DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1941 str. 29 <-- 29 --> PDF |
te sjetva sjemena pod motiku ili sadnja u pliće rupice na malim dobro obrađenim mjestima (% hl po ha). Ispod sastojine se može upotrijebiti i sadnja biljaka. Ponajviše se radi sa dvo- do trogodišnjim biljkama. Kadikad se upotrebljavaju i jednogodišnje ´biljke i kitasta sadnja. Cesto se sade biljke s busenom. Biljke se uzimaju iz sastojine ili iz vrtova. U šumskim vrtovima treba biljke pomno zaštićivati i za vrijeme suše zalijevati. Kod sadnje jačeg stromlja prcporuča se kljaštrenje grana, dapače i prevršivanje. Biljke se sade redovno u proljeće. Prema H e . e r -H e s s u (str. 50—54) na mjestima, koja su manje izvržena kasnim mrazevima i sunčanoj žegi na S i SI stranama u sredogorju, dostaje sjetva bukovog sjemena sa žitaricama, ali je ipak od te sjetve sa žitaricama, kako je već rečeno, daleko sigurniji uzgoj bukve sadnjom biljaka pod predsađenom zaštitnom sastojinom (breza, bagrem, bor, ariš). Iz svega naprijed rečenoga dade se izvesti ovaj zaključak: 1. Pošto se svaka sječa šume ima provoditi tako, da njome ne bude onemogućeno pomlađivanje (§. 76. zakona o šumama), radi velike osjetljivosti bukovih biljaka na mraz i žegu u principu se isključuje svako pomlađivanje bukovih sastojina na taj način, da se nakon čiste sječe gole sječne površine zasiju bukovim sjemenom ili zasade bukovim biljkama. 2. U iznimnim slučajevima, na blagim terenima, na relativno-šumskom tlu, mogu se postepeno obnavljati mješovite bukove i hrastove sastojine na taj način, da se čitava sječna površina podsadi na boljim tlima hrastovim, a na lošijim tlima bukovim biljkama. Prije takove umjetne sadnje potrebno je, da se sastojina progali te osigura potpun razvoj umjetno unesenog bukovog i hrastovog podmlatka. Tek nakon potpuno osiguranog i razvijenog hrastovog i bukovog podmlatka smjela bi se dozvoliti sječa starih bukovih i hrastovih stabala. Radi što bolje zaštite podmlatka morala bi se sječa i izvlačenje drva obaviti isključivo po snijegu. Nakon sječe i izvoza drva imaju se mlade kulture upotpuniti sadnjom žira. 3. Ukoliko se u progaljenoj sastojim umjetno uneseni bukov i hrastov podmladak ne razvije povoljno, još uvijek je moguće, da se konačna sječa stabala odgodi toliko, koliko je potrebno da se površina podmladi prirodnim putem. 4. Ako se sastojina nalazi na položaju, koji je osobito izložen mrazu, čitava će se podsaditi samo sa hrastom, pa se tek kasnije mlada hrastova sastojina u doba letvenjaka umjetno podsadi s bukvom. 5. Po svojem bi obliku ovaj način bio sličan oplodnoj sječi s tom preinakom, da se ne čeka na prirodno pomlađenje, već se pomladak unaša u progaljenu sastojinu na umjetni način. To umjetno podizanje pomlatka povećava osjetljivo kulturne troškove, ali je s druge strane tu dobitak na vremenu od najmanje 51 do 10 godina. Dr. Ing. Zlatko Vajda O VAŽNOSTI PLANIKE NA NAŠEM MEDITERANSKOM KRŠU. Planika (Arbutus unedo L.) je najkorisnije šumsko drvce za seljačko gospodarstvo na našem mediteranskom Kršu. Ona daje mnogo koristi seljaku kao ogrjevno drvo, dobro kolje za vinovu lozu i mabunjače, a njeno lišće je odlična hrana za stoku. Plod, zvan »maginja« ili »manjiga«, u kome se nalazi oko 10% šećera, jestiv je i upotrebljava se za pravljenje pekmeza, rakije, likera i dr. Planika je zimzeleni grm ili stabalce do 4 m visine. Na boljem terenu izraste i do . m visoko. Lišće joj je jajastog oblika, nazubljeno, dugoljasto, odozgo tamno zeleno, a odozdo svjetlije zeleno. Ono obiluje taninskim tvarima, te se radi toga upotrebljava kao narodni lijek protiv prolijeva, a upotrebljava se i za učinjanje koža. Zreo plod je crvenkast. Po boji i veličini liči plodu pitomih jagoda. U njem se nalazi mnogo sitnih sjemenki, koje su slične sjemenu djeteline, a koje su dobre klijavosti. 