DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1941 str. 27     <-- 27 -->        PDF

drugu ulošci s biljkama, kojima se istovremeno dodaju suhi meduulošci, koje smo već
prije zgodno smjestili na dohvat ruke.
Prvo prelaganje je od velike važnosti. Ako se s njime zakasni, biljke znadu
pocrniti i popij esniviti te tako postaju bezvrijedne.
Ovlažene međuuloške treba dobro osušiti a to će ići najlakše, ako ih izložimo
suncu ili sušimo kraj tople peći.


Zaštita sabranog materijala od raznih razornih insekata vrši se čestim i pažljivim
pregledavanjem, naročito prije pakovanja, usipavanjem naftalina u uloške ili
zamatanjem svezaka u papir, natopljen petroleumom.


Sveske sa suhim materijalom treba naročito dobro čuvati od ponovnog vlaženja.
Da bi se osigurale od kiše, najbolje ih je zamotati prilikom prenašana u vreće
od nepromočivog platna. Za veće transporte, naročito željeznicom, dobri su drveni
sanduci.


-


.. -1 .->´,-,. i


Bilješke


Uz svaku sabranu biljku treba označiti barem mjesto njenog nalazišta. Neki
botaničari označuju biljke rednim brojem, pod kojim su zavedene i opisane u bilježnici.
Uz redni broj navedu se u bilježnici svi potrebni podatci (stanište itd.). Na manjim
putovanjima može numeracija sasvim otpasti, ali se ne smije nikako zaboraviti
označiti stanište i druge okolnosti, pod kojima je biljka, ili veća skupina biljki rasla.
Ne smijemo zaboraviti da označimo uz biljku j sve njene osobine, koje se na njoj,
kad se sasuši, neće zadržati kao boja cvijeta, bodljikavost itd. Isto tako uz grančice
drveća i grmlja ili druge njihove sabrane dijelove treba označiti od kuda potječu i
kakav je habitus stabla1, visina i kakav je način rasta drveta ili grma, sa koga su
ubrane.


Bilješke se mogu pisati na male ceduljice, koje umećemo u uložak uz biljku, na
koju se odnose. Takve ceduljice dobro je držati u džepu pri ruci. Ceduljice možemo
označiti i sa rednim brojevima radi eventualnog pribili ežavanja u bilježnici. Istovrsne
biljke sa istog staništa označujemo istim rednim brojem, dok istu biljku sa drugog
staništa moramo označiti drugim rednim brojem.


Na mjesto ceduljica vrlo su praktični blokovi sa rednim brojevima, iz kojih


se može jedna polovina lista iskinuti, Odkinuta polovina dolazi u uložak uz biljku,


a
na polovini, koja ostaje u bloku, zavedu se bilješke, koje se na b´ljku odnose. Bi


lješke se mogu razdijeliti i na obje polovine bloka i to tako, da na polovinu, koja


dolazi uz biljku, zapišemo datum i stanište, a ostalo na polovinu, koja ostaje u bloku.


U bilješkama možemo upotrijebiti zgodne jednoznačne kratice. Kadkad možemo


bilješke upisati i na omot uloška, u kome će biljka trajno ostati, ali tada treba upo


trijebiti samo tvrdu crnu olovku, a nikako masnu ili tintu.


Ako upotrebljavamo za bilješke ceduljice, možemo ih sa dva uzdužna vodoravna


proreza prorezati i kroz rukavac nataknuti na stabljiku biljke.


Što su bilješke uz pojedinu biljku izcrpnije i potpunije, to nam ona pretstavlja
vredniji naučni materijal. Sabrane biljke bez potrebnih bilježaka nemaju gotovo nikakve
naučne vrijednosti; najmanje, što uz svaku biljku ili svežanj biljaka s jednog
staništa treba biti zabilježeno, je njihovo porijeklo .


Bec k navodi, što sve treba da sadrže iscrpnije bilješke — i to:


1.
Stanište biljke:
a) mjesni naziv ev. geografski položaj;
b) prilike mjesta (vlažno, suho, sunčano, kamenito tlo itd);
c) geološke i pedološke prilike podloge i
d) nadmorsku visinu.
2.
Način p r i d o 1 a ž e n j a:
a) biljna formacija (šuma, šikara, livada itd);
535