DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 17 <-- 17 --> PDF |
PREGLED 135 STRANOCA StIMAPSTVA POGLEDI NA ŠUMSKO GOSPODARSTVO FINSKE »I n t er sy 1 V a«, organ međunarodne središnjice za šumu, donosi u broju 1. svez. I. iz pera N. A. O s a r e članak o upotrebi drveta i o etatima u Finskoj. Mađarski šumarski list »E r d e s z e t i L a- p o k« u svesku IV. iz 1941. god. donosi iz pera P. L o V a s z y-a veoma zanimljive podatke o šumskom gospodarstvu Finske , koje je pisac prikupio na licu mjesta. Nadam se, da će i jedni i drugi podatci biti zanimljivi i za sve čitaoce Hrvatskog šumarskog lista. Finsk a je poznata kao najšumovitija država evropska a osim toga je poznata i po tome. što joj je šumsko gospodarstvo veoma uređeno i služi za primjer svima ostalim narod´ma. I dok jedne zemlje imaju svoje zlatne rudnike, druge plodne oranice — Finsk a ima svoje »zeleno zlato« — svoje prostrane crnogorične šume, koje su svojim prihodima još do nedavno veoma siromašni finski narod izvele iz s´romtištva i podigle ga do zamiernoga blagostanja. Radi toga je i razumljivo, što pokraj DUteva. na granicama između sela stoie natnisi >Metsa on Suomen tuki« a što znači »šuma je oslonac Finske«. Prije kojih desetak godina izvedena je prva S´stematska procjena šumskoga bogatstva Finske pod vodstvom prof. Eino Saari. Godine 1936.—1938. procijenjene su finske Sume ponova a prociena je izvršena u pojasevima pomoću kružnih ploha. U pravcu J Z — S I isnrenletene su šiime čitave države paralelnim lin´inma. između koiih je udaljenost v južnim dijelovima države 13 a u sievernim 26 kilometara. Na tako iskolčenim linijama a na svakom kilometru uzeta je pokusna kružna površina od 10 ara. na kojoj su do najvećih sitnica snimljeni svi podatci, koji karakteriziraju sastojinu bilo u kom pogledu. Takva sustavna procjena izvršena je dosad u Švedskoj. Norveškoj i u Sjedinjenim ame ričkim državama. Ova procjena izvršena je pod rukovodstvom finskog zavoda za šumarska is traživanja, gdje su ti podatci i prerađeni a objelodanio ih je prof. Ilvesall o u siječ nju 1940. godine. On je i upravljao svim rado vima kod procjene. Šumska površina. Finsk a ima okruglo 348.500 km^ površine, a od toga je pod šumom 71.3Vo. Prijašnja državna procjena iskazivala je 73.5% pod šumom. Smanjivanje nastalo je radi toga, što su neke površine uzete za poljsku privredu, puteve, naselja i t. d. Finsk a je po povi^šini šuma na prvom mjestu među državama Evrope. Od te površine odpada 56.2´´/o na šume dobre proizvodne sposobnosti, dok je 15.1"/o veoma slabo, močva- Vrste drveća. Sastojine čine ove vrste: bijeli bor ... . 52.4"/o smreka 28.3´´/o breza . . . 16.Wo joha i topola l.OV« čistine . . l.OVo Ukupno . . . 100"/« Ako usporedimo današnju površinu pod smrekom s prijašnjim podatcima o površini, koju je zauzimala ova vrsta, vidjet će se, da se je površina pod smrekom povećala u poslijednje vrijeme za 750.000 ha, dijelom na štetu bijeloga bora a dijelom na štetu johe. Ta korisna izmjena u šumskom gospodarstvu može se objasniti intenzivnim kulturnim radovima potonjih godina. Razdioba dobnih razreda odudara od potrebne pravilne raspodjele. U Južno j Finskoj , gdje je običajna ophodnja 90 godina, zauzima najmlađi dobni razred dosta manju površinu od one, koja bi bila poželjna. Taj se nedostatak nadomješta podsađivanjem smreke u drugim sastojinama. Srednjodobnih sastojina, naprotiv, ima veoma mnogo. Sastojina zrelih za sječu ima, možemo kazati, onoliko, koliko odgovara pravilnoj raspodjeli. Ni sjeveru, gdje je ophodnja dulja, 160—180 godina, također nema mladih sastojina. Tu se stanje razlikuje od onoga na južnim staništim-* Finske utoliko, što srednjodobnih