jer mu ne zna pravu vrijednost I ne samo da ne
zna pravo p´rocjeniti vrijednost tehničkog drveta, nego često ne zna ni to, koje je
drvo za tehničku građu sposobno, a koje nije, a često ga ne zna niti izraditi u
sortimente, kakvi se traže. Za to obično mnogo vrijednog tehničkog drveta propada,
jer ga seljak izi´adi u ogrjevno drvo, a ako ga i preradi kao tehničko drvo,
trgovac obično nastoji, da ga ne preuzme kao takvo nego kao drvo za ogrjev. Međutim
trgovac i takvo loše izrađeno tehničko drvo redovito unekoliko preradi i prodaje
ga kao tehničko drvo, dok je seljaku platio — drvo za ogjev. Ukratko rečeno,
seljak je redovno prikraćen. U tome se zapravo i sastoji skoro sva
naša trgovina drvetom na selu i sve o ri e velike zarade od
t a k V e t r g 0 V i n e.


Pruža li šumska zadruga u tom pogledu kakve prednosti i povoljnije uslove
prodaje? Dakako da pruža. Istina je, ni,, zadruga ne će preuzeti kakvugod robu kao
tehničko drvo, ali će u svakom slučaju svoga zadrugara dobronamjerno uputiti,
kako moraju biti izrađeni proizvodi za trgovinu. Preda li zadrugar ispravnu tehničku
robu, zadruga će mu tu robu i platiti kao tehničko drvo. Zadruga obično dobiva
od tvrdke, kojoj drvo prodaje, točne upute i uslove, kako se ima dotična roba
izraditi, pa će ona te upute dati i svojim članovima. Zadrugari na taj; način pomalo
stiču znanje i praksu, kako se pojedini trgovački drvni artikli izrađuju, što
je u trgovačkom pogledu od velike važnosti. Oni počinju s drvom štediti, prosuđujući
dobro, kako će izraditi svaki pojedini komadć drveta, te bi on dao što veću
Ijorist i imao što bolju cijenu. Neupućenost našega seljaka u tim poslovima pokazuje
nam ovaj primjer: t´rij.e nekoliko godina u jednom kotaru u istočnom dijelu
Države, prodao je jedan seljak nekom »orašaru« 3 kub. m. orahovih trupaca za
300 dinara. Orasi su bili, međutim, posječeni bez predhodnog odobrenja i bez izvoznice,
pa su ih shodno postojećim propisima organi oblasti zaplijenili i na javnoj
dražbi prodalil Trupce je kupio brat dotičnog trgovca i platio za njih 3.800
dinara.. I još je uvijek na njima dobro zaslužio, dok se je siromah seljak za kukavnih
300 dinara, u nevolji i nuždi, lišio možda najljepših i najplodnijih orahovih
stabala.


. Time, što zadruga isplaćuje svome članu za izrađeno tehničko drvo pravu i


punu cijenu, dobiva zadrugar pravilan sud o vrijednosti svoje robe i stiče uvjere


nje, kako njegov posao, dok je pošten i savjestan, nalazi i poštenu i pravednu na


gradu. To čuvstvo i taj osjećaj podstrekava ga, da proizvodi samo robu najbolje


kvalitete, jer će zadruga, kako ne bi pokvarila svoj ugled i izgubila tržište, pre


uzeti od njega samo ispravnu robu. Zadruga će svoje članove uvijek, dobro


namjerno upozoriti na sve eventualne nedostatke i mane na proizvedenim proizvo


dima, te će neispravnu robu vratiti vlasniku da je popravi. Trgovac obično ne radi


tako, štoviše, u njegovom je interesu, da preuzme loše izrađenu robu za jeftiniju


cijenu, da je prida .sam popravi i proda mnogo skuplje — kao ispravnu.


.,_ (Svršit će.se.) . , ,


^


120