DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 5 <-- 5 --> PDF |
darenja. Negdje je potrebna podpunapreorijentacijanačina života. Kako su to radovi, koji zasjecaju u gospodarstvo sela, bujičarstvo u tom području ulazi u djelokrug ministarstva seljačkog gospodarstva. Iz ovih letimičnih pogleda vidimo, da je bujičarska služba u stvari vezana na razne ustanove, ali možemo ustvrditi, da je po načinu svoga rada najuže povezana sa šumarstvom, pa je zato najpovoljnije ako ostane unutar ministarstva šumarstva i rudarstva — uz predpostavku, da je organizacija bujičarske službe provedena u prvom redu u interesu samog bujičarstva. U koliko bi, međutim, u budućnosti sredidbe rijeka, poboljšbe tla i ostali javni radovi tražili jaču povezanost s bujičarstvo m, naročito s obzirom na uskladbu rada i sredstava, naravno je, da će se onda morati tražiti novo riešenje. Unutar ministarstva potrebno je, da bujičarstvo ostane u organskoj vezi s najbližim poslovima. Radi toga je danas uklopljeno kao poseban pododsjek u »Odsjek za pošumljavanje krševa i goleti i uređivanje bujica«. I ako bi, po opsegu posla, bujičarstvo moglo biti samostalan odsjek, kako je to i u drugim državama, ipak je sadanje uklapanje bujičarske službe sa pošumljavanjem u jedan odsjek povoljno, jer su obuhvaćeni u cjelinu koordinirani poslovi. Za sam uspjeh rada je, međutim, od najveće važnosti organizacija bujičarske službe u nižim instancijama. Ona se mora ravnati prema potrebi posla, a taj je ovisan o nizu činbenika. Bujice, gorske brzice, popuzine i ostale tvorbe buj´čnog karaktera izrazito su planinske i brdske pojave vezane na područja izvjesnog geološkog sastava i klimatskih prilika. To su redovito povirja rieka, razni slivovi i kupirani gorski ili brdski predjeli. Na Kršu su to dugodolne, kotline, tokovi kraških rieka i velike vrtače. Drugim riečima bujična područja vezana su strogo na izvjesne predjele. I upravo ta vezanost bujičnih područja na izvjesne krajeve u osnovi odlučuje organizaciju terenske službe. Ako postavimo načelo, da služba mora biti organizirana tako, da bi se mogli ispravno vršiti terenski radovi, a istodobno provađati uskladba rada s uredima, čije djelovanje zasjeca u bujičarske probleme, tada se samo po sebi nameće, da organizacija mora biti provedena prema prilikama bujičnih područja. Bujičarska služba je svladavanje dinamičnih sila u svrhu održanja ravnoteže u planinskim krajevima. Prema tome, ona mora uviek biti u neposrednoj blizini toga djelovanja. Ona mora vršiti izvide, proučavanje prlika pojedinih bujičnih područja, davati priedloge za najvažnije poslove, provoditi izmjere, sastavljati osnove, izvod´ti radove te održavati objekte. Bujičarska služba mora, dalje, obuhvatiti brigu o svim bujičarskim pitanjima stanovitog područja, čuvanja bujičnih područja, redovnu administraciju o stručnim pitanjima sa ostalim uredima itd. Ukratko, ta služba mora obuhvatiti čitav niz pitanja, koja sama po sebi čin e jedn u cje lin u i ako su u pojedmostima vezana na razna ministarstva. Baš ta jedinstvenost i posebnost bujičarske službe, pa onda činjenica, da je ta služba vezana na izvjesne predjele, uvjetuju u izvršnom dijelu njenu potpunu odijeljenost od ostalog šumskog gospodarstva i uprave. Pošto je njezino djelovanje uz to vezano još na čisto prirodne sile elementarnog značaja (prolome oblaka, velike vode, naglo otapanje sniega, itd.), čije djelovanje traži slobodu rada, to služba mora imati i izvjesnu samostalnost i ne smije biti vezana uz ostalu šumarsku službu, kojoj je buj´carstvo tek — sporedna grana. Tim uslovima bi najbolje odgovarali posebni bujičarski uredi, koje bismo mogli nazvati »Sumarsko-tehnički uredi za uređivanje bujica«. Ti bi Liredi mogli biti samostalni i izravno podvrgnuti ministarstvu. Svaki ured bi djelovao na području više župa i bio bi, kako samo ime kaže, tehnički provedbeni organ ministarstva — za bujičarske poslove. Ured bi kao središnjica za svoje područje, piema potrebi posla, obrazovao terenske odrede (sekcije), koje bi vršile radove za 67 |