DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 12 <-- 12 --> PDF |
gospodarstvom, upravljao našom carinskom i tarifnom politikom, određivao po svojoj volji visoke cijene proizvodima svoga veleobrta i sloboano ih prodavao na našem tržištu, iskorišćavao na najneraciominiji način naša šumska bogatstva i na njima zarađivao ne milijune nego milijarde, dotle je naš seljak, koji prvi ima pravo na korist iz tih šuma, bio silom prilika natjeran, da svoje potrebe na drvu podmiruje — krađom. Probitci posebničkog kapitala bili su u našoj šumskoj privredi preči i jači od samih interesa države. Država nje nimalo vodila računa o tome, da naše šume imaju podmirivati u prvom redu naše domaće potrebe na drvu. Država to nije radila čak ni tamo, gdje je bila na to izričito i zakonom obvezana. Bosanski seljak kao me rematsk i ovlašteni k dobivao je svoju punu kompetenciju merematskog drveta redovno samo na papiru, samo po uređajnim elaboratima, a stvarno dobivao je mnogo manje, negdje i ništa. Kao da se namjerno išlo za tim, da seljak bude prisiljen svoje potrebe na drvu podmirivati nezakonitim putem, kako bi se imalo razloga putemamnestija šumskih krivica sticati popularnost u narodu. Šume su služile »predstavnicima naroda« kao izborni fond svoje vrsti, pa je seljak za vrijeme izbora bio u šumi posve slobodan. Probitci kapitala i državnog fiska smatrali su, da se u bosanskim šumama ne izvrši izlučenje »mere i baltalika« sve dotle, dok su te šume bar iole sposobne za najgrublju eksploataciju. Narodne potrebe bile su na posljednjem mjestu, a šume su služile samo za lako i brzo obogaćivanje pojedinaca te kao zakrpa u državnom proračunu. Kako i u kojem će se pravcu razvijati šumsko gospodarstvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, rezolutno je istaknuto u osnovnim načelima ustaškog pokreta: Prirodna bogatstva zemlje, šume i rude, ne mogu biti objektom osobnog obogaćivanja. Nema sumnje, da će se gospodarski život našega naroda u buduće izgrađivati po određenoj osnovi, po kojoj će Država negdje više i negdje manje upravljati narodnim gospodarstvom, kako bi se mogla stamo podržavati potrebna ravnoteža na jednoj strani između rada i kapitala, a na drugoj između proizvodnje i potrošnje. Upravljano narodno gospodarstvo ne može se međutim ni zamisliti bez organizacije pojedinih grana proizvodnje, upravo bez upravljanja s jednoga mjesta čitavoga narodnog gospodarstva. Upravljanje narodnim gospodarstvom ne će međutim, kao do sada, imati svrhu nekog izrabljivanja narodnog rada i narodne muke u tuđe svrhe i ciljeve, od čega bi imali korist samo eksponenti kapitala. Upravljano gospodarstvo ima se prilagoditi sasvim nasim narodnim potrebama, ono zapravo i ne smije imati drugu svrhu, nego da razne narodne potrebe i izvore narodnih prihoda i narodnih energija dovodi i odvodi odgovarajućim kanalima i putevima, kako u gospodarskom životu naroda ne bi došlo do poremećaja, do gospodarskih kriza i katastrofa. Upravljano gospodarstvo ne smije mijenjati ili čak zaustavljati prirodni tok narodnog života, ne smije biti kabinetska tvorevina, nego što bliža narodu i narodnim potrebama. Čimbenici državne vlasti nisu za to, da stvaraju samo kabinetske osnove, ili možda da jednostavno kopiraju tuđe osnove, koji sa shvatanjem i potrebama našega naroda nemaju ništa zajedničkoga. Takve osnove već su unaprijed osuđene na neuspjeh, pa bile one i najidealnije, pogotovo ako ih se želi ostvariti silom i protiv volje naroda. Narod sam najbolje poznaje i osjeća svoje duhovne i materijalne potrebe. Ne smije nas, međutim, zaprepastiti, ako narod svoje želje i potrebe kadkada izjavljuje i u grubom obliku. Uprava je zato, da i sve grubo izražene težnje narodne duše pažljivo ispita, da im da doličan oblik, da ih sustavno sredi pa da ih onda po osnovi provodi u život. Uzaludan je svaki pokušaj odupirati se prirodnim težnjama naroda. U tome još nitko nije uspio. Potrebama narodnim, međutim, nije teško udovoljiti, samo ako se hoće, jer narod ne traži nikada mnogo i ne traži ono, što je nemoguće. On je toliko skroman i obrazriv u svojim težnjama i potrebama i logičan u svojim zahtjevima, da je upravo čudo, zašto zbog narodnih potreba i zatjeva dolazi do jačih potresa. Narod je živi organizam s duhovnim i materijalnim potrebama. Široki slojevi naroda ne traže vlast, nego zadovoljenje svojih životnih potreba. A prava mudrost 10 |