DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Erar i velika imanja predložila su vrlo lijepo izradjene nacrta voda, za koje su tražili priznanje prava ribolova i gruntovne izvatke kao i katastralne listove. Vodile su se rasprave na licu mjesta kod općina, kotarskih oblasti i županija. Napokon su neka županijska povjerenstva donesla i odluke o priznanju prava ribolova. Kod zemaljskog povjerenstva za priznanje prava ribolov a trebalo je tada taj materijal srediti te osnovati i voditi katastar ribolovnih prava. Ali upravo ovdje je zapelo. Kod zemaljske vlade nije bilo ribarskog referenta koji bi taj materijal sredjivao. Bilo se je uobičajilo u ono doba, da pravnici, koji su bili po volji ili po nevolji premješteni iz provincije vladi u Zagreb, dobivaju kao prvi posao ribarsk i katastar . Svaki od ove gospode je znao dobro, da će se za 2—6 mjeseci osloboditi toga posla. Pravili su se t. zv. »š i b e r i«, spisi su se ili vraćali na kakovogod nadopunjenje ili su se spremali u »skontrum « — a to znači u ormar, da tamo čekaju nasljednika. Kroz godine se je ormar punio dok se do vrha nije napunio. U to je nastupilo ratno i poratno razdoblje, kad se uopće nije više mislilo na ribarstvo. Istom 1925. godine pokušao je savjetnik B., da pokrene ribarsko pitanje i spasi ostatke ribarskog katastra ali se nije gotovo nijedno sresko načelstvo odazvalo tome pozivu. Tek godine 1930. odlučio je tadanji šef poljoprivrede kod banske uprave R., kao pasionirani ribić, da sredi ribarstvo. Pozvao me je na suradnju, u koju sam se rado odazvao."´ Kad smo tražili onaj čarobni ormar sa ribarskim katastrom, našli smo ga prazna. Da li je istina ili je to bio samo dobar izgovor, nije ustanovljeno — govorilo se je, da je neki suludi i pokojni podvornik sve spinse o ribarstvu prodao, jer je bio uvjeren, da više ne će trebati. Jednog dana spazih, kako kažnjenici nose iz podruma sabornice u košarama spise u peć za centralno grijanje pa podjoh da izbliza vidim, kakvi su spisi. Vidio sam, da su to bili slučajno spisi baš županijskog povjerenstva za priznanje ribolova a onda i neki drugi spisi od povjestne važnosti. Spasio sam sve, i ribarske spise; lijepo sam ih sortirao i spremio. Bilo je tu starih povelja i osobito lijepih nacrta ribjih voda kr. ravnateljstva šuma u Zagrebu. Za sebe sam sačuvao popis svih prijava prava ribolova iz godine 1906. do 1908. Povjerenstvo za priznanje prava ribolova, koje je bilo imenovano po novom ribarskom zakonu iz godine 1937. u banovini Hrvatskoj i koje radi sada za cijelu Nezavisnu Državu Hrvatsku, služi se u glavnom tim popisom kao dokazom, da su vlasnici ribolova prijavili svoje pravo po starom ribarskom zakonu. 2. Danas se radi po spomenutom ribarskom zakonu od 1937., toji je, u glavnom, dobar. Ribarska referada povjerena je kotarskom gospodarskom izvjestitelju i u tom leži razlog, što do danas nije uspjelo urediti to pitanje. Zar nije pir i rod no, da ribarsko gospoda r s tv o vod´i šumar, koji upravlja šumama, u kojima izviru rijeke i potoci, koji upravlja i lovom, koji ima lugare i čuvare lova i može uspješno zaštititi i ribolov? * Poznato nam je, da se je pisac ovih redaka spremio stručno u inozemstvu da bude ribarski referent kod Hrvatske-Slavonske-Dalmatinske zemaljske vlade. Pošto, međutim, ondašnja zemaljska vlada nije smjela ozbiljno ulaziti u tu »zajedničku državnu stvar« morao je otići u Bosnu. Tamo je uspješno kao šumar radio preko 20 godina na poslovima ribarskim. Uredništvo. 394 |