DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1941 str. 23 <-- 23 --> PDF |
U uvodu knjižice Bec k naglašava da radi proučavanja treba biljke sabirati temeljito, na svakom mjestu, što je moguće potpunije i svaku biljku u nekoliko d o b r i h pri m j´ e r a k a. Sabirati svagdje — znači sabirati i u takvim predjelima, gdje vegetacjia nije baš osobito bujna; temeljit o — znači da ni jedna, bila kako na izgled neugledna biljka nije manje vrijedna od drughi, koje se ističu s bujno i lijepo razvijenim oblicima. Sabirati što je moguće potpunij e znači, da svaka sabrana biljka mora sadržavati sve svoje sastavne dijelove — stabljiku, korijen, listove i dobro razvijene plodne organe. To je temeljno pravilo sabiranja. Sabirati više primjeraka od jedne iste biljke potrebno je zbog ustanovljavanja eventualnih varijacija. Sabirati treba uvijek samo dobro rzvijene primjerke, a nipošto takve, koji su znatno zakržljali ili su izgrizeni od zareznika, ako nam baš ovakvi primjerci ne služe za posebna fitopatološka odnosno entomološka istraživanja. Drugo Beckovo pravilo glasi: sab´i raj radije manje a sa svom pažnjom nego mnogo i loše. U pomanjkanju vremena nije loše sabrati samo zrele plodove odnosno sjemenke biljaka pa i´h uzgajati u vrtu. Sabirati treba, prema Bečku , neumorno, a svakoj sabranoj biljci treba posvetiti punu pažnju. Pribor za sabiranje »Bez alata nema mi zanata«, kaže naša stara poslovica. Isto tako ni kod sabiranja biljaka ne može biti bez najmeophodnijega pribora, koji nam olakšava pravilno sabiranje, prenošenje i čuvanje sabranog materijala. U prvom redu će nam kod iskopavanja korjena biljke dobro poslužiti omanja lopatic a na nešto duljem dršku (vidi sliku e). Lopaticu je dobro držati na duljoj vrpci privezanu za odijelo. Najprikladniji je za iskopavanje korjena biljke planinarski cepin , koji je radi svoje ´neophodnosti u opremi botaničara dobio naziv — cru x b o t a:n i c o r u m. Za otsjecanje grama i grančica i za čišćenje bilja od trnja i suvišnih listova bit će nam potreban jedan dobar ocjeln i nož. Vrtlarske nožice (škare) također nam mogu dobro poslužiti za to. Za prenašanje i čuvanje sabranih biljaka na manjim jednodnevnim putovanjima dobra je ovalna limena kutija, u koju se biljke slažu jedna na drugu odnosno jedna kraj druge. Limena se kutija obično nosi ma vrpci preko ramena; ona ima svoje prednosti i mane. Glavne su joj mane, što je nespretna kod kretanja i što se u njoj sabrane biljke gužvaju, ozliieduju i prljaju, a ako je dulje vremena izložena suncu, biljke u njoj brzo povenu i postaju neprikladne za dalje prepariranje. Za čuvanje biljaka mnogo je prikladnija mapa za sabiranje. S njome olakšavamo sabiranje u toliko, što biljke sabiramo u jednu platnen u vrećicu , a tek kad vrećicu napunimo, ulažemo sve sabrane biljke u mapu. Platnen u vrećicu , veličine 50X30 cm Hi kojeg drugog prikladnijeg oblika, sašijemo iz nešto jačeg običnog platna i na krajeve iprišijemo dulju vrpcu ili kopče tako, da vrećic u možem o nositi obješenu preko ramena (vidi sliku d). Nije loše, ako kroz rubove gornjeg otvora vrećice provučemo elastičnu vrpcu, koja će spriječavatd ispadanje biljaka kod kretanja. Biljke, koje smo sabirali u vrećicu, slažemo oprezno i sa mnogo pažnje. Naročito treba paziti, da kod kretanja ne gužvamo ili ozlijeđujemo biljke u vrećici. Biljke nježnih cvjetova treba odmah uložiti u mapu. Mapa za sabiranje može biti vrlo jednostavna. Dovoljno je dva komada nešto tvrđeg kartona formata 50X30 cm i dvije jake platnene vrpce, koje se provuku kroz karton tako, da nam karton čini korice mape. U mapu složimo potrebnu količinu papira za ulaganje i sušenje biljaka; najbolji je papir, koji dobro upija vlagu, ali u pomanjkanju takvog možemo se zadovoljiti i sa običnim novinskim papirom, samo 531 |