sastojina nema baš obilno, dok za sječu dorasle i prastare sastojine zauzimaju razmjerno velike površine. Drvna zaliha iznosi skoro 1560 mil. m´. Na jedan ha dolazi prosječno 62.8 m´. Ta količina sadrži samo stvarnu živu drvnu zalihu; u sastojinama se može naći osim toga suhih izumrlih stabala i vjetroloma, što nije uzeto i obzir u spomenutoj količini. Drvna masa toga materijala iznosi daljnjih 56 mil. m´, od čega otpada 70°/o na sjevernu Finsku. Procjena drvne zalihe po debljinskim razredima pokazuje, da je potonjih godina spala količina debljih sortimenata (di.s y> 20 cm) za oko 12´´/o i to radi velike potražnje. Drvna zaliha, podesna za piljenu robu (čija je donja granica kod četinjača 18´ X 6") iznosi 1,175 mil. m´ ili prosječno po ha 47.3 m^. Godišnji prirast iznosi 45.7 mil. m´ ili po ha prosiečno 1,84 m´. Opaža se. da se je prirast pojačao u potonje vrijeme, ako ga usporedimo sa prijašnjim procjenbenim podatcima. A to je plod sistematskog rada u šumskom gospodarstvu, naročito u potonjih dvadeset godina. To je doba Cajanderovo. Razdioba šumske površine po vlasništvu. Finska je zemlja malih posjednika u pogledu poljskog kao i u pogledu šumskog gospodar stva. U pogledu šumskog gospodarstva stvar stoji ovako: privatnih šuma ima ... . 65.3"/o državnih šuma 21.4´´/o šuma raznih poduzeća . . . IO.8V0 crkvenih i drugih korporacija 2.5V» rasto i kamenito. n Ukupno lOOV« 15 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 18 <-- 18 --> PDF |
Upada u oči, da je u rukama privatnih po sjednilca daleko veća površina šuma, nego u rukama države. K tome treba još dodati, da je veći dio državnili šuma na sjeveru, u Laplandiji, gdje su šume daleko slabije, nego na jugu. Tako se objašnjava i činjenica, što je prosječni prirast po ha u privatnim šumama 2.29 m´, dok je u državnim šumama samo 1,08 m=. Privatne su šume gotovo bez izuzetka u rukama malih posjednika, koji u njima upravo onako, kao i na svojim njivama, koje redovito sastoje od nekoliko hektara, gospodare samostalno. Veći dio privatnih šuma (SSVc) ima površinu od 5—50 ha. S obzirom na temeljito provedenu agrarnu reformu — važno je istaći, da iznad 500 ha ima veoma malo posjeda, u svemu 0.57Vo. Poduzeća kao vlasnici šuma većinom su i vlasnici velikih pilana i tvornica celuloze. Država vrši jaki nadzor nad gospodarenjem u tim šumama. Šumska uprava. Nadzor nad šumama a negdje i upravu vrši Glavna uprava šuma. S obzirom na zadatke, koje ima izvršiti, dijeli se njezin rad na dvije velike grane. Jedn a ima zadatak da upravlja državnim šumama, dok je drugo j dužnost, da vrši nadzor nad privatnim šumama. Državne šume razdijeljene su na 90 upravno-gospodarskih jedinica, koje se razlikuju po veličini s obzirom na proizvodne mogućnosti, geografski položaj i t. d. Tako je u Laplandiji prosječna površina takve jedne jedinice pola milijona ha, dok je u južnim dijelovima prosječno 20.000 ha. Svaka je ta jedinica samostalna u gospodarskom pogledu; na čelu joj je šumarski stručnjak sa sveučilišnom spremom a njemu je dodijeljen odgovarajući broj osposobljenog šumarskog stručnog i pomoćnog osoblja. Siječe se samo po gospodarstvenoj osnovi, koja se obnavlja svakih 10 go dina. Da se može uspješno i na vrijeme odvijati gospodarstvo, mnogo pomaže i to, što se nastoji čitav rad u svim pravcima po mogućnosti što više pojednostaviti. A to je zaista i uspjelo davanjem velike slobode činovnicima u gospodarenju i uvođenjem lične odgovornosti. Da bi poslovanje bilo što elastičnije. Gla vna uprava šuma nastoji se prilagoditi i u svome načinu poslovanja privatnim poduzećima. To je osobito važno s obzirom na opsežno trgovačko poslovanje u šumskom gospodarstvu Finske. Da bi se pisarnički