DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1941 str. 30     <-- 30 -->        PDF

Sazrijeva jeseni i zimi, od Lstopada do veljače. Cvate istovremeno, i to u bijelim,
žućkastim ili ružičastim grozdićima. Cvijet je dobar za pčelarstvo i daje dobar med.


Čistih planikovih šumica ima malo. Nalazimo ih tu i tamo na otoku Mljetu i na
nekim drugim otocima. Inače je on pomiješan s drugim biljem u mediteranskoj makiji
i šumama alepskog bora. Mediteranske šumice dobivaju jeseni cvatnjom ružmarina,
rnalog vrijesa, planike, mirče i dr. izgled nepreglednog i lijepo išaranog čilima. Radi
svog lijepog ploda, lišća i cvijeta upotrebljava se planika kao ukrasni grm u perivojima.


Planika Je rasprostranjena u području cijelog našeg mediteranskog primorja i
otočja. Na otocima dosiže i preko 350 m nadmorske visine. Za suviše jakih zima
mladi izbojci stradaju. Osim obične planike postoji tu i tamo i t. zv. »vilenska planika
« (Arbutus andrachrioides), koju je agr. Zec našao na Korčuli, a ja sam je
primijetio na otoku Visu u šumi »Parja plažica«.


Kod nas napada planiku gusjenica zlatokraja (Euproctis chrvsorrhoea). Leptir
izlazi iz, čahure u svibnju i lipnju, a koncem lipnja odlaže jaja ispod lišća, nakon
čega izlaze gusjenice. Nekih godina može zaraza napasti planiku toliko, da joj lišće
izgleua kao izgorjelo. Zbog toga bi trebalo povesti veću brigu oko tamanjenja gusjenica
na planikt, t. j . iste bi trebalo paliti na vatri, kao što set o redovito´ čini s
prelcem u borovim šumama.


Obzirom na to, što je seljaku na našem mediteranskom Kršu planika potrebna
za ishranu stoke, ona je u opadanju, jer je seljaci pretjerano i neracionalno sijeku
već u trećoj ili četvrtoj godini njenog rasta i tako joj onemogućuju jači razvoj. Isto
se tako planika suviše siječe zbog loženja vapnenica. Odviše česta sječa nedozrele
planike dovodi do slabljenja njenog panja. Ima krajeva, gdje nema dovoljno šume za
potrebu sela, pa seljaci vade i planikove panjeve, te se tako u nekim krajevima, na
žalost, postepeno iskorjenjuje ovo drvce, komu obzirom na korist nema premca medu
ostalim mediteranskim vrstama.


Umjetno pošumljivanje planikom na našem Kršu nije još izvodeno. Pokušano
je presađivanjem mladica sa dijelom panja, ali je sve to izvodeno tek u obradivim vrtovima.
Međutim, trebalo bi u našim rasadnicima uzgajati na hiljade planika iz njenog
sjemena, te ih upotrijebiti za pošumljivanje. Mlade planike iz sjemena vidimo dosta
rijetko. Nalaze se obično na donjem dijelu padina, gdje ima dovoljno nanosa humusa,
i to u zasjeni drugog drveća. Korijen mladih biljaka ima odeblju dugačku žilu i
postrano sitno žilje. Od interesa će stoga biti uzgoj biljaka u cijevima od trstike ili
suncokreta u rahloj humoznoj zemlji. Izgleda, da bi on mogao uspjeti ispod planika
ili u djelomičnoj zasjeni drugo« drveća.


Na otoku Braču posljednjih nekoliko godina siromašniji seljaci i radnici sakupljali
su toliko plodova od planike, da se iz njih dobivalo do 5 vagona rakije, što
predstavlja lijep prihod za onaj siromašni svijet, koji nema vinove loze i voća ni
za svoju potrebu. U općinskim, a i u drugim nekim privatnim šumama, obično je
slobodno brati plodove planike (maginje). Dobar radnik može sakupiti na dan do 100
kg maginja. Tako ubrani plodovi stavljaju se odmah u bačve i gnječe. Ako se sakupi
više plodova stavljaju se u veću bačvu, koja se pokrije, ali ipak na gornjem dijelu
bačve ostavi manji otvor. Maginja se ostavlja u ovom stanju obično 2 mjeseca. Ovisi


o temperaturi podruma, da li će maginje prije iil kasnije fermentirati. Pri pečenju
rakije najbolje je odstraniti gornji sloj, u koliko se ukiselio, jer taj sloj daje rakiji
loš ukus. Za pečenje rakije upotrebljava se obični kotao, ali taj mora na svom dnu
imati mješalicu, koja priječi da se ne slijepi i zagori kaša. Od maginja dobije se
rakiju, koju dosta cijene.
Pekmez ili marmelada od maginja odlične je kakvoće. Pekmez se pravi tako,
da se zreli plodovi kuhaju oko pola sata, a zatim dobro procijede, da se odstrane
sve sjemenke. Dobivena kaša kuha se polagano, i to tako dugo, dok se ukuha skoro
na polovicu. Potrebno je pri tom kašu neprestano miješati, da ne bi zagorjela. Tada


494