DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 62     <-- 62 -->        PDF

Erar i velika imanja predložila su vrlo lijepo izradjene nacrta voda, za koje su tražili
priznanje prava ribolova i gruntovne izvatke kao i katastralne listove. Vodile su se rasprave
na licu mjesta kod općina, kotarskih oblasti i županija. Napokon su neka županijska
povjerenstva donesla i odluke o priznanju prava ribolova.


Kod zemaljskog povjerenstva za priznanje prava ribolov
a trebalo je tada taj materijal srediti te osnovati i voditi katastar ribolovnih prava.
Ali upravo ovdje je zapelo. Kod zemaljske vlade nije bilo ribarskog referenta koji bi taj
materijal sredjivao.


Bilo se je uobičajilo u ono doba, da pravnici, koji su bili po volji ili po nevolji premješteni
iz provincije vladi u Zagreb, dobivaju kao prvi posao ribarsk i katastar .
Svaki od ove gospode je znao dobro, da će se za 2—6 mjeseci osloboditi toga posla.
Pravili su se t. zv. »š i b e r i«, spisi su se ili vraćali na kakovogod nadopunjenje ili su se
spremali u »skontrum « — a to znači u ormar, da tamo čekaju nasljednika. Kroz godine
se je ormar punio dok se do vrha nije napunio. U to je nastupilo ratno i poratno
razdoblje, kad se uopće nije više mislilo na ribarstvo. Istom 1925. godine pokušao je savjetnik
B., da pokrene ribarsko pitanje i spasi ostatke ribarskog katastra ali se nije gotovo
nijedno sresko načelstvo odazvalo tome pozivu.


Tek godine 1930. odlučio je tadanji šef poljoprivrede kod banske uprave R., kao
pasionirani ribić, da sredi ribarstvo. Pozvao me je na suradnju, u koju sam se rado
odazvao."´ Kad smo tražili onaj čarobni ormar sa ribarskim katastrom, našli smo ga
prazna. Da li je istina ili je to bio samo dobar izgovor, nije ustanovljeno — govorilo
se je, da je neki suludi i pokojni podvornik sve spinse o ribarstvu prodao, jer je bio
uvjeren, da više ne će trebati.


Jednog dana spazih, kako kažnjenici nose iz podruma sabornice u košarama spise
u peć za centralno grijanje pa podjoh da izbliza vidim, kakvi su spisi. Vidio sam, da su
to bili slučajno spisi baš županijskog povjerenstva za priznanje ribolova a onda i neki
drugi spisi od povjestne važnosti. Spasio sam sve, i ribarske spise; lijepo sam ih sortirao
i spremio. Bilo je tu starih povelja i osobito lijepih nacrta ribjih voda kr. ravnateljstva
šuma u Zagrebu. Za sebe sam sačuvao popis svih prijava prava ribolova iz
godine 1906. do 1908.


Povjerenstvo za priznanje prava ribolova, koje je bilo imenovano
po novom ribarskom zakonu iz godine 1937. u banovini Hrvatskoj i koje radi
sada za cijelu Nezavisnu Državu Hrvatsku, služi se u glavnom tim popisom kao dokazom,
da su vlasnici ribolova prijavili svoje pravo po starom ribarskom zakonu.


2.
Danas se radi po spomenutom ribarskom zakonu od 1937., toji je, u glavnom,
dobar.


Ribarska referada povjerena je kotarskom gospodarskom
izvjestitelju i u tom leži razlog, što do danas nije uspjelo
urediti to pitanje. Zar nije pir i rod no, da ribarsko gospoda
r s tv o vod´i šumar, koji upravlja šumama, u kojima izviru
rijeke i potoci, koji upravlja i lovom, koji ima lugare i čuvare
lova i može uspješno zaštititi i ribolov?


* Poznato nam je, da se je pisac ovih redaka spremio stručno u inozemstvu da
bude ribarski referent kod Hrvatske-Slavonske-Dalmatinske zemaljske vlade. Pošto,
međutim, ondašnja zemaljska vlada nije smjela ozbiljno ulaziti u tu »zajedničku državnu
stvar« morao je otići u Bosnu. Tamo je uspješno kao šumar radio preko 20 godina na
poslovima ribarskim. Uredništvo.
394