DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 61 <-- 61 --> PDF |
STANJE DRVNIH ZALIHA U ŠUMAMA KRIŽEVAČKE IMOVNE OPĆINE.* Povodom odgovora kolege g. ing. Fraučiškovića na primjedbe kolege g. ing. Logera (vidi Šumar. List broj 6 i 7 .. 1941.) glede umanjivanja drvnih zaliha u našim šumama, ponukan sam, da iznesem kretanje drvnih zaliha šuma imovne općine križevačke od njezina postanka do danas. Drvne zalihe ustanovljene su: 1. Prigodom segregacije 1874. god. 2,727.656 ... 2. Prigodom sastavka osnova 1889. god. 3,008.366 m3. (Ovdje nema drvne zalihe naknadno kupljenih šuma: Medjuvodje preko Ilove i Lipovca). 3. Prigodom sastava osnova 1929./31. god. 4,326.46 m3 (Ovdje je već uračunata i zaliha Medjuvodja i Lipovca). 4. Osnove iz 1929./31. radi nekih kardinalnih pogriješaka — ne u računskom pogledu t. j . možda radi pogriješno ustanovljene drvne zalihe — stavljene su van snage i pristupijeno je sastavu novih osnova. Prema dobivenim podatcima U god. 1939. ustanovljena je drvna zaliha sa 4 milijuna 462.268 m3. Od zalihe, ustanovljene godine 1939., odpada na hrastovinu iznad 50 cm. prs. promjera 496.959 m3. Ovdje je još istaknuti, da — opreza radi — u navedenoj zalihi nije uzeta u račun zaliha sastojina ispod 20 god. starosti, koja se nalazi na površini od 11.971 k. j . U god. 1929. kupila je imovna općima od zagrebačke nadbiskupije posjed u Prečecu cea 450 k. j . (To su sastojine ispod 2 god. i nisu uzete u gornji račun). Nadalje je kupila u god. 1930. posjed u Lendavi u površini od 6.717 k. j . za iznos od 26,000.000 Din. Niti drvna masa tih šuma nije . gornjem računu. Sve što je prikupljeno, kupljeno je od prihoda, koji su dobiveni prodajom drva iz matičnih šuma. Dakle, uzevši u obzir, da u zalihi ustanovljenoj 1929. nije uračunata zaliha sastojina ispod 20 godina i onih kupljenih u Prečecu i Lendavi, i ako se i to uzme u račun, slijedi, da imovna općina križevačka ima danas u svojim šumama više nego dvostruko veću drvnu z a 1 i h u, od one koju je. dobila prigodom segregacije i pored svega toga, što je tri puta provedena revizija katastra pravoužitnilka, pa i t. zv. djelfoenicima podijeljeno selišno pravo u jednakom iznosu, kao i temeljnim zadrugama. No treba naglasiti da ovo nikako ne znači, da bi se iz gornje konstatacije mogao izvesti zaključak, kako je stanje šuma imovne općine križevačke normalno t. j . da je normalna drvna zaliha, ali svakako znači veliki napredak u gospodarstvu. Za taj napredak je svakako najzaslužniji, što valja i ovdje istaći, dugogodišnji ravnatelj ove imovne općine, gosp. Ante Mark, šum. nadzornik u mirovini. Ing. V. Radošević RIBARSTVO I ŠUMARSTVO 1. Jcš godine 1897. pisao sam u Šumarskom Listu opširno, kako bi se imalo urediti ribarstvo u Hrvatskoj i Slavoniji. Godine 1906. proglašen je zakon o slatkovodnom ribarstvu u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, i počelo se raditi oko rješavanja toga pitanja. Bila su imenovana županijska povjerenstva za priznavanje prava ribolova i jedno takovo zemaljsko povjerenstvo. Izašla je i provedbena naredba. Vlasnici ribolova prijavljivali su svoja prava i doprinijeli dokaze. * Bili bismo iskreno zahvalni i ostalim našim drugovima, kad bi nam javili stanje drvnih zaliha u svome području. Uredništvo. 