DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 7 <-- 7 --> PDF |
odpada oko 45—SO^/o i to je n a j v i š a stavka u režijskim proračunima. Nakon ove konstatacije nameće se pitanje: zašto je to najviša stavka i da li se može smanjiti i na koji način? Pokušati ćemo, da dademo odgovor na postavljeno pitanje. Troškovi ! zvoza su zato tako visoki, jer šume ravnateljstva državnih šuma u Vinkovcima ne možemo smatrati otvorenima za eksploataciju. Maprijed smo spomenuli, da površina šuma iznosi 66.035,73 ha. Šumskih željeznica na parni pogon imade 18,8 km, na konjski pogon 54,5 km, dobrih tvrdih cesta, koje prolaze šumskim područjima te služe i izvozu šumskih produkata imade 24,7 km. Plovnih rijeka imade 93,6 km, a šumskih puteva 214,5 km. U svemu iznose prometne veze 406,10 km. Za izvoz iz šuma mogu u svako doba služiti samo šumske željeznice i tvrde ceste, dok šumski putevi služe samo ograničeno u ljetna 3 ili 4 mjeseca, a zimi 1—2 mjeseca — za vrijeme snijega i smrzavice. Rijeke su isto tako samo ograničeno sposobne za izvoz šumskih produkata i to u proljeće i u kasnu jesen. Ljeti su radi niskog vodostaja nesposobne za veće transporte, kakvi su poželjni kod režijskih radova, a u doba jake zime zaleđene su i samo prekidno sposobne za izvoz ili prijevoz. Ako unatoč tome uzmemo svu duljinu prometnih sredstava u račun, onda na 1 km prometala odpada 146,8 ha šumske površine. Usporedimo tu brojku s podacima, koji su nam pri ruci, to je odpadalo u bivšoj banovini Hrvatskoj na 1 km prometnih sredstava 1018 ha. U Wiirtenbergu u Njemačkoj otpada na 1 km puteva i cesta 36 ha, a na 1 km šumskog puta 21 ha. Usporedivši te podatke vidimo, da šume ravnateljstva državnih šuma u Vinkovcima nisu sposobne za intenzivno gospodarenje i trajno iskorišćavanje. Time u vezi opravdani su i visoki troškovi, koji odpadaju na izvoz, a zadaća je šumskoga gospodarstva te troškove smanjiti čim više. Izgradnja šumskih prometala imade se planski provesti, tako, da se vidi ne samo njihova momentalna svrha, nego svako prometno sredstvo, koje se gradi u nezrelim šumama, ima služiti kao trajno prometno sredstvo, i to ne samo za izvoz materijala, dobivenoga u proredi, nego i za izvoz, produkata, koji će se dobiti sječom zrele sastojine. Izvozu i odpremi šumskih produkata vodom imalo bi se kod ravnateljstva šuma u Vinkovcima posvetiti malo više pažnje radi jeftinoće. Tome pitanju nije nitko posvetio pažnju, koju zaslužuje. Sam problem izgradnje šamskih prometnih sredstava dvostrukje:tehničkiifinaiicijalni. Tehničk i proble m sastoji od rješavanja dvaju pitanja: tko će graditi šumska prometna sredstva i koja vrsta šumskih prometala se imade graditi. Tehničke je probleme rješavao i rješavati će u budućnosti šumar-tehničar, koji za vrijeme studija na sveučilištu uči potrebne discipline. Jedino stručno šumarsko osoblje, koje pozna strukturu šume, njezin život, ponovno pošumljenje posječenih površina — znati će odabrati ona prometna sredstva, koja će svemu najbolje odgovarati. Tehnički problem gradnje šumskih prometala nije problem za sebe, nego spada u okvir čitavog iskorišćavanja šuma i jedan je neodvojivi dio režijskog rada, te ga imade provoditi onaj, koji vrši i eksploataciju šuma, a to je šumar-tehničar. On najbolje poznaje objekat eksploatacije — šumu; on znade, što mu ona može dati, a što je on njoj dužan da dade, te se neće u tom slučaju upuštati u izgradnju novih skupih prometala, kao što bi to mogao biti slučaj kod drugih tehničara. Po svojoj naravi šumarstvo je dosta konzervativno, pa se to odražava i u izgradnji što jednostavnijih i što jeftinijih i već prokušanih prometnih sredstava, koja će služiti što jeftinije i što bolje za izvoz šumskih produkata. Drugi dio toga pitanja jest: koje će se prometno sredstv o graditi ? Odgovor na to pitanje nije lagan. U svakom slučaju ne može se općenito odgovoriti, jer svaki eksploatacioni objekt imade svoje zahtjeve u pogledu |