DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 13 <-- 13 --> PDF |
upravljanja državom i jest u tome, da se oprezno suzbije demagoški raspirena težnja narodnih slojeva za vlašću, ali da se istodobno zadovolje njihove duhovne i materijalne potrebe, U tome zadovoljenju i jest bit narodnoga blagostanja. Vlast nigdje pa ni u »najdemokratskijim« državama ne pripada narodu kao cjelini, pa ni većini ni manjini naroda, nego neznatnoj skupini ljudi. To je uostalom u prirodi svake vlasti, jer nijedna ljudska zajednica ne može sama sobom upravljati, nego treba upravljača. Više puta neznatna manjina, ili dapače samo jedan čovjek ispravnije shvati bit narodnih potreba, nego velike političke stranke. Stoga u novom poredku, koji se izgrađuje, ne postavljaju stranke upravljače države, nego će se prirodnim procesom izdvajanja elite duha i znanja uzdizati na površinu pojedinci sa većom moralnom vrijednošću, pa će narodne mase u toj narodnoj eliti instinktivno i neposredno naći svoje upravljače, kojima će povjeriti svoju sudbinu s više povjerenja, nego dosadašnjim političkim strankama i njihovim prvacima. Narod svojim zdravim instinktom prihvaća svaki novi poredak, ako osjeti, da je on stvoren za njega, a ne protiv njega. Mnogi naši liberalni zakoni nisu se mogli i u cijelosti primijeniti u život, jer ne odgovaraju duši naroda i ne uređuju njegovej životne potrebe, nego su plod teoretskih nagađanja, ili su, što je još gore, običan prijepis zakona stranih država. U stvaranju naše nove i bolje budućnosti moramo se čuvati svega onoga, što može da koči našu želju i našu odlučnu volju za napredkom. Zato je potrebno sto češće i što jače isticati štetan upliv stranačke politike na razvoj naših gospodarskih prilika. Narod treba što više udaljiti od stranačke politike i organizirati ga u slobodnim gospodarskim organizacijama. Gospodarski slobodan i zadovoljan narod ne će svoju sudbinu ni povjeravati političkim, spekulantima i izrabljivačima, nego svojim najboljim sinovima, koji će voditi brigu o stvarnim narodnim potrebama. Dosadašnju lažnu demokraciju zamijenit će demofilija. Niti_ vi a s t^ n a r o d a, niti vlast nad narodom, nego vlast za narod. Sve svoje najjače i najbolje umne i fizičke sposobnosti treba staviti u službu narodnom napredku i blagostanju. Sustav gospodarskog liberalizma postavio je princip rentabiliteta u gospodarstvu kao dogmu, u koju se ne smije dirati. Dosadašnjem gospodarstvu bila je zarada glavni podstrekač, a ne potrebe života. Zato se je često proizvodilo ono, što je bilo manje potrebno za život, ako je bilo rentabilnije; nije se proizvodilo kadkada ni ono, što je za život neophodno potrebno, ako se nije bolje rentiralo. Ako su takve artikle uslijed pogrješne kalkulacije ipak proizvodili, uništavali su ih. Jer se je i to bolje isplatilo, nego da se tim proizvodima, uz sniženu cijenu, podmire potrebe siromašnih narodnih slojeva! Za to smo i doživljavali neprirodne pojave, da na jednoj strani gladuju milijuni ljudi, a na drugoj se bacaju ogromne količne žita u more, kavom se lože lokomotive a mlijeko lije u kanale. Po ovome shvatanju glavničara, gospodarstvo ne služi zadovoljenju narodnih potreba, nego u prvom redu obogaćivanju pojedinaca. Nema li u nekom poslu velike zarade, ne treba ga ni raditi. Gospodarski liberalizam, odnosno kapitalizam zasnovao je život na prolaznim vrijednostima, na novcu, na kapitalu i kamatima od kapitala, a ne na narodnom radu i na stvarnim potrebama naroda. Ovakav kapitalistički princip rentabiliteta rigorozno se je primjenjivao i u gospodar enjusnašimšumama. Naše buduće narodno gospodarstvo ne smije se međutim upravljati po tim načelima gospodarskog liberalizma, nego po načelima zadovoljenja duhovnih i materijalnih narodnih potreba. Proizvodi ono, što narodni život traži, stvaraj ono, za čime narodna duša teži. Princip rentabilitet a ne smije biti »conditio sine qua non« stvaralačkog rada i nastojanja´ u raznim granama narodne djelatnosti. Ne smije se u svakom podhvatu gledati samo na rentabilitet, nego u glavnom na to, hoće li taj posao poslužiti udovoljenju životnih potreba naroda. Ako svaku djelatnost prosuđujemo samo s gledišta što veće, brže i neposredne dobiti, onda će mnoga prirodna dobra ostati i nadalje neiskorišćena, mnogi prirodni kapitali ostat će i nadalje mrtvi, iako su možda za narodni život i te kako potrebni. U |