DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1942 str. 21 <-- 21 --> PDF |
redak, koji se osnivao samo na materijalističkom principu borbe za opstanak, na gruboj sili a ne i na pravdi, nije bio niti može biti trajan iz jednostavnog razloga, jer ni sila ne može biti uvijek na jednoj strani. Stoga materijalistički sistemi i propadaju, kad nemaju duhovne osnove. Kakogod se je stari feudalni sistem oslanjao na silu i despociju, tako se je i kapitalistički-novčani sistem oslonio i na silu i na despociju kapitala. Zaštićen militarizmom gospodarski liberalizam uzakonio je u svemu samo pravo jačih, borbenijih i lukavijih pojedinaca i naroda. Preduslov svakog obstanka postala je bezobzirna ibespoštedna borba za opstanak , po kojoj je slobodno raditi sve, ako se time može korisiti sebi. Društvovni i ekonomski poredak, zasnovan na takvom načelu, dao je jačemu pravo da proždire slabijega, a zaštitio je interese pojedinca i to samo jačih pojedinaca, ne mareći nimalo za opće interese zajednice. Po ovome gospodarskom sistemu ne predstavlja neku vriednost čovjek, nego novac, ne rad i produktivni potencijal naroda, nego zlatna podloga i valuta. Taj sustav je sankcionirao pravilo, da milijuni rade, a samo par stotina kapitalističkih mogućnika uživaju plodove toga rada, jer se sva ogromna dobit kod kapitalističkog sustava proizvodnje koncentrira samo kod jačih privrednih jedinica, kod glavničara. Zato je liberalni kapitalizam i stvorio samo velika bogatstva i velike bogataše, ali nije mogao stvoriti srećne i zadovoljne narode. Cilj je međutim prave društvovne pravde, da oni isti milijuni, koji rade, ujedno i uživaju plodove toga rada. Dobit i svaka korist od rada treba da teče u pravcu centrifugalne sile, ona se ne smije koncentrirati samo kod nekih pojedinaca, već naprotiv ima strujiti na periferiju, u društvo, u narod. Samo na taj način može se stvoriti opće blagostanje, samo reforme, koje žele izgraditi život i društveni poredak na takvom principu, mogu imati trajnu vrijednost. Potrebu osnovnih reforma u svima granama narodnog života osjeća i velika većina našeg naroda, napose naš seljak-poljodjelac. No kako naći pravi put u ovom kaosu oprečnih interesa? Kako u ovoj gigantskoj borbi između dvaju dominirajućih svjetovnih nazora, individualističkog liberalizma i socijalističkog komunizma, naći onaj pravi put, koji vodi do harmonije između probitaka pojedinaca i probitaka ljudske zajednice? Taj nut je međutim vrlo lako naći, ako se hoće; njega zapravo ne treba ni tražiti, jer je svima vrlo dobro poznat. Nu, sva je nesreća u tome, što se čovjek u nrevelikoj nožudi za materijalnim dobrima života, namjerno uklania s toga puta, kao da on i ne postoji. Od sviju do sada vladajućih gospodarstvenih sustava — po svojoj društvovnoj sadržini, načelu socijalne pravde najviše se približio susta v zadružn e privrede . Zadrugarstvo ne odbacuje ni korisne strane kapitalizma, ni prednosti socijalizma, nego ih razumno prilagođuje potrebama širokih narodnih slojeva. Ono ne vidi u kapitalu neki bauk, ali kod zadružne privrede kapital nije ni idol ni svrha privrede, nego samo nužno sredstvo za proizvodnju dobara, potrebnih za život, a ne za obogaćivanje pojedinaca. Ovakvom upotrebom kapitala zadrugarstvo nastoji s vremenom ukloniti svaku nepravednu zaradu, koja se postizava bez rada. Zadružno gospodarstvo uobće i ne radi zbog zarade, pa stoga isključuje svaku mogućnost izrabljivanja slabijih društvovnih jedinica. Zadrugarstvo promiče društvovnu pravdu za sve, a preko društvovne pravde želi postići gospodarstvenu nezavisnost i obće blagostanje, stojeći na jednostavnom prirodnom stanovištu, da je ljudsko društvo jedna velika obitelj, koja ne može biti mirna i zadovoljna, ako je ma koji član te obitelji bolestan i nemoćan. Danas zadrugarstvo više ne predstavlja samo obične staleške organizacije, već ima značaj velikog društvovnog pokreta i novog gospodarstvenog sustava. Ideologija zadrugarstva osniva se na visokom etičkom načelu uzajamne pomoći i ljubavi prema bližnjemu, za razliku od materijalističkog kapitalističkog i komunističkog načela bezpoštedne borbe za opstanak. Zadrugarstvo je reakcija na siloviti i surovi komunizam i sebični kapitalizam, pa je stoga u svom početku i imalo samo defenzivni značaj. Po načelu gospodarskog liberalizma, kao i po načelu klasne borbe, nitko ne stiče pravo na život samo time, što se rodio, nego to nravo mora tek izvojevati. U tu svrhu bila bi dozvoljena sva sredstva i svi načini borbe. Nikakva etička načela nemaju pravo, da surovost te borbe ublažuju i koče. Pravo 83 |