DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 3 <-- 3 --> PDF |
HRVATSKI ŠUMARSKI LIST GOD. 66. OŽUJAK 1942. Ing. AUGUST HORVAT (Zagreb): O ORGANIZACIJI BUJICARSKE SLUŽBE BEITRAG ZUR ORGANISATION DES VVILĐBACHVERBAUNGDIENSTES. Bujičarstvo je dio hidrotehničke i melioracione službe, koja je s izvjesnim šumarskim poslovima vezana na šumarstvo. Bujičarstvo je dakle sporedna grana šumarske službe, koja je gotovo izdvojena iz opće šumarske djelatnosti. Savezno s time organizaciju bujičarske službe treba provesti prvenstveno prema njezinim potrebama, a tek u drugom redu po smjernicama opće šumsko-gospodarstvene politike. Potonje tek radi uskladbe sa šumarskom službom, na koju je danas vezano i bujičarstvo. Dosadanja organizacija bujičarske službe bila je u sklopu općih upravnih oblasti. Stalo se, naime, na stanovište jedinstva upravnog djelovanja te se nastojalo tim putem provesti uskladbu rada. To rješenje došlo je do izražaja u § 40. zakona o uređenju bujica od 20. veljače 1930. Po tome §-u bili su predviđeni i kod pojedinih banskih uprava osnovani »šumarsko-tehnički odsjeci za uređivanj e buji c a«, koji su izravno ili pomoću »šumsko-tehničkih sekcija za uređivanje bujica« vršili bujičarsku službu. Šumsko tehnički odsjeci bili su predviđeni kao samostalni odsjeci, koji su izravno podvrženi banu. U praksi je samo kod nekih banskih uprava uspjelo osnovati samostalne odsjeke (primjerice u Splitu, Ljubljani i Skoplju), dok su drugdje bujičari bili u sklopu šumarskog odsjeka. Takova organizacija bujičarske službe odgovarala je tadanjim potrebama. Prije se općenito nije polagalo mnogo važnosti na sredidbu rijeka i poboljšbu tla, pa je bujičarstvo imalo gotovo posve sporedno značenje. Bilo je, uglavnom, vezano na manje radove, kojima se sprječavalo štetno djelovanje bujica na prometne veze i na naselja. Današnje stanje postavlja druge zadatke. Mnoga pitanja, koja se dosada nijesu uobće raspravljala, postala su od prvorazredne važnosti. Njihov o rješe nje traži novu organizaciju, čiji oblik mora omogućiti najboljuprovedbupoistavljenagzadatka. 1. Prije nego odgovorimo, koji bi oblik organizacije najbolje odgovarao potrebama bujičarstva, potrebno je, da se osvrnemo na zadatke, koje ima bujičarstvo rješavati u budućnosti. Bujičarstvo je, u užem smislu, obuzdavanje razornog djelovanja bujica te spriječavanie šteta, koje nastaju njihovim izravnim djelovanjem. Uzeto s tog stanovišta, ono je lokalnog značenja — pogotovo ako se uzme, da su tokovi pojedinih bujica jedva koji kilometar dugački, gdje se izravne štete pojavljuju tek na manjim površinama. Međutim, promatranje bujičarstva s toga užeg gledišta već je davno napušteno u svim naprednim zemljama. 65 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Za to treba bujičarstvo i u nas drugčije promatrati. . Naša je zemlja najvećim dijelom gorovita. Prema tome u najvećem svom dijelu podesna za aktivan zahvat žive sile vode, ako su ispunjeni stanoviti uvjeti. Kra j današnje g načina života u tim krajevima i kraj postupka sa zemljištem kod obradbe tla, stvaranje bujica u nekom predjelu je samo p i tanje ge01 OŠkog sasta V a i količ in e oborina u stanovito vrijeme . Mekša i dublja zemljišta su najobičnija podloga bujičnih korita. Naravno, da su takova tla bila podesna i za obradbu. Uništenjem istih smanjuje se obradiva površina u planinama.. Odnošenje materijala u gorske doline i taloženje njegovo na dolinska zemljišta dovodi do dalnjeg umanjenja