DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 25 <-- 25 --> PDF |
nih državnih i nedržavnih ureda, a firma za ona ista drva, za koja je proizvođač šumoposjednik dobio 60 Kn, u svojim poslovnim knjigama knjiži primitak od 120 Kn i više po 1 pr. m. Dok je drvo putovalo od proizvođača-šumoposjednika do potrošača, porasla mu je cijena za lOO^/o, a svu tu razliku u cijeni strpali su u svoj džep razni posrednici, dok su najgore prošli proizvođač i potrošač. Može se prigovoriti, da seljak i onako nije u stanju naći potrošača za svoja drva, ali što ne može jedan mali šumoposjednik sam, može šumsk a zadruga . Ona preuzima drva od svojih zadrugara te ih prodaje izravno ili velikom drvar- Sikom trgovcu ili potrošačima. Šumoposjednik, odnosno zadrugar, dobije u tom slučaju za svoja drva ne samo 60 Kn nego i više. Od posrednika mogu se, uostalom, zaštititi i sami potrošači tako, da. u većim miestima osnuju potrošačk e zadruge , koje osim ostalih životnih namirnica nabavljaju i ogrjevna drva te ih prodavaju svojim članovima po cijeni, koju su i same platile. Šumska zadruga, koja ima na prodaju ogrjevno drvo, može ista prodati izravno dotičnoj potrpšačkoj zadruzi. Tako dolazi na svoj račun i proizvođačšumoposjednik i potrošač-kupac. Proizvođač može na taj način svoja drva nešto skuplje prodati, a i potrošač plaća za njih mnogo manje, nego bi platio, da ih je morao kupiti preko trgovca posrednika. Mali šumoposjednik prodaje drvo obično samo onda, kada mu nužno treba novac za kakvu gospodarsku potrebu ili za uplatu dužnog poreza ili kakvog duga. Nu, dešava se obično u takvim slučajevima, namjerno ili nenamjerno, da baš onda nema u selu nijednog prekupca, komu bi mogao drvo prodati, a ako takav i postoji, on mu plaća za drvo minimalnu cijenu. Seljak je, dakako, u takvom slučaju prisiljen prodati drvo bilo po što, jer drži da je bolje i to, nego pozajmiti novac od seoskog lihvara. Lihvarstvo je, međutim, i jedno i drugo, i ne zna se, koje je gore i nepoštenije. U ovom je slučaju seljak ovisan posve od seoskog prekupca, jer on određuje ne samo cijenu njegovim drvima, nego i vrijeme, kada ih može prodati. A to vrijeme mora, u svakom slučaju, odgovarati samo prekupcu. Od toga je, međutim, zaštićen mali šumoposjednik, koji je udružen u šumskoj zadruzi. Šumska zadruga ima svoje skladište drvnih proizvoda te prima od svojih članova drvo u svako doba godine, a članovima isplaćuje za ta drva stanoviti predujam, koji je redovno nešto manji od poznate minimalne tržne cijene u dotičnom mjestu. Ostatak isplaćuje zadrugarima, kada drvo proda. Tako se zadrugar ne treba brinuti o tome, kada će i dali će moći svoje drvo prodati, jer mu ih zadruga prima u svako doba godine i daje mu za njih uvijek pravu protuvrijednost, jer zadruga ne obstoji zato, da izrabljuje i iskorišćuje njegovu nevolju, nego da mu u nevolji pomogne. Drva predana na zadružno skladište zadruga ne mora odmah prodati, nego čeka dok se pruži najpovoljnija prilika za prodaju, a zadrugari tim odlaganjem prodaje ipak nisu oštećeni, jer im zadruga odmah isplaćuje jedan dio od vrijednosti predatih drva. Nevolje i nesreće događaju se često u našim selima: poplave, grad, suša, bolesti i slično. Sirotinja kuka i ne zna kako da si pomogne. Jedini spas i izlaz je često mala šumica, u kojoj ima još nešto drveta za prodaju. I sijekii se možda posljednja stabla za prodaju, da se dobivenim novcem ublaži barem donekle bijeda i neimaština. Nu čim više narod strada, čim u narodu ima više nevolje, tim više razni narodni paraziti i »dobrotvori« prave bolje poslove. U takvoj prilici trgovac odnosno prekupac može birati, od koga će i po što će kupiti drvo — svakako u prvom redu od onih, koji daju najjeftinije— a" to je redovito najveća sirotinja. Istina, ovo se može dogoditi malom šumoposjedniku i u normalnim prilikama, a ne samo za vrijeme kakvih nesreća. Sto ima više onih, koji nude robu na prodaju, to je prekupcima lakše obarati cijene. Ali se to ne može tako lako dogoditi, ako u mjestu postoji šumska zadruga. Na mjesto mnogobrojnih šumoposjednika nastupa tamo kao ponuđač samo zadruga, pa trgovci ne mogu tako lako obarati cijene, jer zadrugari u tom slučaju nemaju konkurenata. Svi su oni udruženi u zadruzi i mjesto njih kao ponuđač i prodavalac nastupa zadruga, koja za volju trgovčeve odnosno prekupčeve zarade ne će obarati^cijene proizvodima svojih zadrugara. Ne kupi li drvo jedan trgovac, naći će se""drugi, ili će zadruga prodati drvo izravno potrošačima. Tu je zadruga u mnogo boljem i povoljnijem položaju, nego trgovci, jer u ovakvom slučaju postoji samo jedan ponuđač, dok je potra 119 |