DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Upada u oči, da je u rukama privatnih po
sjednilca daleko veća površina šuma, nego u
rukama države. K tome treba još dodati, da
je veći dio državnili šuma na sjeveru, u Laplandiji,
gdje su šume daleko slabije, nego na
jugu. Tako se objašnjava i činjenica, što je
prosječni prirast po ha u privatnim šumama


2.29 m´, dok je u državnim šumama samo
1,08 m=.
Privatne su šume gotovo bez izuzetka u rukama
malih posjednika, koji u njima upravo
onako, kao i na svojim njivama, koje redovito
sastoje od nekoliko hektara, gospodare samostalno.
Veći dio privatnih šuma (SSVc) ima površinu
od 5—50 ha. S obzirom na temeljito
provedenu agrarnu reformu — važno je istaći,
da iznad 500 ha ima veoma malo posjeda, u
svemu 0.57Vo. Poduzeća kao vlasnici šuma većinom
su i vlasnici velikih pilana i tvornica
celuloze. Država vrši jaki nadzor nad gospodarenjem
u tim šumama.


Šumska uprava. Nadzor nad šumama a
negdje i upravu vrši Glavna uprava šuma.
S obzirom na zadatke, koje ima izvršiti,
dijeli se njezin rad na dvije velike grane.
Jedn a ima zadatak da upravlja državnim
šumama, dok je drugo j dužnost, da
vrši nadzor nad privatnim šumama.


Državne šume razdijeljene su na 90
upravno-gospodarskih jedinica, koje se razlikuju
po veličini s obzirom na proizvodne mogućnosti,
geografski položaj i t. d. Tako je u
Laplandiji prosječna površina takve jedne jedinice
pola milijona ha, dok je u južnim dijelovima
prosječno 20.000 ha. Svaka je ta jedinica
samostalna u gospodarskom pogledu; na
čelu joj je šumarski stručnjak sa sveučilišnom
spremom a njemu je dodijeljen odgovarajući
broj osposobljenog šumarskog stručnog i pomoćnog
osoblja. Siječe se samo po gospodarstvenoj
osnovi, koja se obnavlja svakih 10 go
dina.


Da se može uspješno i na vrijeme odvijati
gospodarstvo, mnogo pomaže i to, što se nastoji
čitav rad u svim pravcima po mogućnosti
što više pojednostaviti. A to je zaista i
uspjelo davanjem velike slobode činovnicima u
gospodarenju i uvođenjem lične odgovornosti.


Da bi poslovanje bilo što elastičnije. Gla vna
uprava šuma nastoji se prilagoditi
i u svome načinu poslovanja privatnim poduzećima.
To je osobito važno s obzirom na
opsežno trgovačko poslovanje u šumskom gospodarstvu
Finske. Da bi se pisarnički poslovi
olakšali, svaki i najmanji šumarski ured ima
stroj za računanje, za pisanje te druge suvrevremene
potrebne uređaje za rad u uredu.
Valja istaći, da se dopisivanje svodi samo na
najnužnije, jer se po pravilu svi poslovi obavljaju
brzoglasom.


Iz razloga, što veći dio privatnih posjeda ne
stoji pod upravom šumarskog činovnika, nad
njima je prema zakonskim propisima državni
nadzor: ne smije se šumu opusto
šitiaiskorišćavati je treba tako,
da ne bude smetnje za prirodno
pomlađivanje. Tko se ogriješi protiv
toga, šuma mu se konfiscira :
sječa se obustavlja.


Nadzor nad privatnim šumama vrše


t. ZV. šumarska povjerenstva, koja
se sastoje od 3—5 članova. Takvih povjerenstava
ima u svemu 18 u raznim dijelovima
države. Njihova je središnja ustanova t. zv.
»Ta pio«, koja na temelju zakona o šumama
ima znatnu državnu pomoć. T a p i o potpad?:
pod nadzor Glavne uprave šuma, ali
je u stvari samostalna ustanova. Nadzor se
sastoji samo u tome, da se vidi u što je upotrijebljena
državna pomoć.


Privatne šume nisu dužne imati gospodarstvenu
osnovu; svatko siječe onoliko, koliko
hoće, ali svako iskorišćavanje šume treba
prijaviti odnosnom šumarskom povjerenstvu.
Povjerenstvo ima zadatak, da
ne samo kontrolira održavanje propisa zakona


o šumama, nego i promicanje privatnog šumskog
gospodarstva u svim pravcima. Tako je,
primjerice, jedna važna djelatnost toga povjerenstva,
da daje dugoročne i niskokamatne
zajmove onim šumoposjednicima, koji žele provesti
poboljšne mjere u svojim šumama —
primjerice na močvarnom zemljištu kanalizaciju
ili snižavanje nivoa vode. Navesti ćemo
samo kao primjer, da su 1933./34. godine provedene
poboljšne mjere na više od 60.000 ha
šuma malih posjednika odvodnjavanjem.
Iskorišćavanje. Sječ a se provodi zimi kao
i izvlačenje a odprema s proljeća i
ljeti. Dugotrajan i visok snijeg omogućava
izvlačenj e pomoću saonica s konjskom
pregom. Čitavu državu isprepliće mreža većih
i manjih jezera i rijeka, radi čega je odprema
veoma jednostavna i razmjerno jeftina. U državi
se može odpremati drvo vodom na više
od 47.000 km. Izvlačenje se vrši do obala
najbližeg jezera ili rijeka, odakle se onda
s proljeća, kad snijeg okopni, odprema dalje.


Na osnovu desetgodišnjeg prosjeka izilazi,
da se je u Finsko j godišnje proizvodilo


36.1 mil. m^ Od toga je potrošeno
u državi . . 19.4 mil. m´ a
izvezeno je . 16.7 mil. m´.


K ovome treba još pribrojiti i gubitak, koji
nastaje prilikom sječe, izvlačenja i odpreme,
u svemu oko 2.5 mil. m´. Prema tome ukupna
proizvodnja iznosi godišnje 38.6 mil. m´. dok
je godišnji prirast ustanovljen sa 45.7 mil. m´.


U potonjih 20 godina stalno se sve više i
više razvija veleobrt celuloze. A to daje
mogućnost za povoljno unovčenje sortimenata,
koji se inače ne bi mogli lahko unovčiti.


Ponovan rat s Rusijom smeo je Finsku, da
svoje šumsko gospodarstvo u svim dijelovima
što više usavrši, a prije svega da sječu odnosno
potrošnju drveta dovede u potpuni sklad
sa stanjem u šumi odnosno s proizvodnom
sposobnošću šuma. Kako čitavo šumsko gospodarstvo
Finske počiva na naučnim temeljima,
nastoji se i potrošnju drveta postaviti na čvrste
temelje. U savezu s tim nastoianiem raščlanjuje
N. A. O s a r a potrošnju finskoga drveta
ovako:


1. drvo kao sirovina za veleobrt,
3. drvo potrebno za željeznice,
2. neprerađeno drvo za izvoz,
4. ogrijevno drvo za veleobrt.
5. drvo za potrebe seoskoga stanovništva i
6. drvo za razne druge potrebe.
Količina drveta. koja treba zadovoljiti notrebe
od 1—4. mijenja se. dok potreba pod 5
i 6 treba imati daleko stalniji karakter.


Kako odDada gotovo trećina čitave proizvodnje
drveta na zadovoljenje potreba pod 5,
razumljivo je, da se nastoji što detaljnije ispi


16