DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 14 <-- 14 --> PDF |
šumsko gospodarstvo ne spada kod nas, ni po čemu, u sporednu granu narodnog gospodarstva. Ono je naročito važno i neophodno potrebno za naše seljačko gospodarstvo, jer u životu našeg seljaka ima šuma mnogo veće značenje, nego se to često misli. Da nije tako, ne bi seljak toliko nasrtao na šumu. Uređenje odnosa naših seljačkih gospodarstva prema šumi jedno je od najvažnijih i najosjetljivijih pitanja naše šumsko-gospodarske politike. Ako ispravno riješimo to pitanje, riješili smo ujedno i pitanje čuvanja šuma. Seljak nasrće na šumu, jer mu je ona potrebna, jer bez nje ne može voditi svoje seljačko gospodarstvo. Seljak je najveći i najuniverzalniji potrošač šumskih proizvoda. On ne treba šumu samo zbog drveta, kao ostali potrošači, jer on u šumi iskorišćuje pašu i stelju, lisnik, žiropašu, razne šumske plodove, gljive i drugo. Osiguramo li našim seljačkim gospodarstvima pokriće njihovih potreba redovnim putem, seljak ne će imati ni razloga ni potrebe, da nasrće na šumu i da šumske proizvode pribavlja neredovnim putem. Iz ovoga slijedi, da seljačko šumsko gospodarstvo ne smijemo organizirati po načelima gospodarskog liberalizma, na načelu najvećeg rentabiliteta, nego na temelju opravdanih i stvarnih narodnih potreba. Cilj šumskog gospodarstva u seljačkim šumama ima biti: što potpunije, što bolje i što lakše podmirivanje seljačkih gospodarstava svima šumskim proizvodima, koji su seljačkim gospodarstvima neophodno potrebni. Zato u seljačkom šumskom gospodarstvu ne smijemo težiti za najvećom šumskom rentom, a ni za najvećom čistom zemljišnom rentom, nego za onim načinom gospodarenja, koje će najbolje odgovarati zahtjevima i potrebama seljačkih gospodarstava. Gospodarenje sa šumom kod nas uopće valja urediti tako, da u prvom redu budu podmirene sve domaće potrebe na šumskim proizvodima. Načelno uzevši — nijedan komadić drveta ne bi smio izaći iz države, ako je neophodno potreban našem čovjeku. Međutim sadašnje je stanje naših šuma u pogledu vlasništva takovo, da su baš u tom pogledu potrebne velike promjene. U našoj Državi ima ako 4 milijuna hektara šumske površine. Od toga odpada na državne šume oko 2,5 mil. ha, na komunalne i samoupravne šume (bez šuma imovnih općina) 0,5 mil. ha, i na posebničke šume oko 1 mil. ha. Površina posebničkih i komunalnih šuma je dakle razmjerno nedovoljna, da podmiri sve potrebe na šumskim proizvodima našeg najjačeg potrošača — seljačkih gospodarstava. Vidjet ćemo kasnije, da komunalne šume već sada vrlo teško ili nikako ne mogu udovoljavati svojoj zadaći, pa nastaje pitanje, da li sadašnji oblici našega komunalnog šumskog gospodarstva odgovaraju suvremenim potrebama naroda, ili ih treba mijenjati odnosno urediti na drugoj osnovi i na drugim načelima, koja su bliža narodnom duhu i suvremenim narodnim potrebama. Novo vrijeme snažno krči sebi put k novom društvovnom poredku, koji svuda postavlja na prvo mjesto probitke zajednice, pa tek onda probitke pojedinca. Na temelju takvog društvovnog principa izvršit će se vjerojatno i sve naše gospodarske reforme. Kako država predstavlja najjaču i najobsežniju ljudsku zajednicu, pripada joj pravo i dužnost, da ona uređuje sve društvovne i gospodarske odnose pojedinih dijelova te zajednice. Na osnovi tog principa izdana je nedavno i zakonska odredba, kojom se ukidaju krajiške imovne obćine, a sva njihova imovina prelazi u vlasništvo države, koja se istom odredbom ujedno obvezuje, da će uz uvjete, koje će propisati ministar šumarstva i rudarstva, obskrbljivati bivše pravoužitnike imovnih obćina potrebnim šumskim proizvodima. Zato, kao svoju logičnu posljedicu, ta odredba ujedno nagoviješta i donošenje zakonske odredbe o obskrbi pučanstva šumskim. proizvodima. Sigurno je, da je ova zakonska odredba samo jedna etapa k potpunoj reorganizaciji našega šumskog gospodarstva i da se u tom pogledu ne će stati na po puta, nego će za imovnim obćinama doći na red i reorganizacija uprave i imovinsko- pravnih odnosa za ostale komunalne i samoupravne šume, pa i za šume posebničke, kako bi sva naša šumska bogatstva bila što svrsishodnije iskorišćivana za narodne potrebe. 12 |