DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 24     <-- 24 -->        PDF

osnivanjem šumskih zadruga. Udruženi vlasnici šuma mogu na veću površinu lakše


postaviti zajedničkog čuvara, jer ga plaćaju svi udruženi šumoposjednici zajedno,


slabo ili nikakvo čuvanje šuma djeluje vrlo loše na narod i u odgojnom pogledu,


jer narod i nehotice stiče uvjerenje, da se u šumi može i smije krasti i da to uopće


i nije nikakva krađa.


U šumskom su gospodarstvu stručni savjeti veoma potrebni, jer je gospodare


nje sa šumom razmjerno vrlo složeno. Mnogi se radovi kod racionalnog šumskog


gospodarenja ne mogu ni zamisliti bez stručnjaka. Zato svi veći posebnički šumski


posjedi imaju svoju stručnu upravu. No odakle stručnjak maloposjedniku, koji nije


u stanju plaćati ni čuvara za svoju šumu? U zadruzi mogu i mali posjednici imati


stručnjaka pa prema tome imaju i sve koristi, koje donosi stručna uprava.


Među važnim problemima u našem šumarstvu dolazi na jedno od prvih mjesta
problem pošumljavanja Krša i goleti. Oodredbama §§ 92. do
105´. Zakona o šumama predviđa se put za rješavanje ovoga problema. Međutim,
uspjeha nema mnogo. Pokraj drugih, razloga — treba istaći komplikovani administrativni
postupak, nedostatak potrebnih novčanih sredstava (»Fond za pošumljavanje
« upotrebljavao se je često više za sve drugo, nego za stvarno pošumljavanje)
neznatni broj praktičnih stručnjaka za pošumljavanje a onda i razne druge opravdane
i neopravdane smetnje, zbog čega za prošlih dvadeset godina nije pošumljeno
ni 10.000 hektara, a imamo ih, sigurno, oko 1 milijun hektara! Sve ogromne površine
starih nepošumljenih čistina, paljevina. Krša i goleti, koje sigurno pokazuju
kulturnu zaostalost, potrebno je ipak prije ili kasnije privesti kulturi. Država već
preko 50 godina radi intenzivnije na tome, ali, kako vidimo, bez vidnog uspjeha,
odnosno taj rad napreduje tako sporo, te se uspjeh jedva i primjećuje. Treba dakle
tražiti druge puteve za rješenje ovoga problema. Sve radove oko pošumljavanja
ovih golemih kompleksa možda bi bilo najuspješnije organizirati uz pomoć Države,
putem šumskih zadruga, kojima bi takve površine trebalo predati u vlasništvo
pod uslovom, da ih u određenom roku pošume. Ovo je, međutim, specijalni
problem, koji ne spada samo u oblast šumsko-gospodarske politike, nego još više
u oblast agrarne i opće socijalne politike.


Sve do sada spomenute prednosti zadružnog šumskog gospodarenja odnose se
skoro isključivo na male šumske posjede, jer se na velikim posjedima može racionalno
gospodariti i bez udruživanja u zadruge. Postavljanje zajedničkog stručnog
upravitelja, zajedničkog čuvara kao i zajednička izgradnja puteva može se, međutim,
sa uspjehom primjenjivati i na veće posjede.


Najvidniji uspjeh zadružnog šumskog gospodarenja može se, ipak, očekivati u
oblasti šumske trgovine i industrije, gdje se koristima šumskog zadrugarstva mogu
koristiti i veliki šumski posjedi bez obzira na kategoriju vlasništva. Ni u šumskom
gospodarstvu nije važno samo to, da se postigne što veća kvantitativna i kvalitativna
proizvodnja, nego je možda važnije, mogu U se šumski proizvodi dobro prodati.
Kod šumskog zadrugarstva odlučuje i to: da li se šumski proizvodi mogu prodati
bez mnogobrojnih posrednika.


Poznato je, da mali šumo-posjedniei kod prodaje svojih proizvoda ne mogu
izbjeći mnogobrojne posrednike, jer seljak prodaje svoju robu veoma često raznim
seoskim prekupcima i spekulantima, koji rade samo sa sigurnim dobitkom i
bez ikakvog rizika. Posrednika za prodaju šumskih proizvoda ima skoro svako kotarsko
mjesto, a gdje ima više šuma, ima ih i više. Firme, kojima takvi posrednici
prodaju drvo, odpremaju ga dalje ili potrošačima u gradovima ili, redovno u većim
količinama, u inozemstvo. Kako je s ogrjevnim drvetom, tako je i s ostalim
šumskim proizvodima. Svi posrednici od proizvađača-šumoposjednika pa do potrošača-
građanina nastoje kod toga što više zaraditi. Seljak-šumoposjednik proda, primjerice,
prekupcu ogrjevno drvo za 60 Kn pr. m., a ovaj ih dalje prodaje trgovcu
u gradu za 70 Kn po pr. m. Nakon preslaganja i raznih drugih trgovačkih poslovnih
manipulacija trgovac prodaje ta ista drva nekoj trećoj firmi po 90 Kn. Tu dolazi i
opet do ponovnog preslaganja i.još vještije poslovne manipulacije — i drva odlaze
konačno ili u inozemstvo ili u nezasijtne i mnogobrojne peći gradskih stanova i raz


118