DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1941 str. 31 <-- 31 --> PDF |
se nadoda na svaki kilogram kaše pol kg šećera, a zatim dalje kuha otprilike % sata. Radi boljeg ukusa može se pri kraju nadodati malo limunove kore i vanilije. Pekmez se najbolje sačuva u staklenim i zemljanim dobro zatvorenim posudama. Kako su djeca na našem Kršu obično slabo hranjena, bilo bi od velike koristi, da se školama odobri izvjesna količina bestrošarinskog šećera, a učiteljice da sa školskom djecom sabiru maginje i prave pekmez. Takav pekmez ne bi bio skuplji od 3 kune po kg i on bi se mogao dnevno dijeliti školskoj djeci, jer je vrlo hranjiv. Budući da planika daje vrlo koristan plod, a ne zahtijeva ni izdaleka obrađivanje kao druga voćna stabla, te prema tome nema nikakvih naročitih izdataka za njeno uzgajanje, to bi njenom uzgoju trebalo u buduće posvuda, gdje se ona nalazi na našem Kršu, posvetiti naročitu pažnju. Njene grupe trebalo bi racionalnije uzgajati i njegovati. Pojedinim stablima valja omogućiti čišćenjem i potkresivanjem da izrastu u jača stabalca, sa širokim i lijepo razvitim krošnjama. Loša i kržljava stabla valja posjeći jeseni ili zimi ražom zemlje i pružiti im mogućnost da potjeraju lijepe mladice, koje ćemo dalje njegovati i čuvati. Na taj način mogli bismo uzgojiti krupnije šumsko planikovo drveće, od kojeg -bi dobivali korisne plodove. Trebalo bi sve učiniti, da se u ovom pogledu postigne što bolji uspjeh, a pri tom ne zaboraviti ni selekciju, a ni cijepljenje. . Nikola Bracanović, Supetar POŠUMLJAVANJE JE GLAVNA ZADAĆA ŠUMARSTVA JUGOISTOČNE EUROPE Dnevnik »D o n a u z e i t u n g«, koji izlazi u Beogradu, u broju od 8. listopada o. g. donosi članak »S ü d o s t «i r o p ä i s c h e H o 1 z w i r t s c h a f t«, kojeg je težište izraženo u podnaslovu riječima »Langfristiges Aufforstungsprogramm eine volkswirtschaftliche Notwendigkeit«. Budući da je ovaj članak značajan s više razloga, to bilježimo njegove najznačajnije dielove. šumarstvo i drvarstvo jugoistočnih zemalja, veli se u tom članku, pravi je primjer jedne kroz desetljeća stranputicom vodjene gospodarske politike. Vjerovalo se u ogromno drvno bogatstvo, ali bogatstvo nije dokazano stvarnim podacima. Drvne zalihe većine zemalja jugoistočne Europe znatno su manje od zaliha Njemačke. Dok šumovitost Njemačke iznosi 30%, šumovitost Hrvatske i Srbije je doduše isto tolika, ´ ali Bugarske 28%,, Rumunjske 25%, Madžarske 28%, a Grčke svega 19%; Turska nema točne površine šuma, ali se cijeni s 12%. Smanjenje drvnih masa, veli se dalje u članku, počelo je iza druge polovice prošlog vijeka, a smanjenje šumske površine manje je nastalo zbog krčenja u svrhu naseljavanja i pretvaranja šumskog tla u poljodjelsko tlo, nego li zbog krivog uvjerenja o neiscrpivosti ovog vrela sirovina, na osnovu čega je provođeno sustavno pustošenje. To pak pustošenje nije ni izbliza nadoknađeno. Tu je i loš običaj pašarenja u šumama, pa i u branjevinama. Tek posljednjih godina počela se posvećivati veća pažnja čuvanju šuma. U članku se potom naglašava, da su se do sada u svim tim zemljama vršile sječe, koje su premašavale prirast šuma kao i to, da nastavak ovakvog gospodarstva neminovno vodi slomu drvarske privrede, što bi se naročito teško osjetilo u Hrvatskoj, Rumunjskoj, Srbiji i Turskoj kao zemljama izvoznicama. Članak završava: »Posljednjih godina opazile su državne uprave tih zemalja loše gospodarstvo. Putokaz je dala Turska svojim prevratnim zakonom o šumama iz 1937. god., kojeg su temeljne značajke ove odredbe: dužnost pošumljavanja onih općina, koje su bez šume; dokinuće svih besplatnih korištenja u šumama; mogućnost dokidanja svih dotad steklih prava ne izuzimajući ni preseljavanja pučanstva, ako se to preseljavanje za šumarstvo pokaže potrebnim. U Rumunjskoj, Hrvatskoj, Srbiji i Turskoj za kratko vrijeme morat će se smanjiti izvoz drva, dok će ostale zemlje biti prisiljene na uvoz za pokriće vlastitih potreba. Svekolike jugoistočne zemlje moraju stoga izraditi sveobuhvatni program pošumljavanja i po tom programu raditi. P. 495 |