obradivog tla, jer su ti nanosi šljunka i kamenja redovno nepodesni za obradbu. Posi j edices u jasne: osiromašivanje brđana. Razumljivo je, da to osiromašenje postepeno dovodi u pitanje obstanak žiteljstva u planinama. Cesto je preseljavanje pučanstva, migracija u plodnije krajeve, jedino riješenje. Ne smijemo se zavaravati pomišlju, da su to možda samo rjeđi slučajevi. Naprotiv, to su slučajevi vrlo česti, samo što javnost i nadležne vlasti nisu o njima redovno obavještene. Donošenjem materijala u doline proces nije gotov. Mase materijala, koje su ta] ožene u dolinama kreću dalje. Veće vode odnose ga u nizinske krajeve, gdje zatrpavaju korita rijeka a to onda dovodi do poplava i zamočvarivanja tla. Prema tome sredidbe rijeka i poboljšbe tla (u nizinama) ne mogu biti uspješno izvođene tako dugo, dok nijesu uređene gorske brzice i bujice. Jasno je dakle, da je temelj ni zadatak bujičarstva u širem, narodno-gospodarstvenom pogledu, stvaranje predt´slova za ispravnu sredidbu rijeka i poboljšbu tla u nizinama uklanjanjem ili obuzda vanjem uzroka u planinama. Izvršenje toga zadatka ima ogromno značenje za narodni prirad. Na temelju toga izlazi, da je važnost bujičarske službe daleko veća, nego što izgleda na prvi pogled. Po istaknutom zadatku bujičarstvo jedio hidrotehničke i poboljšben e službe . Savezno s time a s obzirom na upravni sustav nameće se pitanje: u koje ministarstvo valja uklopiti bujičarsku službu? Po svojoj svrsi ona je usko vezana uz javne radove, koji se provode unutar ministarstva prometa i javnih radova. No, kod razmatranja ovoga pitanja ne smije se pustiti s očiju, da su za uspjeh rada odlučna sredstva, način rada te mogućnost provedbe pojedinih zamisli. U tim pitanj´ma bujičarstvo je usko vezano uz šumarstvo, jer mnoge zadatke rješava mjerama, koje se provode unutar nainistarstva šumarstvairudarstva. Bujičarstvo rješava, kako je poznato, postavljene zadatke nizom građevnih i sredidbenih poslova. Građevnim radovima hidrotehničkog značaja nastoji osigurati, u glavnom, one površine, koje su pod neposrednim djelovanjem vode. Melioracionim poslovima stvaraju se uslovi za trajno obuzdavanje razornog djelovanja bujica. Dosad se je taj dio bujičarskih radova sastojao većinom u vezivanju tla pošumljavanjem te u nizu šumarsko-redarstvenih i gospodarstvenih mjera, kojima se propisivalo određene postupke sa šumom ili s površinama, koje su obrasle drvljem. Taj kombinirani način rada u bujičarstvu, koji je u literaturi nazvan »šum a r- skim sustavom uređivanja bujica« (»Das forstliche System der Wildbachverbauung «) mogao se dosad najbolje provoditi unutar šumarske službe. Ne smijemo pri tom zaboraviti, da se bujičarska služba vrši dobrim dijelom u šumovitim krajevima, gdje je postupak sa šumama jedan od bitnih elemenata u radu oko uređivanja bujica. Međutim, bujičarstvo mora provoditi svoj rad i u gusto naseljenim predjelima, gdje pučanstvo svojim načinom života stvara preduslove za stvaranje bujica. Tu se nameću sasvim drugi problemi. U takovim krajevima ne može se osiguranje tla i ostale preventivne mjere provoditi samo šumsko-uzgojnim i šumsko - redarstvenim mjerama. Tu treba zemljišta gospodarstvenim mjerama osigurati od djelovanja vode. Cesto puta su potrebni jači zahvati u dosadanji način gospo 66 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 5 <-- 5 --> PDF |
