DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1941 str. 30     <-- 30 -->        PDF

lova i divljači u dotičnoj šumariji, kao što je čuvar sreza odgovoran za stanje šume
u čuvarskom srezu, te bi prema uspjesima svoga rada b´.o ocijenjen od svoga nadležnog
upravitelja. U ovom slučaju čuvari šuma ne bi trebali nositi lovačko oružje
već bi bili oboružani karabinama za čuvanje šume i za nuždnu obranu.


3. Za intenzivnije vođenje lovnog gospodarstva svako ravnateljstvo šuma imade,
već prema izdanim pravilnicima za upravu i nadzor nad lovištima, osnovat i
lovni ´katastar, izlučiti lovišta za uzgoj visoke divljači te
iizrad´iitS´ osnovu |z a (ovno g 0´S´|p ođ a r s/t vjo´, iza ´|r az d ob 1 |e od
devet godina (t. j. za tri trogodišta).
I ovdje treba naglasiti, kako sve naše šume, po svom geografskom i -klimatskom
položaju, pružaju osobite prirodne uslove za uzgoj divljači. Na mnogim našim šum.
površinama, držim, da bi prihodi od lovnog gospodarstva, kad bi se ono uredilo i vodilo
prema suvremenim principima, premašili prihode od šumarskog gospodarstva u užem
smislu, koje u višim nadmorskim zonama i ne može davati bogzna kakove prihode
na drvu; čak držim, da bi se na takovim površinama čitavo šumsko gospodarstvo dalo
voditi tako, da se za podlogu -uzme prihod od lova.


Sjetimo se samo velikog a te trie b a, te naše najljepše i najplemenitije
pradivljači, koji nama lovcima dvadesetoga stoljeća zapjeva još samo rijetku pjesmu
iz tajanstvenih dana već davno utonulog doba. Ta prelijepa divljač dolazi u našim lovištima
još u priličnom broju, a sve do danas još njegova staništa i lovišta nisu kod
nas izlučena niti im je posvećena nuždna pažnja.


Sjetimo se i medvjeda , koji, izgleda, više nikako ne spada u današnji vijek
tehnike, i koji, kao prirodni spomenik prošlosti i rijetkost naše faune, još danas pada
vrlo često kao žrtva strihnina — radi krajnje nepažnje.


Kakovi bi se kapitali dali izbiti samo iz te dvije vrsti naše visoke planinske
divljači! A da i ne spominjem uzgoj1 naše odlične rase srna, čiji bi se broj smišljenim
iovnim gospodarstvom u kratko vrijeme mogao udeseterostručiti. Koliko bi samo to
bili veliki kapitali u narodnom goapodarstvu, bilo u turističke, bilo u čisto lovačke
svrhe (rogovi) a bilo kao meso i divljačina za narodnu prehranu, osobito kao zaliha
za teška izvanredna vremena (n. pr. za vrijeme rata), jer naši primjerci važu i do
40 kg žive vage i do 20 kg čiste divljačine (mesa).*)


A gdje su jeleni i divokoze?


Nije potrebno da više spominjem i ostalu našu divljač i zvj´erad. Sve investicije
za uređenje lovnog gospodarstva stostruko bi se isplatile u najkraće vrijeme uz
ostale koristi i prihode, što ih inače donosi lov i vršenje lova. A da sve to ne bi bilo
na štetu našeg ugleda u svijetu, ne treba posebno isticati.


4. Konačno mislim, da bi i kod nas trebalo obratiti više pažnje naučnom ispitivanju
pojedinih momenata lovnog gospodarstva: bilo da se u krilu odjela
za šumarstvo, bilo uz katedru za lovstvo na šumarskom fakultetu osnuje poseban
zavod za ovaj rad. U tom zavodu prikupljali bi se podaci sa čitavog područja Države
i proučavala bi se potanje pojedina pitanja, koja se odnose u prvom redu na biologiju
lovne divljači kod nas. Postignuti rezultati praktički bi se primijenjivali za promicanje
lova i lovnog gospodarstva.


*


Ovo su nekoje misli i prijedlozi iz velikog područja lovnog gospodarstva; ovo je
samo nabačena okosnica onoga, što bi valjalo najprije poduzeti, kad mislimo na intenzivnije
vođenje lovnog gospodarstva. Oživotvorenje toga stoji ne samo do naših
državnih vlasti, nego i do sviju nas.


Ing. Z. Turkalj


*) Vidi članak istoga pisca u »Lov. ribar, vjesniku« broj 6. 1941.: Što
bi valjalo poduzeti za unapređenje naših srnećih postojbina.


442