393 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Erar i velika imanja predložila su vrlo lijepo izradjene nacrta voda, za koje su tražili priznanje prava ribolova i gruntovne izvatke kao i katastralne listove. Vodile su se rasprave na licu mjesta kod općina, kotarskih oblasti i županija. Napokon su neka županijska povjerenstva donesla i odluke o priznanju prava ribolova. Kod zemaljskog povjerenstva za priznanje prava ribolov a trebalo je tada taj materijal srediti te osnovati i voditi katastar ribolovnih prava. Ali upravo ovdje je zapelo. Kod zemaljske vlade nije bilo ribarskog referenta koji bi taj materijal sredjivao. Bilo se je uobičajilo u ono doba, da pravnici, koji su bili po volji ili po nevolji premješteni iz provincije vladi u Zagreb, dobivaju kao prvi posao ribarsk i katastar . Svaki od ove gospode je znao dobro, da će se za 2—6 mjeseci osloboditi toga posla. Pravili su se t. zv. »š i b e r i«, spisi su se ili vraćali na kakovogod nadopunjenje ili su se spremali u »skontrum « — a to znači u ormar, da tamo čekaju nasljednika. Kroz godine se je ormar punio dok se do vrha nije napunio. U to je nastupilo ratno i poratno razdoblje, kad se uopće nije više mislilo na ribarstvo. Istom 1925. godine pokušao je savjetnik B., da pokrene ribarsko pitanje i spasi ostatke ribarskog katastra ali se nije gotovo nijedno sresko načelstvo odazvalo tome pozivu. Tek godine 1930. odlučio je tadanji šef poljoprivrede kod banske uprave R., kao pasionirani ribić, da sredi ribarstvo. Pozvao me je na suradnju, u koju sam se rado odazvao."´ Kad smo tražili onaj čarobni ormar sa ribarskim katastrom, našli smo ga prazna. Da li je istina ili je to bio samo dobar izgovor, nije ustanovljeno — govorilo se je, da je neki suludi i pokojni podvornik sve spinse o ribarstvu prodao, jer je bio uvjeren, da više ne će trebati. Jednog dana spazih, kako kažnjenici nose iz podruma sabornice u košarama spise u peć za centralno grijanje pa podjoh da izbliza vidim, kakvi su spisi. Vidio sam, da su to bili slučajno spisi baš županijskog povjerenstva za priznanje ribolova a onda i neki drugi spisi od povjestne važnosti. Spasio sam sve, i ribarske spise; lijepo sam ih sortirao i spremio. Bilo je tu starih povelja i osobito lijepih nacrta ribjih voda kr. ravnateljstva šuma u Zagrebu. Za sebe sam sačuvao popis svih prijava prava ribolova iz godine 1906. do 1908. Povjerenstvo za priznanje prava ribolova, koje je bilo imenovano po novom ribarskom zakonu iz godine 1937. u banovini Hrvatskoj i koje radi sada za cijelu Nezavisnu Državu Hrvatsku, služi se u glavnom tim popisom kao dokazom, da su vlasnici ribolova prijavili svoje pravo po starom ribarskom zakonu. 2. Danas se radi po spomenutom ribarskom zakonu od 1937., toji je, u glavnom, dobar. Ribarska referada povjerena je kotarskom gospodarskom izvjestitelju i u tom leži razlog, što do danas nije uspjelo urediti to pitanje. Zar nije pir i rod no, da ribarsko gospoda r s tv o vod´i šumar, koji upravlja šumama, u kojima izviru rijeke i potoci, koji upravlja i lovom, koji ima lugare i čuvare lova i može uspješno zaštititi i ribolov? * Poznato nam je, da se je pisac ovih redaka spremio stručno u inozemstvu da bude ribarski referent kod Hrvatske-Slavonske-Dalmatinske zemaljske vlade. Pošto, međutim, ondašnja zemaljska vlada nije smjela ozbiljno ulaziti u tu »zajedničku državnu stvar« morao je otići u Bosnu. Tamo je uspješno kao šumar radio preko 20 godina na poslovima ribarskim. Uredništvo. 