493 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1941 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Sazrijeva jeseni i zimi, od Lstopada do veljače. Cvate istovremeno, i to u bijelim, žućkastim ili ružičastim grozdićima. Cvijet je dobar za pčelarstvo i daje dobar med. Čistih planikovih šumica ima malo. Nalazimo ih tu i tamo na otoku Mljetu i na nekim drugim otocima. Inače je on pomiješan s drugim biljem u mediteranskoj makiji i šumama alepskog bora. Mediteranske šumice dobivaju jeseni cvatnjom ružmarina, rnalog vrijesa, planike, mirče i dr. izgled nepreglednog i lijepo išaranog čilima. Radi svog lijepog ploda, lišća i cvijeta upotrebljava se planika kao ukrasni grm u perivojima. Planika Je rasprostranjena u području cijelog našeg mediteranskog primorja i otočja. Na otocima dosiže i preko 350 m nadmorske visine. Za suviše jakih zima mladi izbojci stradaju. Osim obične planike postoji tu i tamo i t. zv. »vilenska planika « (Arbutus andrachrioides), koju je agr. Zec našao na Korčuli, a ja sam je primijetio na otoku Visu u šumi »Parja plažica«. Kod nas napada planiku gusjenica zlatokraja (Euproctis chrvsorrhoea). Leptir izlazi iz, čahure u svibnju i lipnju, a koncem lipnja odlaže jaja ispod lišća, nakon čega izlaze gusjenice. Nekih godina može zaraza napasti planiku toliko, da joj lišće izgleua kao izgorjelo. Zbog toga bi trebalo povesti veću brigu oko tamanjenja gusjenica na planikt, t. j . iste bi trebalo paliti na vatri, kao što set o redovito´ čini s prelcem u borovim šumama. Obzirom na to, što je seljaku na našem mediteranskom Kršu planika potrebna za ishranu stoke, ona je u opadanju, jer je seljaci pretjerano i neracionalno sijeku već u trećoj ili četvrtoj godini njenog rasta i tako joj onemogućuju jači razvoj. Isto se tako planika suviše siječe zbog loženja vapnenica. Odviše česta sječa nedozrele planike dovodi do slabljenja njenog panja. Ima krajeva, gdje nema dovoljno šume za potrebu sela, pa seljaci vade i planikove panjeve, te se tako u nekim krajevima, na žalost, postepeno iskorjenjuje ovo drvce, komu obzirom na korist nema premca medu ostalim mediteranskim vrstama. Umjetno pošumljivanje planikom na našem Kršu nije još izvodeno. Pokušano je presađivanjem mladica sa dijelom panja, ali je sve to izvodeno tek u obradivim vrtovima. Međutim, trebalo bi u našim rasadnicima uzgajati na hiljade planika iz njenog sjemena, te ih upotrijebiti za pošumljivanje. Mlade planike iz sjemena vidimo dosta rijetko. Nalaze se obično na donjem dijelu padina, gdje ima dovoljno nanosa humusa, i to u zasjeni drugog drveća. Korijen mladih biljaka ima odeblju dugačku žilu i postrano sitno žilje. Od interesa će stoga biti uzgoj biljaka u cijevima od trstike ili suncokreta u rahloj humoznoj zemlji. Izgleda, da bi on mogao uspjeti ispod planika ili u djelomičnoj zasjeni drugo« drveća. Na otoku Braču posljednjih nekoliko godina siromašniji seljaci i radnici sakupljali su toliko plodova od planike, da se iz njih dobivalo do 5 vagona rakije, što predstavlja lijep prihod za onaj siromašni svijet, koji nema vinove loze i voća ni za svoju potrebu. U općinskim, a i u drugim nekim privatnim šumama, obično je slobodno brati plodove planike (maginje). Dobar radnik može sakupiti na dan do 100 kg maginja. Tako ubrani plodovi stavljaju se odmah u bačve i gnječe. Ako se sakupi više plodova stavljaju se u veću bačvu, koja se pokrije, ali ipak na gornjem dijelu bačve ostavi manji otvor. Maginja se ostavlja u ovom stanju obično 2 mjeseca. Ovisi o temperaturi podruma, da li će maginje prije iil kasnije fermentirati. Pri pečenju rakije najbolje je odstraniti gornji sloj, u koliko se ukiselio, jer taj sloj daje rakiji loš ukus. Za pečenje rakije upotrebljava se obični kotao, ali taj mora na svom dnu imati mješalicu, koja priječi da se ne slijepi i zagori kaša. Od maginja dobije se rakiju, koju dosta cijene. Pekmez ili marmelada od maginja odlične je kakvoće. Pekmez se pravi tako, da se zreli plodovi kuhaju oko pola sata, a zatim dobro procijede, da se odstrane sve sjemenke. Dobivena kaša kuha se polagano, i to tako dugo, dok se ukuha skoro na polovicu. Potrebno je pri tom kašu neprestano miješati, da ne bi zagorjela. Tada 494 |