darenja. Negdje je potrebna podpunapreorijentacijanačina života. Kako su to radovi, koji zasjecaju u gospodarstvo sela, bujičarstvo u tom području ulazi u djelokrug ministarstva seljačkog gospodarstva. Iz ovih letimičnih pogleda vidimo, da je bujičarska služba u stvari vezana na razne ustanove, ali možemo ustvrditi, da je po načinu svoga rada najuže povezana sa šumarstvom, pa je zato najpovoljnije ako ostane unutar ministarstva šumarstva i rudarstva — uz predpostavku, da je organizacija bujičarske službe provedena u prvom redu u interesu samog bujičarstva. U koliko bi, međutim, u budućnosti sredidbe rijeka, poboljšbe tla i ostali javni radovi tražili jaču povezanost s bujičarstvo m, naročito s obzirom na uskladbu rada i sredstava, naravno je, da će se onda morati tražiti novo riešenje. Unutar ministarstva potrebno je, da bujičarstvo ostane u organskoj vezi s najbližim poslovima. Radi toga je danas uklopljeno kao poseban pododsjek u »Odsjek za pošumljavanje krševa i goleti i uređivanje bujica«. I ako bi, po opsegu posla, bujičarstvo moglo biti samostalan odsjek, kako je to i u drugim državama, ipak je sadanje uklapanje bujičarske službe sa pošumljavanjem u jedan odsjek povoljno, jer su obuhvaćeni u cjelinu koordinirani poslovi. Za sam uspjeh rada je, međutim, od najveće važnosti organizacija bujičarske službe u nižim instancijama. Ona se mora ravnati prema potrebi posla, a taj je ovisan o nizu činbenika. Bujice, gorske brzice, popuzine i ostale tvorbe buj´čnog karaktera izrazito su planinske i brdske pojave vezane na područja izvjesnog geološkog sastava i klimatskih prilika. To su redovito povirja rieka, razni slivovi i kupirani gorski ili brdski predjeli. Na Kršu su to dugodolne, kotline, tokovi kraških rieka i velike vrtače. Drugim riečima bujična područja vezana su strogo na izvjesne predjele. I upravo ta vezanost bujičnih područja na izvjesne krajeve u osnovi odlučuje organizaciju terenske službe. Ako postavimo načelo, da služba mora biti organizirana tako, da bi se mogli ispravno vršiti terenski radovi, a istodobno provađati uskladba rada s uredima, čije djelovanje zasjeca u bujičarske probleme, tada se samo po sebi nameće, da organizacija mora biti provedena prema prilikama bujičnih područja. Bujičarska služba je svladavanje dinamičnih sila u svrhu održanja ravnoteže u planinskim krajevima. Prema tome, ona mora uviek biti u neposrednoj blizini toga djelovanja. Ona mora vršiti izvide, proučavanje prlika pojedinih bujičnih područja, davati priedloge za najvažnije poslove, provoditi izmjere, sastavljati osnove, izvod´ti radove te održavati objekte. Bujičarska služba mora, dalje, obuhvatiti brigu o svim bujičarskim pitanjima stanovitog područja, čuvanja bujičnih područja, redovnu administraciju o stručnim pitanjima sa ostalim uredima itd. Ukratko, ta služba mora obuhvatiti čitav niz pitanja, koja sama po sebi čin e jedn u cje lin u i ako su u pojedmostima vezana na razna ministarstva. Baš ta jedinstvenost i posebnost bujičarske službe, pa onda činjenica, da je ta služba vezana na izvjesne predjele, uvjetuju u izvršnom dijelu njenu potpunu odijeljenost od ostalog šumskog gospodarstva i uprave. Pošto je njezino djelovanje uz to vezano još na čisto prirodne sile elementarnog značaja (prolome oblaka, velike vode, naglo otapanje sniega, itd.), čije djelovanje traži slobodu rada, to služba mora imati i izvjesnu samostalnost i ne smije biti vezana uz ostalu šumarsku službu, kojoj je buj´carstvo tek — sporedna grana. Tim uslovima bi najbolje odgovarali posebni bujičarski uredi, koje bismo mogli nazvati »Sumarsko-tehnički uredi za uređivanje bujica«. Ti bi Liredi mogli biti samostalni i izravno podvrgnuti ministarstvu. Svaki ured bi djelovao na području više župa i bio bi, kako samo ime kaže, tehnički provedbeni organ ministarstva — za bujičarske poslove. Ured bi kao središnjica za svoje područje, piema potrebi posla, obrazovao terenske odrede (sekcije), koje bi vršile radove za 67 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 6 <-- 6 --> PDF |
