DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Šumarska botanika. O CRNOM GRABU U BOSNI I HERCEGOVINI. U Glasniku zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, koji već pedesetak godina donosi vrijedne prikaze naučnog istraživanja Bosne i Hercegovine, među botaničkim radovima ističu se oni kustosa Karla Maly-a. Veći dio ovih radova od neposredne je važnosti i za nas šumare, a naročito onih posljednjih godina. Od ovih priloga spominjemo onaj o florističkom prikazu Jahorine planine tiskanim u Glasniku za 1938. i 1939. god., a pod naslovom >Die Ravna planina (Jahorina) bei Pale — Eine floristische skizze«, te onaj u Glasniku za 1940. god. pod naslovom »N otizzen zur Flora Bosnien-Herz e g o v i n a«. U prikazu Notizzen zur Flora Bosnien-Herzegovina K. Maly opširnije je obradio crni grab ili kukriku (Carpinus orientalis Mili. — Syn. C. duinensis Scop.), koji je značajno šumsko drvo i po svom rasprostranjenju 1 po iskoriščavanju u krajevima, gdje dolazi, te se ovom prilikom i u Hrvatskom šumarskom listu malo više na njega s botaničke strane osvrćemo. Carpinus orientalis je važan član krške šume i kao takav spada u zadružnu svezu Quercion pubescentispetraeae (sessiiiflorae) a zadrugu Quercus pubescens — Carpinus orientalis. U primorskim i prelaznim područjima kukrika je vrlo raširena vrsta, a izvan tog područja ograničena je samo na manje raskomadane otoke te zbog toga ima naročito biljno-geografsko značenje. C. orientalis tvori i sam manje šumarke, ali je krškoj šumi na kamenitim sunčanim stranama dosta raširen s ostalim vrstama i tu čini u obliku »šibljaka« sekundarnu formaciju iza iskrčenih hrastovih i drugih šuma. Slično kao i Ostrya carpinifolia posjeduje neobičnu životnu snagu. Raste brže od ove uz prkos toga što njegovo lišće vrlo rado brsti stoka stvarajući karakteristične forme stabala zvane čungare (Gaisformen, Kollerbiische). Prema tome, naglašava Maly, kukrika se može dobro upotrijebiti za p OŠ u m 1 j a va n j e strmih sunčanih strana jednako kao Lasiogrostis calamagrostis. Sitnolisni C. orientalis voli toplinu i uspjeva kod nas na gotovo svim vrstama zemljišta; na vapnencu, škriljevcu, serpentinu, dolomitu, a prema Fekete i Blattny-u i na gnajsu, glinastom škriljevcu i granitu. Porodica Carpinus ima cirkum polarno raširenje. Iz tercijernog doba poznate su mnogobrojne vrste i s toga je bez sumnje i naš C. orientalis tercijernog porijekla. Pojedine od ovih tercijernih vrsta kao C. Neilreichii Kov. vrlo su srodne sa C. orientalis tako da se ovaj posljednji može poput mnogog drugog krškog bilja smatrati kao autohtoni relikt tercijerne flore. Današnje raširenje C. orientalis pruža se od primorske zone kod Monfalcone i Duina i ide preko golog krša Istre hrvatskog primorja i Balkanskog poluotoka sve do Male Azije i Taurije. Sjeverno od toga dolazi još u dolini Cerne i na Domugledu, zatim u Banatu i Srijemu (Fruška gora); Maly upozorava ovdje na djelo Fekete und Blattny: Die Verbreitung der forstiche wichtigen Baume und Straucher in ungarischen Staate. Selmecbanya I. (1913) II. (1914) sa kartom V., gdje se nalaze pobliže označena ova staništa). Istočno od Kavkaza i u Perziji nadovezuje se na njega vrsta C. macrocarpa Wincler. Odjelito od toga dolazi C. orientalis još u srednjoj i južnoj Italiji, te na otoku Siciliji. U Lici uspinje se do 1104 m nad morem, a blizu Sv. Jurja kod Senja silazi sve do morske obale. Obršteni sterilni grmovi kadkada se teško razlikuju od Ostryae carpinifoliae. Ova poslijednja ima na mladim izbojcima i na donjoj strani mladih listova jame žlijezda, zatim odstojeće pupove i t. d. Od naročitog je interesa pridolaženje C. orientalis u okolici Sarajeva . Ovo raširenje ukazuje ujedno na mjesta gdje se je naselila jedna submediteranska biljna zajednica. Ove sastojine nastale su izgleda prodiranjem s juga duž doline rijeke Neretve, Trešanice, Zujevine i Lepenice. Njihovo putovanje na sjever uvjetovano je vjetrom (jugovinom), koji prenosi krilate sjemenke na mjesta koja su povoljna za klijanje. U srednjoj Bosni rijeka Bosna, a u istočnoj rijeka Drina su naročite komunikacione linije u prodiranju C. orientalis. Nije međutim ni potpuno isključeno da su ta staništa ost-atci jednog toplijeg postglacijalnog razdoblja. Zatim Maly prelazi na nabrajanje i opisivanje mjesta na kojima je nađen C. orientalis u okolici Sarajeva. Neka nabrojena mjesta, kao primjerice brijeg Kukrica pokazuju nedvojbeno njegovo raširenje. Priložena je pregleđna karta na kojoj su označena sva nabrojena staništa. Od parazita spominje Maly nalaz Gloeosporium carpini (Lib) Dem. i Phyllactinia suffulta (Reb.) Sacc, a od zoocecidia Contarinia carpini Kieff i Eryophyes macrotricha Nel. Od pojedinih odlika Maly je pronašao da se mogu razlikovati dvije forme i to: f. gracilis Maly i f. brachychlamys Maly. Ova poslijednja razlikuje je od glavne forme tupopilastim širokim palistićima. Od pojedinih vrsta drveća koje prate Carpinus orientalis u okolini Sarajeva nabraja Maly: Acer campestre, A. obtusatum, A. tataricum, Clematis vitalba, Cornus mas, Corylus avellana, Cotynus coggygria, Crataegus monogyna, Fraxinus ornus, Juniperus communis, Ligustrum vulgare, Ostrya carpinifolia, Pirus m |