DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 22 <-- 22 --> PDF |
na život, na čovjeka dostojan život imali bi samo jači, spretniji i bezobzirniji, a svi slabi, obzimiji i popustljiviji ne bi imali prava na opstanak. Zadrugarstvo je podpuna protivnost ovakvom sustavu. Ono je viši oblik čovječjih nastojanja u progresu čovječanstva. Ono isključuje životinjski egoizam i upućuje čovjeka, da je on društvovno biće, koje mora živjeti u ljudskoj zajednici i za zajednicu. Sveopće blagostanje kao i blagostanje pojedinca može se postići samo onda, ako svaki pojedinac radi tako, da radeći za sebe radi i za onće dobro, a ne samo za dobro svoje i svoje porodice. U borbi za održanje svoje vrste radi za sebe instiktivno svaka pa i najprimitivnija životinja. Gruba i egoistična borba samo za egzistenciju ne može se ni s čime opravdati. Pojedinci, koji se osjećaju preslabi u borbi s ovako surovim i bezobzirnim protivnikom, prinuždeni su da se udruže, pa da složnim silama postignu svoj cilj i zauzmu svoj životni prostor u društvu. Nametnuta borb a za opstana k pokraj ogrubljenja života urodila je i drugim lošim posljedicama. U očajnoj i surovoj borbi za održanje golog života čovjek opaža, kako je on sićušan stvor pa gubi povjerenje u sebe i nastoji, da se u životu osloni na nekoga drugoga, ili na pojedinca, ili na društvo ili na državu, a malo ih ima, koji bi se probijali kroz život samo svojim vlastitim snagama, bez ičije pomoći. Opadanje i slabljenje individualnosti naročito je i sustavno pospješeno kolektivizacijom i socijalizacijom života u dubu komunističkih načela, po kojima se svika jedinica društva mora izgubiti, mora nestati, jer joj nije dozvoljeno živjeti samostalnim individualnim životom. Na taj bi se način približili podpunoj socijalizaciji života, kada više nema samostalnih individua, samostalnih ljudi — nego imama ljude, koji će se bilo milom bilo silom oslanjati na društvo. Moralno i intelektualno jakih jedinica, kao i slobodnih i nezavisnih staleža ima sve manje. Kao velika oaza ostao je do sada u tom pogledu pošteđen jedino seljački stalež.. Veliko osiromašenje seljaštva i — kao posljedica toga osiromašenja — nužna intervencija države, da to osiromiašenje barem donekle ublaži, povlači za sobom i neminovnu ovisnost seljačkog staleža od raznih državnih i nedržavnih čimbenika. Tu nemilu pojavu može spriječiti organizacija seljačkog gospodarstva na zadružnoj osnovi. Obratno od komunizma — zadrugarstvu nije cilj da uništi individualnost pojedinca, obitelji, staleža i pojedinih naroda. Zadružn o gospodarstvo ima za cilj samoobranu i samopomoć svojih članova od pogubnog upliva kapitalizma i od gospodarskog liberalizma. Ova samoobrana i samopomoć bila je međutim samo prvobitni cilj zadrugarstva. S vremenom je ono svuda, gdjegod se je pojavilo, snažno zahvatilo u sve grane ljudske djelatnosti, pa je svojim utjecajem lolagotvorno djelovalo na opći društvovni poredak, promičući među pojedinim staležima i pojedincima društvovnu i gospodarstvenu solidarnost. Uzimajući dobre strane liberalnog kapitalizma i socijalizma, ono je stvorilo sustav općeg gospodarstvenog i društvovnog blagostanja, za koje se je slobodno boriti svakome, ali samo na načine, koji se kreću u granicama etike i morala: »ne čini svojemu bližnjemu ništa, što ne želiš da drugi čine tebi.« Blagotvornost zadrugarstva najbolje se očitovala visokim kulturnim i ekonomskim uslovima života u državama, gdje zadrugarstvo već davno vrši svoju blagotvornu zadaću. Spekulativna psihoza poslije prvog svjetskog rata nije, na žalost, poštedila ni neke zadružne ustanove, pa su se neke zadruge udaljile od glavnog i najvažnijeg zadružnog načela. U poslovanju zadruge ne smije nikada biti mjerodavna težnja za dobitkom, nego samopomoć i podizanje ekonomski slabih, i pored nastojanja da se podigne materijalno blagostanje članova, treba imati pred očima i njihov duševni i moralni napredak Moralna strana zadružnog pokreta poljuljana je na žalost posljeratnom konjunkturom, koja je mnoge zadruge zavela na stranputicu i bacila ih u vrtlog spekulacije. Jedno od vrlo značajnih i važnih načela zadružnog pokreta jest, da nijedna zadruga ne smije postati privredno ili trgovačko poduzeće, kojemu bi glavni cilj bio zarada. Svaka zadruga ima biti snažna, moralna i materijalna jedinica u velikom i etičkom zadružnom pokretu, koji na mjesto individualnog kapitalističkog 84 |