DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 30 <-- 30 --> PDF |
lova i divljači u dotičnoj šumariji, kao što je čuvar sreza odgovoran za stanje šume u čuvarskom srezu, te bi prema uspjesima svoga rada b´.o ocijenjen od svoga nadležnog upravitelja. U ovom slučaju čuvari šuma ne bi trebali nositi lovačko oružje već bi bili oboružani karabinama za čuvanje šume i za nuždnu obranu. 3. Za intenzivnije vođenje lovnog gospodarstva svako ravnateljstvo šuma imade, već prema izdanim pravilnicima za upravu i nadzor nad lovištima, osnovat i lovni ´katastar, izlučiti lovišta za uzgoj visoke divljači te iizrad´iitS´ osnovu |z a (ovno g 0´S´|p ođ a r s/t vjo´, iza ´|r az d ob 1 |e od devet godina (t. j. za tri trogodišta). I ovdje treba naglasiti, kako sve naše šume, po svom geografskom i -klimatskom položaju, pružaju osobite prirodne uslove za uzgoj divljači. Na mnogim našim šum. površinama, držim, da bi prihodi od lovnog gospodarstva, kad bi se ono uredilo i vodilo prema suvremenim principima, premašili prihode od šumarskog gospodarstva u užem smislu, koje u višim nadmorskim zonama i ne može davati bogzna kakove prihode na drvu; čak držim, da bi se na takovim površinama čitavo šumsko gospodarstvo dalo voditi tako, da se za podlogu -uzme prihod od lova. Sjetimo se samo velikog a te trie b a, te naše najljepše i najplemenitije pradivljači, koji nama lovcima dvadesetoga stoljeća zapjeva još samo rijetku pjesmu iz tajanstvenih dana već davno utonulog doba. Ta prelijepa divljač dolazi u našim lovištima još u priličnom broju, a sve do danas još njegova staništa i lovišta nisu kod nas izlučena niti im je posvećena nuždna pažnja. Sjetimo se i medvjeda , koji, izgleda, više nikako ne spada u današnji vijek tehnike, i koji, kao prirodni spomenik prošlosti i rijetkost naše faune, još danas pada vrlo često kao žrtva strihnina — radi krajnje nepažnje. Kakovi bi se kapitali dali izbiti samo iz te dvije vrsti naše visoke planinske divljači! A da i ne spominjem uzgoj1 naše odlične rase srna, čiji bi se broj smišljenim iovnim gospodarstvom u kratko vrijeme mogao udeseterostručiti. Koliko bi samo to bili veliki kapitali u narodnom goapodarstvu, bilo u turističke, bilo u čisto lovačke svrhe (rogovi) a bilo kao meso i divljačina za narodnu prehranu, osobito kao zaliha za teška izvanredna vremena (n. pr. za vrijeme rata), jer naši primjerci važu i do 40 kg žive vage i do 20 kg čiste divljačine (mesa).*) A gdje su jeleni i divokoze? Nije potrebno da više spominjem i ostalu našu divljač i zvj´erad. Sve investicije za uređenje lovnog gospodarstva stostruko bi se isplatile u najkraće vrijeme uz ostale koristi i prihode, što ih inače donosi lov i vršenje lova. A da sve to ne bi bilo na štetu našeg ugleda u svijetu, ne treba posebno isticati. 4. Konačno mislim, da bi i kod nas trebalo obratiti više pažnje naučnom ispitivanju pojedinih momenata lovnog gospodarstva: bilo da se u krilu odjela za šumarstvo, bilo uz katedru za lovstvo na šumarskom fakultetu osnuje poseban zavod za ovaj rad. U tom zavodu prikupljali bi se podaci sa čitavog područja Države i proučavala bi se potanje pojedina pitanja, koja se odnose u prvom redu na biologiju lovne divljači kod nas. Postignuti rezultati praktički bi se primijenjivali za promicanje lova i lovnog gospodarstva. * Ovo su nekoje misli i prijedlozi iz velikog područja lovnog gospodarstva; ovo je samo nabačena okosnica onoga, što bi valjalo najprije poduzeti, kad mislimo na intenzivnije vođenje lovnog gospodarstva. Oživotvorenje toga stoji ne samo do naših državnih vlasti, nego i do sviju nas. Ing. Z. Turkalj *) Vidi članak istoga pisca u »Lov. ribar, vjesniku« broj 6. 1941.: Što bi valjalo poduzeti za unapređenje naših srnećih postojbina. 442 |