pojedina bujična područja. Ured bi imao dakle u prvom redu služiti za vršenje tehničkih zadataka. Za provođenje radova i poslove, koji su s time u vezi, ured bi imao> dalje dužnost, da pokreće kod upravne vlasti pitanja, koja su od važnosti po bujičarsku službu. Njegova bi dužnost bila, da ministarstvu šumarstva i rudarstva stavlja priedloge o donošenju potrebnih odredaba. Ured prema tome ne bi izravno provodio upravne mjere bujičarske službe. Taj bi se rad obavljao putem upravnih vlasti ministarstva. Osnivanjem dovoljnog broja tih ureda mogla bi se bujičarska služba podpunoma obuhvatiti. S obzirom na prilike i potrebe naše Države, mogla bi biti sjedišta ureda u Zagrebu, Gospiću, Makarskoj, Sarajevu i Banjaluci. Sama organizacija ureda i djelokrug rada propisao bi se propisnikom, koji bi utvrdio način poslovanja te unutarnju organizaciju. Kod unutarnje organizacije ureda valjalo bi voditi brigu o biti same bujičarske službe. Ta služba, kako je već spomenuto, ima širi narodno-gospodarski značaj. Njezino djelovanje vrši se na područjima, čije površine imaju najrazličiti]u obradbu, gdje dolaze razne vrste vlastničtva, gdje su poslovi vrlo raznovrstni. Ti razlozi traže, obzirom na veliku raznolikost postupka i rada u jednom dosta uskom stručnom sektoru, da stručnjaci imaju biti zaista posve upućeni u svoj posao. Te posebne prilike posla iziskuju stalan kadar izvježbanih ljudi, nesmetan rad vezan uz što manje administracije i uz mogućnost slobodnog djelovanja bujičarskog osoblja u vršenju povjerene im dužnosti. To ima osigurati propisnik. Predviđena organizacija službe omogućila bi uredima vršiti ne samo bujičarski posao u dosadanjem obliku, nego i poslove većeg opsega, gdje bi mogla doći podpuno do izražaja suradnja opće hidrotehničke službe sa svim onim čimbenicima, kojima je svrha poboljšanje životnih uslova naroda. Predložena organizacija bujičarstva je po ustrojstvu najbliža njemačkom uređenju te službe u Istočnoj Marki. No ona ne bi bila kopija te službe, jer je razrađena na osnovu naših prilika i potreba. Valja spomenuti, da bujičarska služba nije kod nas nikada bila podpuno organizirana. Stari zakon o uređenju bujica od 22. listopada 1895. koji je vrijedio za područje Hrvatske i Slavonije, nije bio podpunoma proveden. Tome zakonu trebalo je donijeti provedbenu naredbu, koja nije donesena. Time je bio ukočen rad bujičarstva. Postojeći zakon o uređenju bujica od 20. veljače 1930. i pravilnici nijesu to stanje mnogo izmjenili. Oblasti nisu bujičarstvu posvećivale dovoljno pažnje. Radi toga je služba štetovala. Nije se raspolagalo potrebnim brojem osoblja niti dovoljnim sredstvima. ZUSAMMENFASSUNG Der Verfasser gibt Vorschlage fiir die Organisation der Wildbachverbauungen. Die Durchfiihrung der Wildbachverbauungsarbeiten soli forsttechnischen Amtern, die direkt dem Forstministerium untergestellt sind, anvertraut werden. Dem Vorschlag des Verfassers nach soUen. solche Amter in Zagreb, Makarska, Gospić, Banja Luka und Sarajevo gegriindet werden. 68 |