DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1942 str. 22 <-- 22 --> PDF |
sobno zajedničkim interesima i zajedničkim nastojanjima, da jedan drugome uzajamno moralno i materijalno pomažu. Kao glavni razlog osnivanja seljačkih zadruga u cilju promicanja poljskog gospodarstva ističe se naročito to, da je mali seljački posjed sam za sebe premaleno priradno poduzeće, te bi se moglo uspješno takmičiti sa sličnim velikim poduzećima. Ako to važi za poljoprivredu, onda je taj momenat kod šumskog gospodarstva još važniji, jer je racionalno i trajno šumsko gospodarenje na malim šumskim posjedima redovno nemoguće. U poljskom gospodarstvu mogu se loše strane malog Dosje´da donekle ublažiti ili gasvim ukloniti, primjerice poboljšnim mjerama, boljom obradom tla, đubrenjem, smišljenim plodoredom i drugim — što je kod šumskog gospodarstva redovno vrlo teško. Prednosti zadružnog šumskog gospodarenia obuhvata ju male šumske pojednike, seljake, koji su u dosadašnjem načinu zajedničkog šumskog gospodarenja imali loše iskustvo. Svrha racionalnog šumskog gospodarenia sastoji u glavnom u tome, kako bi se gospodarenjem postigao što veći, što trajniji i što sigurniji prihod. Trajnost i stalnost toga prihoda vezana je uz potrajho šumsko gospodarenie, a ono se mož«; postići i vršiti samo na većim šumskim površinama. Trajno svakogodišnje iskorišćavanie malih šumskih površina dovodi prije ili kasnije do podpunog iscrpljenja tla. To se naročito lako događa na malim seljačkim šumskim posjedima, koji ne služe samo za proizvodniu drveta, nego i za drugo, što je često i mnogo važnije, a to ie prije svega paša, žir, lisnik i listinac. Da bi se izbieglo iscrplienje tla, koje dolazi kao posljedica svakogodišnjeg iskorišćavanja, morale bi se male površine iskorišćavati periodički, svake pete ili svake desete godijie. To, međutim, u seljačkom gospodarstvu redovito niie moguće. Seljački šumski posjedi redovno imaju površinu od 1 do 5 hektara. Jedno osrednje seljačko gospodarstvo treba godišnje oko 10 kub. m ogrjevnog i sitnog tehničkog drveta. Svako takvo gospodarstvo ima nadalje 2 do 4 komada krupne i 10 do 20 i više komada sitne stoke. Stoka treba pašu. lisnik, stelju itd. i to svake godine, pa seljak treba odlučiti: ili će udovoljiti načelima racionalnog i trajnog šumskog gospodarenja, ili svojim neodgodivim potrebama. Njegov izbor nije teško pogoditi. On će redovno odlučiti ovo drugo. Osnova njegovog šumskog gospodarenia redovno ie vrlo primitivna i iednostavna. Količinu godišnjeg šumskog prihoda on određuie prema količini svojih potreba, a ne prema veličini prirasta šume i produktivnosti zemljišta. Ne pita on, da li je niegova šuma, koja iznosi često jedva kojih 2—3 hektara ili još i manje, u stanju svake godine traino podmirivati svu njegovu godišnju potrebu na drvu. On sječe redovno svake godine toliko, koliko mu treba, dakle vrlo često, gotovo uvijek više od godišnieg prirasta. Od ranog proljeća do kasne jeseni njegova je stoka redovno više u šumi nego u staji. On, redovno, ne pita, da li se na površini od 2—3 hektara može bez štete po uzgoj šume i proizvodnu sposobnost zemliišta napasivati traino svake godine četiri i više komada stoke. Listinac, kolikogod ga ima. vrlo često ne ostavlia u šumi, da vrati tlu njegove hranljive sastojke, nego ga pobere. A to je sve za to, što mu sve to treba u njegovom gospodarstvu. Posljedicu ovakvog gospodarenja opažamo, na žalost, .svuda, gdje je seljak radi podmirenia potreba upućen samo na svoiu vlastitu šumu. Na takvim površinama redovno nestaie brzo šume. Naipriie se sijeku jača i vrednija stabla, onda sve slabiia i slabija, dok na koncu ostaju samo rijetki i kržljavi grmovi gloga, Ijeske, borovice, žutikovine i ostalog šikarastog drveća, a na nosve iscrplienom tlu pojavljuju se razne mahovine, borovnica, paprati i vrijesak. Sume pomalo nestaje, a na njezinom mjestu nastaju vrištine, šikare i goleti. Možemo sigurno tvrditi, da se kod zadružnog gospodarenja mogu odstraniti skoro sve loše posljedice individualnog gospodarenja na maloj površini, ier se udruženjem postižu svi uvjeti za trajno i racionalno šumsko gospodarstvo. Ako se, primierice, udruži oko 200 malih šumskih posieda u šumsku zadrugu, oni će imati zajedno recimo oko 600 hektara. Dok su oni bili neudruženi. svaki ie sjekao stabla, kakva je imao u svojoj šumi, bez obzira na to, da li su bila za sieču ili nisu. Iz godine u godinu siječe sve tanja stabla, dok konačno preranim sječama ne dovede do toga, da u šumi nema više što sjeći, jer je nestalo i posve sitnih stabalaca. Nema više šume, a ostala je u najboljem slučaju šikara. 116 |