DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1942 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Ing. STJEPAN KANOTI (Sarajevo):


ZADRUŽNO ŠUMSKO GOSPODARSTVO


GEMEINSCHAFTLICHE FORSTWIRTSCHAFT


(Nastavak.)


Samoupravne šume ne možemo smatrati komunalnim šumama u užem i pravom
smislu toga značenja kao šume imovnih općina i zemljišnih zajednica. Te šume
zapravo i nisu nikakva zajednička imovina nekih članova zajednice (pravoužitnika
ili ovlaštenika), jer ti članovi i ne postoje. Pripadnici pojedinog sela, obćine i grada
nisu nikakvi neposredni korisnici tih šuma, oni uopće i nemaju nikakvo osobno
pravo neposrednog korišćenja u tim šumama, jer je vlasnik tih šuma juridičk^
osoba: selo, obćina ili grad, i taj vlasnik je ujedno i jedini i neposredni korisnik
tih šuma. koje on iskorišćuje za svoj račun, a ne građani dotičnog sela, obćine ili
grada, kako je to slučaj kod imovnih općina i zemljišnih zajednica. Prema stvarnom
posjedovno-pravnom stanju ove se šume mogu smatrati komunalnim šumama
gotovo isto toliko, koliko i državne šume. I država iskorišćuje svoje šume za svoj
račun, a ne pripadnici države, koji od tih šuma imaju samo posrednu korist, kao
što i pripadnici pojedinih sela, obćina i gradova od samoupravnih šuma.


Ovu bitnu razliku između komunalnnih i samoupravnih šuma u pogledu posjedovno-
pravnih odnosa potrebno je naglasiti naročito zato, jer su samoupravne
šume stradale najviše baš zbog toga, što se kod iskorišćavanja ta razlika, većim
dijelom, nije imala pred očima, nego su pripadnici pojedinog sela, odnosno obćine,
iskorišćavali obćinsku šumu, kao da su oni neki suvlasnici te šume i kao da oni
imaju u njoj neko osobno i neposredno pravo iskorišćavanja. Ono običajno opravdavanje
ovakvog bespravnog iskorišćavanja općinskih šuma: »šum a j e op ćinska
a i mi smo općinski« seljak je upotrebljavao negdje namjerno i
svjesno, da nije u pravu, a negdje i nenamjerno i iz neznanja. Uostalom ne smijemo
se mnogo ni čuditi, ako je tako mislio neuki seljak, kada se zna, da su isto
stanovište zauzimale i upravne vlasti i sudovi, koji su skoro sva ovakva iskorišćavanja
seoskih i općinskih šuma tolerirali kao da su opravdana i na zakonu osnovana.


U pogledu raspolaganja obćinskom i seoskom imovinom vrijede propisi §§ 31.,
92., 93. i 120. zakona o obćinama od 14. ožujka 1933. godine, a za gradske obćine
analogni propisi §§ 94., 113. i 114. zakona o gradskim obćinama od 22. srpnja 1934.
godine. Osnovna imovina obćine, t. j . nepokretna dobra i osnovni kapital moraju
se čuvati neokrnjeni i ne mogu se otuđiti. Otuđenje pojedinih dijelova osnovne
imovine dopušteno je, po pravilu, samo uz punu naknadu vrijednosti. Ova naknada
ulazi u sastav obćinske imovine. Iznimke od toga dopuštene su samo za opće
korisne ciljeve i za unapređenje obćina uz odobrenje državnog rizničara. O obćinskoj
imovini, u koju ulaze sva pokretna i nepokretna dobra obćine kao i sva njena
prava, imaju se voditi knjige — inventari. Stvarna prava imaju biti knjižena u
zemljišnim knjigama, a novac ima biti koristonosno uložen uz pupilarnu sigurnost.
Od osnovne obćinske imovine mogu se upotrijebiti za pokriće obćinskih rashoda
samo prihodi. Dugovi obćine mogu se isplatiti iz osnovne obćinske imovine
po odobrenju oblasti druge molbe ali pod uvjetom, da se ta imovina naknadi iz godišnjih
prihoda po unaprijed utvrđenoj osnovi. Za odluke odbora o zaduženju
obćine i otuđenju nepokretnog imanja, kao i za sve odluke, kojima se obćinske
financije vežu preko roka trajanja mandata obćinskog odbora, potrebno je odobrenje
državnog rizničara u sporazumu s ministrom unutarnjih poslova. Dioba
obćinskih, seoskih i gradskih šuma zabranjena je. Iznimke u tome pogledu uredit
će se posebnim zakonom.


Šume agrarnih zajednica, nastale likvidacijom agrarne reforme. Najnoviji
oblik komunalnog šumskog posjeda nastao je provođenjem agrarne reforme na
velikim šumskim posjedima. Predhodnim odredbama za pripremu agrarne reforme
od 25. veljače 1919. godine bilo je predviđeno, da svi veći privatni šumski posjedi


47