poslovi olakšali, svaki i najmanji šumarski ured ima stroj za računanje, za pisanje te druge suvrevremene potrebne uređaje za rad u uredu. Valja istaći, da se dopisivanje svodi samo na najnužnije, jer se po pravilu svi poslovi obavljaju brzoglasom. Iz razloga, što veći dio privatnih posjeda ne stoji pod upravom šumarskog činovnika, nad njima je prema zakonskim propisima državni nadzor: ne smije se šumu opusto šitiaiskorišćavati je treba tako, da ne bude smetnje za prirodno pomlađivanje. Tko se ogriješi protiv toga, šuma mu se konfiscira : sječa se obustavlja. Nadzor nad privatnim šumama vrše t. ZV. šumarska povjerenstva, koja se sastoje od 3—5 članova. Takvih povjerenstava ima u svemu 18 u raznim dijelovima države. Njihova je središnja ustanova t. zv. »Ta pio«, koja na temelju zakona o šumama ima znatnu državnu pomoć. T a p i o potpad?: pod nadzor Glavne uprave šuma, ali je u stvari samostalna ustanova. Nadzor se sastoji samo u tome, da se vidi u što je upotrijebljena državna pomoć. Privatne šume nisu dužne imati gospodarstvenu osnovu; svatko siječe onoliko, koliko hoće, ali svako iskorišćavanje šume treba prijaviti odnosnom šumarskom povjerenstvu. Povjerenstvo ima zadatak, da ne samo kontrolira održavanje propisa zakona o šumama, nego i promicanje privatnog šumskog gospodarstva u svim pravcima. Tako je, primjerice, jedna važna djelatnost toga povjerenstva, da daje dugoročne i niskokamatne zajmove onim šumoposjednicima, koji žele provesti poboljšne mjere u svojim šumama — primjerice na močvarnom zemljištu kanalizaciju ili snižavanje nivoa vode. Navesti ćemo samo kao primjer, da su 1933./34. godine provedene poboljšne mjere na više od 60.000 ha šuma malih posjednika odvodnjavanjem. Iskorišćavanje. Sječ a se provodi zimi kao i izvlačenje a odprema s proljeća i ljeti. Dugotrajan i visok snijeg omogućava izvlačenj e pomoću saonica s konjskom pregom. Čitavu državu isprepliće mreža većih i manjih jezera i rijeka, radi čega je odprema veoma jednostavna i razmjerno jeftina. U državi se može odpremati drvo vodom na više od 47.000 km. Izvlačenje se vrši do obala najbližeg jezera ili rijeka, odakle se onda s proljeća, kad snijeg okopni, odprema dalje. Na osnovu desetgodišnjeg prosjeka izilazi, da se je u Finsko j godišnje proizvodilo 36.1 mil. m^ Od toga je potrošeno u državi . . 19.4 mil. m´ a izvezeno je . 16.7 mil. m´. K ovome treba još pribrojiti i gubitak, koji nastaje prilikom sječe, izvlačenja i odpreme, u svemu oko 2.5 mil. m´. Prema tome ukupna proizvodnja iznosi godišnje 38.6 mil. m´. dok je godišnji prirast ustanovljen sa 45.7 mil. m´. U potonjih 20 godina stalno se sve više i više razvija veleobrt celuloze. A to daje mogućnost za povoljno unovčenje sortimenata, koji se inače ne bi mogli lahko unovčiti. Ponovan rat s Rusijom smeo je Finsku, da svoje šumsko gospodarstvo u svim dijelovima što više usavrši, a prije svega da sječu odnosno potrošnju drveta dovede u potpuni sklad sa stanjem u šumi odnosno s proizvodnom sposobnošću šuma. Kako čitavo šumsko gospodarstvo Finske počiva na naučnim temeljima, nastoji se i potrošnju drveta postaviti na čvrste temelje. U savezu s tim nastoianiem raščlanjuje N. A. O s a r a potrošnju finskoga drveta ovako: 1. drvo kao sirovina za veleobrt, 3. drvo potrebno za željeznice, 2. neprerađeno drvo za izvoz, 4. ogrijevno drvo za veleobrt. 5. drvo za potrebe seoskoga stanovništva i 6. drvo za razne druge potrebe. Količina drveta. koja treba zadovoljiti notrebe od 1—4. mijenja se. dok potreba pod 5 i 6 treba imati daleko stalniji karakter. Kako odDada gotovo trećina čitave proizvodnje drveta na zadovoljenje potreba pod 5, razumljivo je, da se nastoji što detaljnije ispi 16 |