DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1941 str. 24 <-- 24 --> PDF |
što ćemo u tom slučaju trebati sabranu biljku češće prelagati. Mapa se nosi u uprtnjači uspravno položena. Beck u spomenutoj knjižici opisuje jednu naročito prikladnu mapu za sabiranj e bilja , koja se može nositi na leđima ili uz bok, a osim toga osigurana Je nepromočivim platnom od kiše i navlaživanja. Takvu mapu možemo napraviti od materijala, koga imamo pri ruci. Naročita je prednost ove mape u tome, što se uprte dadu skidati i premještati na drugu mapu, kad se prva napuni sabranim biljkama. Slika la i b) pokazuje nam tu mapu zatvoreni!, spremnu za nošenje, a na slici lc prikazana je raztvorena. Za manja putovanja redovno je dovoljna jedna mapa i primjeran broji uložaka papira. Za veća putovanja potrebno će biti ponijeti više mapa i veću kaličinu papira. U tom se slučaju moramo pobrinuti za konje, koji će nam prenositi mape i pribor. Mjesto više mapa može poslužiti samo jedna za sabiranje i veći broj drvenih ili žicanih okvira. Najviše se upotrebljavaju drveni rešetkasti okviri ili okviri pleteni od trstike s jakim drvenim rubovima, proviđeni s dvije jake kožnate vrpce za stezivanje. Žičani pocincani okviri suviše su teški za prenašanje, a i usprkos pocinčavanja rado zahrđaju. Njih ćemo upotrijebiti na mjestu, gdje se stalno zadržavamo. Drvene preše sa vijcima ne mogu se preporučiti. Mjesto drvenih rešetkastih okvira možemo upotrijebiti i tvrdi karton. Konačno treba spomenuti, da je osobiti dio pribora svakoga sabirača biljež nic a za dnevnik i za druga opažanja. Za označavanje staništa sabranih biljaka bit će nam potreban vnći broj ceduljica ili zgodan blok sa rednim brojevima, iz koga se polovina listova dade iskimiti. Postupak kod sabiranja Da bi izvjesnu biljku sabrali dobro i potpuno, tako, da ona ima naučnu vrijednost, treba odmah, na samom mjestu sabiranja, obratiti pažnju na način, kako ćemo je najlakše izvaditi iz zemlje, a da je ne povrijedimo — imajući pred očima; da biljku treba nastojati uvijek tako sabrati, da joj budu na okupu svi njezini sastavni dijelovi: stabljika, korijen, listovi, cvijetovi i plodovi. Od nižih želja n ih biljaka treba uvijek sabrati, i podzemne dijelove, korijen i žilje (lukovicu, gomolj ili podanak). Prema tome niske biljke uvijek iskopavamo oprezno iz zemlje, jer nam razvijeni korjenovi sistem vrlo često pokazuje glavne njihove osobine. Od većih željan ih biljka sabiremo bezuvjetno one gornje dijelove, koji nose plodove . cvijetove te nekoliko dobro razvijenih prizemnih listova. Od drveć a i grmlja , sasvim razumljivo, nećemo moći sabrati sve dijelove; da bismo sabrali sve, što je potrebno, valja izabrati grančice, koje nose cvijetove ili Dlodove i na kojima su listovi normalno razvijeni. Karakteristični komadi kore, probe đrveta i nerazvijeni pupovi u koliko se nađu na stablu vrlo su poželjan materijal za sabiranje.2) Kod penjačic a sabiru se dijelovi iz raznih visina, po mogućnosti dijelovi vršike zajedno sa dijelovima biljke ili predmeta, koji je penjačica obuhvatila. Biljke s izuzetno velikim listovima ili cvijetovima prilično su rijetke u flori naših klimata, ali u slučaju, da naiđemo na takovu biljku, treba sakupiti dijelove njenih listova ili cvijetova i označiti, odkuda potječu. Tu ćemo1 si najlakše pomoći malim crtežom u bilježnici ili, još bolje, fotografskom snimkom dotične biljke. Ako nađemo biljku, kod koje su razvijeni samo cvijetovi, bit će dobro radi potpunog upoznavanja potražiti u okolici istu biljku, na kojoj su se već i plodovi 2) Da drvo ne bi uslijed naglog sušenja raspucalo, treba dijelove, koji nisu pod korom (prereze) namazati vapnenim mlijekom. 532 |