DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 7     <-- 7 -->        PDF

odpada oko 45—SO^/o i to je n a j v i š a stavka u režijskim proračunima. Nakon ove
konstatacije nameće se pitanje: zašto je to najviša stavka i da li se može smanjiti
i na koji način?


Pokušati ćemo, da dademo odgovor na postavljeno pitanje. Troškovi ! zvoza
su zato tako visoki, jer šume ravnateljstva državnih
šuma u Vinkovcima ne možemo smatrati otvorenima za
eksploataciju.


Maprijed smo spomenuli, da površina šuma iznosi 66.035,73 ha. Šumskih željeznica
na parni pogon imade 18,8 km, na konjski pogon 54,5 km, dobrih tvrdih
cesta, koje prolaze šumskim područjima te služe i izvozu šumskih produkata imade
24,7 km. Plovnih rijeka imade 93,6 km, a šumskih puteva 214,5 km. U svemu iznose
prometne veze 406,10 km.


Za izvoz iz šuma mogu u svako doba služiti samo šumske željeznice i tvrde
ceste, dok šumski putevi služe samo ograničeno u ljetna 3 ili 4 mjeseca, a zimi
1—2 mjeseca — za vrijeme snijega i smrzavice. Rijeke su isto tako samo ograničeno
sposobne za izvoz šumskih produkata i to u proljeće i u kasnu jesen. Ljeti su
radi niskog vodostaja nesposobne za veće transporte, kakvi su poželjni kod režijskih
radova, a u doba jake zime zaleđene su i samo prekidno sposobne za izvoz ili
prijevoz. Ako unatoč tome uzmemo svu duljinu prometnih sredstava u račun, onda
na 1 km prometala odpada 146,8 ha šumske površine. Usporedimo tu brojku s podacima,
koji su nam pri ruci, to je odpadalo u bivšoj banovini Hrvatskoj na 1 km
prometnih sredstava 1018 ha. U Wiirtenbergu u Njemačkoj otpada na 1 km puteva
i cesta 36 ha, a na 1 km šumskog puta 21 ha. Usporedivši te podatke vidimo, da
šume ravnateljstva državnih šuma u Vinkovcima nisu sposobne
za intenzivno gospodarenje i trajno iskorišćavanje.
Time u vezi opravdani su i visoki troškovi, koji odpadaju
na izvoz, a zadaća je šumskoga gospodarstva te troškove
smanjiti čim više.


Izgradnja šumskih prometala imade se planski provesti, tako, da se vidi ne
samo njihova momentalna svrha, nego svako prometno sredstvo, koje se gradi u
nezrelim šumama, ima služiti kao trajno prometno sredstvo, i to ne samo za izvoz
materijala, dobivenoga u proredi, nego i za izvoz, produkata, koji će se dobiti sječom
zrele sastojine.


Izvozu i odpremi šumskih produkata vodom imalo bi se kod ravnateljstva šuma
u Vinkovcima posvetiti malo više pažnje radi jeftinoće. Tome pitanju nije nitko
posvetio pažnju, koju zaslužuje.


Sam problem izgradnje šamskih prometnih sredstava
dvostrukje:tehničkiifinaiicijalni.
Tehničk i proble m sastoji od rješavanja dvaju pitanja: tko će graditi
šumska prometna sredstva i koja vrsta šumskih prometala se imade graditi.


Tehničke je probleme rješavao i rješavati će u budućnosti šumar-tehničar, koji
za vrijeme studija na sveučilištu uči potrebne discipline. Jedino stručno šumarsko
osoblje, koje pozna strukturu šume, njezin život, ponovno pošumljenje posječenih
površina — znati će odabrati ona prometna sredstva, koja će svemu najbolje odgovarati.
Tehnički problem gradnje šumskih prometala nije problem za sebe, nego
spada u okvir čitavog iskorišćavanja šuma i jedan je neodvojivi dio režijskog rada,
te ga imade provoditi onaj, koji vrši i eksploataciju šuma, a to je šumar-tehničar.


On najbolje poznaje objekat eksploatacije — šumu; on znade, što mu ona može


dati, a što je on njoj dužan da dade, te se neće u tom slučaju upuštati u izgradnju


novih skupih prometala, kao što bi to mogao biti slučaj kod drugih tehničara. Po


svojoj naravi šumarstvo je dosta konzervativno, pa se to odražava i u izgradnji što


jednostavnijih i što jeftinijih i već prokušanih prometnih sredstava, koja će služiti


što jeftinije i što bolje za izvoz šumskih produkata.


Drugi dio toga pitanja jest: koje će se prometno sredstv
o graditi ? Odgovor na to pitanje nije lagan. U svakom slučaju ne može se
općenito odgovoriti, jer svaki eksploatacioni objekt imade svoje zahtjeve u pogledu