DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Sasvim su drukčiji uslovi gospodarenia, ako se mali posjedi udruže u šumsku zadrugu. Ovakovim udruženjem u svrhu zajedničkog šumskog gospodarenja dobije se gospodarska cjelina recimo od 600 i više hektara. Tu više nije potrebno vršiti sječu svake godine na cijeloj površini i sjeći stabla bez obzira na njihove dimenzije. Na ovako velikoj površini može se lakše regulirati i paša. Dijelovi šume, koji su bliže naselju, izluče se za pašu. U ovakvoj zadružnoj šumi može se lako urediti i racionalno iskorišćavanje listinca (stelje), što je naročito važno za krajeve, koji imaju premalo slame a bave se stočarstvom. Racionalno iskorišćavanje listinca moguće je samo na većim površinama. Na udruženom šumskom posjedu može se povećati i kvalitativni i kvantitativni prirast na drvnoj masi. U navedenom primjeru ostaje nam, primjerice, poslije izlučenja pašnjačke površine još uvijek .400 do 450 hektara šumske površine, na kojoj se može voditi racionalno i trajno gospodarenje. Zahvaljujući tome, što udruženi mali šumski posjedi u pogledu gospodarenja predstavljaju jednu gospodarsku cjelinu te kao takvi imaju zapravo karakter velikog šumskog posjeda, može se u takvim šumama ophodnja znatno povisiti, odnosno niski šumski uzgoj pretvoriti u visoki, i tako postići dimenzije, koje će odgovarati kako potrebama seljačkog gospodarstva, tako i potrebama drvnog tržišta. Time će se znatno povećati i kvantitativni i kvalitativni prirast na drvnoj masi. Obzirom na m´ogućnost visokog šumskog uzgoja, veće ophodnje i racionalnijeg gospodarenja uopće, postizavaju se u zadružnim šumama veći i bolji glavni i nuzgredni prihodi, koji se više približuju potrebama radrugara, a time se ujedno stvaraju, barem donekle, i uslovi za potrajnost šumskog gospodarenja, što je na malim šumskim posjedima skoro nemoguće. Uzgajanje lijepih i vrijednih stabala za tehničku upotrebu na malim šumskim posjedima skoro je nemoguće. U takvim šumama moguć je redovno samo niski šumski uzgoj. Ova okolnost ograničuje u niskina šumama i izbot- vrsta drveća. Poznato je, međutim, da jaku izbojnu snagu imaju redovno manje vrijedne vrste, pa je, prema tome, i zbog toga na malim šumskim posjedima teško uzgajati vrednije vrste. Poznato je, da naše šume, naročito one u Bosni i Lici, imaju vrlo malo dobrih puteva, pa je to i glavni uzrok relativno niskoj šumskoj pristojbi, koja se postizava u tim šumama. Veleobrtna šumska poduzeća pomažu si tako, da postavljaju u tim šumama privremena i prenosna šumska prometila: šumske željeznice i žicare, koje mogu prenositi iz jednog područja u drugo. Na taj način mnoge bivše prašume, i pokraj toga što se u njima vrši eksploatacija, ostaju i dalje neprohodne i nepristupačne, kad se završi eksploatacija u njima. Sumoposjednici, udruženi u šumskoj zadruzi, lakše će naći sredstava i načina za izgradnju potrebnih puteva, nego pojedinci. Izgradnjom puteva povisuje se znatno i vrijednost šume, jer bez puteva mnogo drvnog materijala u šumi propada i istrune. Iskorišćuju se samo bliži predjeli, i to redovno više, nego je dopušteno, a udaljeniji, do kojih ne vode putevi, ostaju neiskorišćeni i skoro bez ikakve vrijednosti. Za drvo iz šuma s dobrim putevima lako se nađu i kupci, jer su troškovi izvoza mnogo manji, pa je prema tome i čista dobit mnogo veća. Bez dobrih šumskih puteva nemoguće je i racionalno šumsko gospodarenje, jer je pristup do šume vrlo težak, a do nekih predjela uopće nemoguć. Putevi olakšavaju upravu i čuvanje šuma, izvršenje uzgojnih i drugih gospodarskih mjera kao i nadzor nad tim radovima, bez kojih se racionalno šumsko gospodarenje ne da ni zamisliti. Mnoge prijeko potrebne prorede i čišćenja . šuma nemoguće je provesti samo zbog pomanjkanja puteva, jer se izvoz ovog sit-| nog materijala lošim putevima redovno ne isplati. Gdje ima državnih i komunalnih šuma, tamo posebničke, seljačke šume nisu toliko izvržene bespravnim sječama, kao državne i komunalne. Nema li međutim, nigdje u blizini ni državnih ni komunalnih šuma, gotovo nije moguće seljačke šume zaštititi odnosno sačuvati. Naročito je to nemoguće, ako je šuma udaljena od ostalog seljakovog posjeda. Seljak sam nije u stanju postaviti za svoju šumu čuvara, jer ga ne može platiti. Zato se vlasnik ovakve šume radije odlučuje, da šumu posječe, makar to inače ne bi činio, jer drži, da je bolje, te je posiječe on sarp, nego neko drugi. Ova loša strana malog šumskog posjeda dade se odstraniti samo 117 |