DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1942 str. 12     <-- 12 -->        PDF

gospodarstvom, upravljao našom carinskom i tarifnom politikom, određivao po svojoj
volji visoke cijene proizvodima svoga veleobrta i sloboano ih prodavao na našem
tržištu, iskorišćavao na najneraciominiji način naša šumska bogatstva i na
njima zarađivao ne milijune nego milijarde, dotle je naš seljak, koji prvi ima pravo
na korist iz tih šuma, bio silom prilika natjeran, da svoje potrebe na drvu podmiruje
— krađom.


Probitci posebničkog kapitala bili su u našoj šumskoj privredi preči i jači od
samih interesa države. Država nje nimalo vodila računa o tome, da naše šume imaju
podmirivati u prvom redu naše domaće potrebe na drvu. Država to nije radila čak
ni tamo, gdje je bila na to izričito i zakonom obvezana. Bosanski seljak kao me rematsk
i ovlašteni k dobivao je svoju punu kompetenciju merematskog
drveta redovno samo na papiru, samo po uređajnim elaboratima, a stvarno dobivao
je mnogo manje, negdje i ništa. Kao da se namjerno išlo za tim, da
seljak bude prisiljen svoje potrebe na drvu podmirivati
nezakonitim putem, kako bi se imalo razloga putemamnestija
šumskih krivica sticati popularnost u narodu. Šume su
služile »predstavnicima naroda« kao izborni fond svoje vrsti, pa je seljak
za vrijeme izbora bio u šumi posve slobodan. Probitci kapitala i državnog fiska
smatrali su, da se u bosanskim šumama ne izvrši izlučenje »mere i baltalika« sve
dotle, dok su te šume bar iole sposobne za najgrublju eksploataciju. Narodne potrebe
bile su na posljednjem mjestu, a šume su služile samo za lako i brzo obogaćivanje
pojedinaca te kao zakrpa u državnom proračunu.


Kako i u kojem će se pravcu razvijati šumsko gospodarstvo u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj, rezolutno je istaknuto u osnovnim načelima ustaškog pokreta:
Prirodna bogatstva zemlje, šume i rude, ne mogu
biti objektom osobnog obogaćivanja. Nema sumnje, da će se gospodarski
život našega naroda u buduće izgrađivati po određenoj osnovi, po kojoj
će Država negdje više i negdje manje upravljati narodnim gospodarstvom, kako
bi se mogla stamo podržavati potrebna ravnoteža na jednoj strani između rada i
kapitala, a na drugoj između proizvodnje i potrošnje. Upravljano narodno gospodarstvo
ne može se međutim ni zamisliti bez organizacije pojedinih grana proizvodnje,
upravo bez upravljanja s jednoga mjesta čitavoga narodnog gospodarstva.


Upravljanje narodnim gospodarstvom ne će međutim, kao do sada, imati svrhu
nekog izrabljivanja narodnog rada i narodne muke u tuđe svrhe i ciljeve, od čega
bi imali korist samo eksponenti kapitala. Upravljano gospodarstvo ima
se prilagoditi sasvim nasim narodnim potrebama, ono zapravo i ne smije imati
drugu svrhu, nego da razne narodne potrebe i izvore narodnih prihoda i narodnih
energija dovodi i odvodi odgovarajućim kanalima i putevima, kako u gospodarskom
životu naroda ne bi došlo do poremećaja, do gospodarskih kriza i katastrofa.
Upravljano gospodarstvo ne smije mijenjati ili čak zaustavljati prirodni tok narodnog
života, ne smije biti kabinetska tvorevina, nego što bliža narodu i narodnim
potrebama. Čimbenici državne vlasti nisu za to, da stvaraju samo kabinetske
osnove, ili možda da jednostavno kopiraju tuđe osnove, koji sa shvatanjem i potrebama
našega naroda nemaju ništa zajedničkoga. Takve osnove već su unaprijed
osuđene na neuspjeh, pa bile one i najidealnije, pogotovo ako ih se želi ostvariti
silom i protiv volje naroda.


Narod sam najbolje poznaje i osjeća svoje duhovne i materijalne potrebe. Ne
smije nas, međutim, zaprepastiti, ako narod svoje želje i potrebe kadkada izjavljuje
i u grubom obliku. Uprava je zato, da i sve grubo izražene težnje narodne
duše pažljivo ispita, da im da doličan oblik, da ih sustavno sredi pa da ih onda po
osnovi provodi u život. Uzaludan je svaki pokušaj odupirati se prirodnim težnjama
naroda. U tome još nitko nije uspio.


Potrebama narodnim, međutim, nije teško udovoljiti, samo ako se hoće, jer
narod ne traži nikada mnogo i ne traži ono, što je nemoguće. On je toliko skroman
i obrazriv u svojim težnjama i potrebama i logičan u svojim zahtjevima, da
je upravo čudo, zašto zbog narodnih potreba i zatjeva dolazi do jačih potresa.


Narod je živi organizam s duhovnim i materijalnim potrebama. Široki slojevi
naroda ne traže vlast, nego zadovoljenje svojih životnih potreba. A prava mudrost


10