394 |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1941 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Kotarski gospodarski izvjestitelj na kotaru ima i previše posla sa raznim granama seljačkog gospodarstva i ne može se uspješno baviti još i sa ribarstvom, koje ie,. barem ono gdje su pastrve , najčešća u šumi, izvan njegova dohvata. On vrlo često nema kada ni da pročita, a kamo li da prouči i da se bavi ribarskim pitanjem, odnosno organizacijom ribarstva. Iz iskustva znam, da se ribarski izvjestitelj, agronom, kad je požurivan za rješavanje spisa o ribarstvu, opravdava sasvim ispravno, da je preopterećen drugim poslovima i da ne može svršavati sve poslove, koji se od njega traže. A to se mora i uvažiti. O tom je već pisano i u Šumarskom Listu godine 1938. kada smo upozorili šumarske inženjere, da se posvete ribarskoj struci, jer je ribarstvo blizu šumarstvu upravo kao i lovstvo. Mislim, da bi gospodarski stručnjaci bili vrlo zahvalni kolegama šumarima, da oni preuzmu brigu za ribarstvo. Sigurno nema gotovo ni jednog gospodarskog izvjestitelja koji bi bio za to ljubomoran na šumara, što mu uzima tu suvišnu brigu. Ovo je gola istina, koja nikoga ne boli i ne vrijedja. Za samo ribarstvo bi ovako rješenje bilo sretno i korisno. U resoru ministarstva seljačkog gospodarstva mogla bi ostati ribogojilišta kao zavodi, ako to ministarstvo želi.""Ministarstvo šumarstva kupovalo bi od tih ribogojilišta potreban nasad. Sa mal´Oi dobre volje dalo bi se to sve urediti. Nije važno kojem ministarstvu će spadati ribarstvo već je važno gdje ima više izgleda za napredniji i korisniji rad i uspjeh. Glavni je posao čuvati, gajiti i pametno uživati! Iskusili smo, kako nema koristi, da se sa ribogojilišta donosi mladj (mala ribica) i sa velikim troškovima nasadjuje u potoke; dok se sa velikim troškom vrši to nasadjivanje, na drugoj se strani upravo nerazumno riba uništava a osobito u doba mrijestenja. Ne može vlast toliko ribe nasaditi, koliko je mogu krivolovci potamaniti. Jedan čuvar ribolova u cijelom kotaru ne može mnogo sačuvati. Al i sv i lugar i i čuvari lova mogu ipak nešto O branit i. Kako su nesavjesni politički upravni činovnici režima, kioji su, srećom, prošli, skrivili uništavanje šuma i lova, skrivili su i uništavanje ribe. »Strah šumu čuva«, on mora da čuva lov i ribolov. Šumar i zajedno sa ozbiljnim upravnim činovnicima im o g u i moraju sačuvati otvoreno narodno prirodno blago, šumu, divljač i ribu. Iskrena želja jednog ribarskog športaša za što uspješnijim radom na polju ribarstva rodila je upravo originalnu ideju. On je predložio, da se jednom državnom športskom savezu povjeri organizacija i uprava ribarstva u cijeloj državi. Nije baš skromno odvažiti se na takav posao, koji zadaje brige i šumaru, koji radi baš u sredini, o kojoj je riječ. Svi pravi ribari, oni od zanata kao i oni športaši, žele, da se pristupi ozbiljnom´ radu oko zaštite i unapredjivanja ribarstva. Oni ne pitaju u koji će to resor spadati, oni žele samo to, da se po zakonu odmah otpočne sa radom. Ovo sam napisao zato*, jer sam doznao, da će se gorski potoci staviti pod šumarski nadzor i upravu. To bi bila, možda, polovična mjera. Mislim da je pravo urediti jednom to cijelo pitanje; imamo iskustvo, koje nas jasno upućuje, kako treba raditi. Na O´vo svoje mišljenje čuo sam već primjedbu, kako nije vjerojatno, da bi ribarstvo bolje napredovalo i uspijevalo u rukama šumara, jer da šumari nisu mogli sačuvati ni šume ni lova. Morao sam na to odgovoriti, da zato nisu odgovorni šumari, već mnogi bivši narodni zastupnici, koji su svim silama radili protiv zaštite i šume i lova (kao i ribolova) samo zato, da na uništavanju narodnoga imetka steku što veću popularnost. A danas je, hvala Bogu, to i takvo vrijeme prošlo. M. D. 395 |