DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 6 <-- 6 --> PDF |
pisuju se mjere za sustavno pošumljavanje ogoljelih površina, za čišćenje kultura i branjevina, za uzgajanje i njegu mladin sastojina, a propisuju se i ostale potrebne mjere za popravak šumskog gospodarstva, koje je na mnogim stranama povrijeđeno. Te gospodarske osnove propisuju potrebne mjere za podizanje proizvodne snage šumskog zemljišta, zatim za podizanje proizvodnje drva, kako bi se postigli najveći mogući prihodi i Sortiment! visoke tehničke kvalitete. Podizanje proizvodnje drva važan je čimbenik u narodnopolitičkoj i narodno-gospodarskoj izgradnji naše Države. Drvo je postalo najvažnijom sirovinom našeg veleobrtničkog rada, koja se sve više potražuje, jer se sve viiše iskorišćuje i prerađuje u raznim veleobrtnilčkim granama. Podizanjem proizvodnje drva postići ćemo samostalnost našeg šumskog gospodarstva, osigurat ćemo građevne i ogrjevne potrebe naših državljana, pokrit ćemo našu unutarnju potrošnju i osigurat ćemo viškove za izvoz u svrhu dobivanja što većega iznosa deviza iz vanjskih država, kao i u svrhu ostalih koristi, koje iz toga proističu. Poznato je, da za izvoz iz Države može doći u obzir samo ono drvo, koje preostaje iza potpunoga podmirenja domaćih potreba, a jedno i drugo treba da bude u skladu sa proizvodnim mogućnostima naših šuma. Prema tome i domaća potreba i: viškovi za izvoz imaju biti, po svojoj količini i po svojoj kakvoći, usklađeni prema proizvodnji šumskih proizvoda, odnosno prema proizvodnim mogućnostima racionalnog šumskog gospodarstva u zemlji. Sasma je razumljivo, da drvu, kao važnoj sirovini, treba posvetiti što veću pažnju i! to prije svega štednjom u vlastitom kućanstvu a onda zamjenom za ugljen, gdjegod se to može provesti bez štete za cjelokupno narodno gospodarstvo. Treba se držati principa, da je svako rasipanje drva pravi grijeh i da se nijedan komadić đrveta, sposobnog za tehničku uporabu, ne bi smio i z g o r i t i u peći, ako se samo može zamijeniti sa ugljenom —- čuvajući tako drvo kao sirovinu za mehaničku i kemičku preradu. Sva dakle potrošnja i prerada drva te svi izvozni viškovi u drvu imadu se ravnati prema kapacitetu sječa i prema određenim etatima tako, da se ni u kojem slučaju ne smije dogoditi, da se sječama načima i iskorišćuje temeljna ili ekonomska šumska glavnica. Potrajnost je grana, na kojoj počiva šumsko gospodarstvo. U prijašnje vrijeme bio je rad šumara u glavnom ograničen na proizvodnju drveta,, dok je šumski veleobrt bio redovno izvan dohvata šumara. Posljedica je toga bula, da se je veleobrt razvijao bez obzira na svoje prirodne uvjete, bez obzira na količinu i blizinu sirovina. A kako su predstavnici raznih tuđinskih poduzeća imali u bivšoj državi moćan upliv na mjerodavne krugove, dobivali su alimentacije u šumama bez obzira na stanovište baš hrvatskih šumarskih stručnjaka, kojii su se zalagali» da se zahtjevi veleobrta usklade prema proizvodnim mogućnostima šuma. Prema tome je veleobrt radio sasvim u skladu sa liberalističkim tendencijama međunarodnog kapitalizma ne obazirući se na stvarni! šumski potencijal, i ne vodeći računa ni o faktičnim potrebama tržišta ni o konjukturnim oscilacijama. Radi toga je dolazillo do neugodnih posljedica i za vlasnike šuma, i za potrošače i´ uslijed neograničenog izvoza moralo se je plaćati visoke cijene za preostalo drvo u zemlji a osim toga se je faktično izrađivalo više sirovine, nego što dopušta racionalno šumsko 418 |